U skladnom međusobnom dosluhu i nadopunjavanju

KD Vatroslava Lisinskog: Zagrebačka filharmonija, dirigent Gabriel Bebeselea, solisti Mario Fabijanić, klarinet i Petar Križanić, fagot

• 
  
  Zagrebačka filharmonija je u sklopu Plavog ciklusa 3. studenog u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog predstavila svoje istaknute kolege Marija Fabijanića i Petra Križanića kao soliste u Duetu Concertino za klarinet i fagot Richarda Straussa, a za pultom je bio vrsni rumunjski dirigent Gabriel Bebeşhelea, pobjednik Međunarodnog natjecanja mladih dirigenata Lovro von Matačić 2015. u Zagrebu. Na programu su bila, uz ovu rijetko izvođenu skladbu,  i dva popularnija djela - Rumunjska rapsodija u A-duru Georgesa Enescua (1881-1955) i Simfonijski plesovi, op. 45 Sergeja Rahmanjinova (1873-1943).

  Maestro Gabriel Bebeşelea vrlo je cijenjen u svojoj domovini kao simfonijski i operni dirigent, te se sve više probija i izvan domovine. Trenutno boravi u Beču, gdje je završio poslijediplomske studije a ponovnim ali prvim cjelovečernjim nastupom na čelu Zagrebačke filharmonije potvrdio je svoj visoki ugled ostvarivši odličan koncert. Naime, mladi maestro na natjecanju Matačić prije dvije godine predstavio se uz Zagrebačku filharmoniju, koja ga je eto nagradila ovim nastupom kao priznanjem za odličnu suradnju.

  

  Program je počeo prvom Rumunjskom rapsodijom, op. 11 Georgesa Enescua, koja je svojom vedrinom, mladenačkim temperamentom i energijom oduševila glazbenike i publiku. Jednako kao i završna skladba Simfonijski plesovi Sergeja Rahmanjinova, posljednje djelo popularnog rusko-američkog skladatelja. Ta djela uz ostalo krasi  i savršena orkestracija koja je pružila našim glazbenicima zadovoljstvo da pokažu svoje solističke kvalitete u sklopu impresivne i kompaktne cjeline pod majstorskim i sugestivnim vodstvom maestra Bebeşeleje.

  Središnja točka večeri pripala je Duetu Concertino za klarinet i fagot Richarda Straussa. To pretposljednje Straussovo orkestralno djelo nastalo je 1946. prema narudžbi ansambla Orchestra della Svizzera Italiana. Za razliku od Straussovih ranijih djela, poput raskošnih simfonijskih pjesama kojima se proslavio, ovo nosi pečat prozračnosti i jednostavnosti u orkestralnom sastavu, iako solističke dionice nisu nimalo jednostavne ni lake. Naime, orkestar je sveden na gudače i harfu kako bi se solistima pružila mogućnost da se predstave u punom sjaju svojih vještina i muzikalnosti.

  

  Solisti su bili vodeći članovi Zagrebačke filharmonije - klarinetist Mario Fabijanić i fagotist Petar Križanić. Upravo je njihovom zaslugom i iznimnim kvalitetama to zahtjevno djelo od tri ulančana stavka (Allegro moderato- Andante-Rondo) prvi put uvršteno u repertoar tog našeg orkestra. Oni su majstorski izveli svoje melodiozne i virtuozne teme u skladnom međusobnom dosluhu i nadopunjavanju. Podržali su ih i pomogli im kolege gudači Zagrebačke filharmonije s istaknutim solistima u maniri concerta grossa. Bili su to odlični vođe svojih dionica - koncertni majstor Orest Shourgot, violinistica Ana Paula Knapić Franković, violist Dragan Rucner i violončelist  Smiljan Mrčela.

  Zanimljivo je da je to djelo Strauss posvetio prvom fagotistu Bečke filharmonije Hugu Burghauseru s napomenom o izvan-glazbenom sadržaju prvoga stavka: „Princeza (klarinet) koja pleše isprva biva užasnuta medvjedom (fagot) koji oponaša njezine korake. Zatim je ipak osvoji, te kada počne plesati s njim, on se pretvori u princa. Tako ćeš se i ti uskoro pretvoriti u princa i živjeti sretno do kraja života.“
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 13. studenog 2017.

Piše: