Tehnički savršena i izražajna izvedba
Majstorski ciklus HRT-a, KDVL, 16. studeni 2017., Simfonijski orkestar HRT-a, solist: Aljoša Jurinić, klavir; dirigent: Ari Rasilainen
-
Razum i osjećaji bio je naslov koncerta Simfonijskog orkestra HRT-a 16. studenog u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Majstorskom ciklusu pod ravnanjem maestra Arija Rasilainena, šefa-dirigenta Jugozapadne njemačke filharmonije Konstanza uz izravni prijenos na 3. programu Hrvatskog radija. Na programu je bio Adagio contristezza Slavomira Grančarića, Koncert za klavir i orkestar u c-molu KV 491 Wolfganga Amadeusa Mozarta i Klavirski kvartet u g-molu, op. 25 Johannesa Brahmsa u orkestraciji Arnolda Schönberga. Solist je bio slavni mladi zagrebački pijanist Aljoša Jurinić.Finski maestro s njemačkom adresom, Ari Rasilainen studirao je violinu i dirigiranje na Akademiji Sibelius u Helsinkiju i u Berlinu. Kao violinist je nastupao u Helsinškoj filharmoniji, ali i kao solist i komorni glazbenik. Kao dirigent djeluje u Finskoj, Norveškoj, Njemačkoj i Danskoj, podjednako na simfonijskom i opernom planu. Također je profesor dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Würzburgu. Na početku koncerta predstavio je prvu orkestralnu skladbu pomalo zaboravljenog hrvatskog skladatelja Slavomira Grančarića (1878- 1941) koji je rođen u Zadru a umro u Zagrebu. Nakon školovanja u Zagrebu, studirao je još u Beču, Pragu kod Antonina Dvořáka i Parizu kod Gabriela Fauréa.
Adagio contristeza je dojmljivo djelo na tragu Dvořákove škole i bilo je vrijedno predstaviti ga nakon duljeg vremena našoj publici. Skladbu je Grančarić napisao na kraju studija u Pragu i predstavio ga ondje, sam ravnajući na završnom ispitu, dva mjeseca nakon smrti svog učitelja Dvořáka. Iako mladenačka, skladba je nadasve reprezentativna te je još dva puta izvedena u Zagrebu. Na tog „izvrsno školovanog glazbenika, široke kulture i bogate fantazije“ upozorio je muzikolog i glavni istraživač njegova opusa Davor Merkaš. U skladu sa svojom programskom orijentacijom, Simfonijski orkestar HRT kontinuirano izvodi i snima djela hrvatskih autora, pogotovo ona manje poznata ili zanemarena, kao što je to bio slučaj i ovaj put.
Središnja točka programa bio je nastup mladog proslavljenog zagrebačkog pijanista Aljoše Jurinića (1989), koji nakon velikih uspjeha na međunarodnim pijanističkim natjecanjima trenutno završava najviši poslijediplomski koncertni studij na Visokoj školi Franz Liszt u Weimaru u razredu Grigorija Gruzmana. Planira se i dalje natjecati, kao „zdravi trening za usavršavanje“, iako se čini da je već sada savršen. Trenutno živi u New Yorku, sa suprugom, kao bazom za koncertne turneje širom svijeta. Nakon solističkog recitala u Rijeci 13. studenog, nastupio je tri dana kasnije u Zagrebu kao solist u jednom od najljepših i najupečatljivijih klavirskih koncerata Wolfganga Amadeusa Mozarta, što je značajna novost u njegovom repertoaru.
Koncert za klavir i orkestar u c-molu, KV 491 pripada vrhuncima Mozartova stvaralaštva. Nema toliko prepoznatljivu Mozartovu lepršavost i vedrinu nego ocrtava njegovu „tamnu, tragičnu i strastvenu“ prirodu. Veliki je to izazov za pijaniste, a Jurinić je tehnički savršenom i nadasve izražajnom izvedbom uz poticajnu svirku orkestra i pažljivog dirigenta dokazao da je jedan od najvećih. Oduševljenju publike nije bilo kraja te joj je umjetnik poklonio čak dva dodatka: 11. Mađarsku rapsodiju Franza Liszta i Reverie Clauda Debussyja.
Na kraju koncerta uslijedio je još jedan rariret, Klavirski kvartet u g-molu, op. 25 Johannesa Brahmsa u orkestraciji Arnolda Schönberga - Brahmsovog velikog štovatelja koji je, nezadovoljan izvedbama u izvorniku a prepoznavši simfonijske kvalitete djela, odlučio ponuditi svoju zvukovno bogatu inačicu te je ona prozvana Brahmsovom 5. simfonijom. Izvedba je bila na visokoj razini te je publika ovacijama izmamila ponavljanje efektnog kraćeg dijela završnog stavka Ronda alla zingarese.
© Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 28. studenog 2017.
Piše:
Požgaj