Suglasno sviranje u znak sjećanja na Gvozdansko

Simfonijski puhački orkestar Oružanih snaga RH, Barbara Suhodolčan, sopran; Koncert povodom 440. obljetnice bitke za Gvozdansko, Katedrala Uznesenja BDM Zagreb

• 
  
  Ratni podvizi upisani u povijest nekoga naroda vrijedni su trajnoga prisjećanja, obilježavanja ili slavlja bez obzira na njihov ishod. U 16. stoljeću povijest Hrvatske obilježili su dugotrajni prodori Turaka na njenim granicama, zbog čega je već 1519. godine papa Lav X. smjestio Hrvate u predziđe kršćanstva – Antemurale Christianitatis, napisavši to u pismu banu i biskupu Petru Berislaviću. Mjere obrane ostvarene su gradnjom utvrda, među koje se može ubrojiti i grad Karlovac - čija je izgradnja dovršena 1579., godinu dana nakon junačke bitke kod Gvozdanskog. Danas su u tome mjestu na Banovini između Gline i Dvora ostaci utvrde u kojoj su 13. siječnja 1578. junačkom smrću okončali živote branitelji na predavši se snažnoj turskoj vojsci. Gvozdansko su Turci opsjedali tijekom 1577. godine pod vodstvom Ferhad-paše, a odbili su i njegovu treću ponudu za predaju na Božić te godine.
  
  Temeljem istraživanja povijesnih izvora, povjesničar Damir Borovčak opisao je u knjizi Gvozdansko. Hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora (Zagreb, 2012.) pad utvrde Gvozdansko. Bez ogrjeva i hrane, iscrpljeni dugotrajnom opsadom, hrvatski branitelji ostali su u ledenoj noći sa 12. na 13. siječnja 1578. tihi, nijemi na svojim položajima na kojima su ih zatekli turski vojnici koji su – iznenađeni zavladalom tišinom, ujutro ušli nesmetano u grad. Hrabrost branitelja zadivila je i samoga Ferhad-pašu koji je, poklonivši se njihovu tihom i zapanjujućem umiranju, odlučio da ih se sahrani prema kršćanskom obredniku sa svime što su imali u trenutku smrti. Stanovnici mjesta Gvozdansko stradali su i za vrijeme Drugoga svjetskog rata, kad su njih pedeset i pet ubili srbočetnici nakon mise na Božić 1941., a stradali su i 1991. u Domovinskome ratu.

  
  
  U znak sjećanja na pogibiju hrvatskih vojnika i stanovnika iz mjesta Gvozdansko priređen je u petak, 12. siječnja 2018. u Zagrebu u Katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije koncert prigodom 440. obljetnice bitke za Gvozdansko. Njegov organizator bio je Hrvatski pokret za život i obitelj, koji je i ove godine po deveti put u nedjelju 14. siječnja poveo zainteresirane na hodočašće u Gvozdansko. Pojedine dijelove programa ostvarili su u ime organizatora Edmund Borić-Andler (koncert), Katarina Kovačević (putovanje u Gvozdansko) i Damir Borovčak (povijest bitke). Tijekom programa u trajanju od sat vremena iskusna voditeljica Lejdi Oreb upoznala je publiku s podacima o bitci za Gvozdansko. Prvi put od svog utemeljenja 1991. nastupio je u zagrebačkoj katedrali Simfonijski puhački orkestar Oružanih snaga Republike Hrvatske kojim je ravnao maestro Miroslav Vukovojac-Dugan, a nekoliko arija otpjevala je mlada sopranistica Barbara Suhodolčan.

  Simfonijski puhački orkestar Oružanih snaga Republike Hrvatske zadužen je prije svega za protokolarne nastupe, ali već niz godina uključen je u glazbeni život Zagreba (Hrvatske) s nizom koncerata za široku publiku, za mlade ili za pretplatnike. Repertoar orkestra je veoma bogat i čine ga prije svega obrade poznatih i rado slušanih orkestralnih skladbi za puhački orkestar ili skladbe izvorno skladane za takav tip orkestra. Na koncertu u petak, 12. siječnja u zagrebačkoj katedrali sve izvedene skladbe pripadaju obradama za puhački orkestar. Izvedene su ovim redoslijedom: Uvertira operi Ivica i Marica Engelberta Humperdincka, motet Panis Angelicus Césara Francka, Fantazija na temu Thomasa Tallisa Ralpha Vaughna Williamsa, motet Pie Jesu Gabriela Fauréa, arija Desdemone Ave Maria iz opere Othello Giuseppea Verdija i Passacaglia i fuga u c-molu Johanna Sebastiana Bacha (uz posljednje djelo stajala je napomena „obrada za puhački orkestar“).
  
  Sopranistica Barbara Suhodolčan pokazala se u skladbama Francka, Fauréa i Verdija kao pjevačica lijepe boje glasa, izbrušene intonacije, dobre dikcije i izjednačenih registara, no u segmentu dinamike nije uvijek mogla odgovoriti akustički prilično snažnom orkestru, čije se zvučanje nesputano razlijegalo velikim prostorom zagrebačke katedrale. Maestro Miroslav Vukovojac-Dugan i Simfonijski puhački orkestar Oružanih snaga Republike Hrvatske pomno su razradili sve detalje odabranih skladbi, što se osobito zamijetilo u Bachovoj Passacagli i fugi u c-molu u dobro artikuliranoj temi i preglednom vođenju glasova. Intonativna i ritmička preciznost, suglasno skupno sviranje te raznolikost dinamičkih nijansi - pri čemu u glasnim vrhuncima nisu iskakala pojedina glazbala, opravdali su poziv upućen orkestru koji bi i u crkvenome prostoru mogao u novoj suradnji promovirati glazbu za puhačke orkestre.
  
  
  
  Možda bi se ipak moglo postaviti pitanje odabira skladbi za koncert sjećanja na junački podvig hrvatskih branitelja iz 16. stoljeća, ali i na njihov tragični završetak. Napomena se odnosi na uvodnu skladbu, Uvertiru operi Ivica i Marica Engelberta Humperdincka, koja slušateljevu maštu odvodi u svijet dječje pripovijetke. Nekoliko naslova moglo se možda potražiti i u riznici hrvatske glazbe te umjesto spomenute Humperdinckove uvertire uvrstiti uvertiru Ivana pl. Zajca za narodni igrokaz Graničari Josipa Freudenreicha. Verdijevu ariju-molitvu Ave Maria mogla je možda zamijeniti još jedna skladba Ivana pl. Zajca: Ave Maria, op. 297b za orkestar ili Ave Maria, op. 914 za sopran i orgulje koju su – kao i Bachovu Passacagliu i fugu, za Simfonijski puhački orkestar Oružanih snaga Republike Hrvatske mogli obraditi njegovi stalni suradnici.
  
  Ove bi napomene možda sve one koji su upućeni u glazbenu publicistiku mogle podsjetiti na savjete koje je u 19. stoljeću etnomuzikolog i povjesničar glazbe Franjo Ksaver Kuhač često davao sastavljačima koncertnih programa. Naime, isticanje hrvatske umjetničke glazbe, a još više glazbe temeljene na narodnim napjevima, potaknulo ga je da se kritički osvrne na programe sastavljene isključivo od skladbi europskih skladatelja, ocjenjujući ih manje zanimljivima za domaću koncertnu publiku. No, možda se Sjećanje na Gvozdansko moglo ipak upotpuniti nekom domoljubnom skladbom hrvatskoga skladatelja!
  
  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 22. siječnja 2017.

Piše: