Prvorazredne interpretacije Bersine klavirske glazbe

CD klasika: Bersa, Complete piano music I, Goran Filipec, klavir, Naxos, 2018.

• Kada sam u svibnju 2016. godine pisala osvrt na tada objavljeni nosač zvuka pijanista Gorana Filipeca s djelima Franza Liszta, koji je objavila tvrtka Naxos i na kojem ugledni hrvatski pijanist izvodi  Grandes études de Paganini, S141/R3b, Études d’exécution transcendante d’après Paganini, S140/R3a i Le Carnaval de Venise, S700/R665 (link), tekst sam naslovila Pijanizam najviše razine. Doista, s divljenjem sam slušala Filipecove interpretacije na CD-u Paganini Studies, a bila je to istovremeno i prigoda za iscrpno pisanje o glazbeniku čiji životopis potvrđuje njegov jedini pravi životni profesionalni odabir, Naime, Goran Filipec sudbinski je predodređen da bude pijanist i on se tom svojem pozivu trajno i s velikim uspjehom posvećuje. Da njegovo pijanističko umijeće, osim javnih nastupa i ovacija oduševljenih slušatelja kontinuirao pobuđuje i interes izdavača, dokazuju i dva nova nosača zvuka koje je u seriji GRAND PIANO tvrtka Naxos na tržište izbacila u ovoj 2018. godini i to već u prvim mjesecima. CD-ovi su izrađeni u Njemačkoj, a na prvom su isključivo djela hrvatskog skladatelja Blagoja Berse (1873–1934), dok drugi sadrži obradbe i varijacije na Paganinijeve teme iz pera Marka Hambourga, Ferruccia Busonija, Michaela Zadore, Ignaza Friedmana i Borisa Papandopula. U ovom osvrtu želim izvijestiti o prvom CD-u koji je ujedno reklamiran kao „svjetske premijerne snimke“ skladbi Blagoja Berse s oznakom „cjelokupna klavirska glazba 1“,  pa se može pretpostaviti da će slijediti i idući nosač zvuka s Filipecovim interpretacijama Bersinih ostalih klavirskih ostvarenja.

  U popratnom tekstu objavljenom uz CD na engleskom i na njemačkom jeziku, što je daljnji dokaz obraćanja međunarodnom slušateljstvu, autor Goran Filipec, koji je i producent izdanja, prvo inozemnu publiku upoznaje s biografskim podacima o hrvatskom skladatelju. Podatkom o Bersinu rođenju u Dubrovniku istaknuta je kultura sredine iz koje je skladatelj  potekao, a daljnjim podacima o Bersinu školovanju, životu, radu i stvaralaštvu uvodi pijanist/autor teksta potencijalnog slušatelja njegovih interpretacija u vrijeme u kojemu je hrvatski skladatelj stjecao bitne spoznaje o glazbi svog vremena, istovremeno se afirmirajući u Austriji - prvo kao kazališni dirigent u Grazu a potom kao umjetnički savjetnik i aranžer u izdavačkoj kući Doblinger u Beču.

  Isticanjem mišljenja da Bersina umjetnička osobnost predstavlja „sintezu kultura Mediterana, Srednje Europe i Balkana“ Filipec možda podilazi međunarodnoj javnosti koja Hrvatsku rado vidi kao balkansku zemlju, ali budući da pijanist kao autor male glazbeno-publicističke studije želi biti što vjerodostojniji, pa govori i o doprinosu Berse „razvoju hrvatske i jugoslavenske glazbe“, nije neophodno zamjerati mu širenje Bersina značaja. S druge strane, otkako je došlo do raspada bivše Jugoslavije, hrvatska se muzikološka faktografija brine oko pravilnih nominacija umjetnika hrvatskog podrijetla koje je u početku bilo neophodno potrebno izvući iz opće oznake bivšega sistema, budući da su u stranim publikacijama, ako su uopće i bili spominjani, dobivali nominaciju „jugoslavenskih“ umjetnika.

  Snimljena djela su, kako navodi Goran Filipec, „kontrastirajući odabir“ koji predstavlja otprilike polovicu Bersinih djela za klavir solo. Dakle, na tom prvom CD-u s Bersinim klavirskim djelima koja su „zaplovila u međunarodne vode“ zahvaljujući glazbeniku koji se afirmirao na svjetskim koncertnim podijima, nalazi se Sonata za klavir br. 2 u f-molu, op. 20 (1897), Na žalu (1921), Notturno, op. 38 (1903), Ora triste, op. 37 (1903), Fantasie-impromptu, op. 27 (1899), Ballabile (1894), Bagatella, op. 16 (1897), Po načinu starih Airs de ballet (1926) i na kraju Marcia trionfale (1898). Filipec svira na klaviru Fazioli f-278, snimano je u listopadu 2016. godine u fazioli concert Hall, Sacile, Pordenone u Italiji, a inženjer je bio Matteo Costa. Činjenica da redoslijed djela ne slijedi njihov kronološki nastanak, potvrda je navoda da je riječ o vrlo osobnom odabiru pa onda i slijedu koji odgovara isključivo Filipecovom osobnom osjećaju za kontekstualizaciju odabranih djela.

  Valja još naglasiti da su nadasve korisne kratke analitičke napomene o svakoj skladbi, a zanimljiv su podatak i vrlo precizne oznake u odnosu na vremenske odrednice u kojem se trenutku točno nešto u pojedinom djelu formalno događa, a što Filipec označava oznakom minute i sekunde u odnosu na protok glazbe.

  U svakom slučaju, opisi koje je ispisao Goran Filipec, pa i navod da ljepotu Bersine glazbe ne treba „tražiti u inovaciji“ nego u „iskrenosti glazbene namjere, koja je združena s jednostavnošću i povremenom originalnošću“, svakome tko ne poznaje stvaralaštvo hrvatskog skladatelja i nema uvid u situaciju hrvatske glazbe u razdoblju na kraju 19. i na početku 20. stoljeća, a što ovaj odabir u odnosu na klavirska djela jednog od najznačajnijih hrvatskih skladatelja tog razdoblja (dakako uz u europskim razmjerima mnogo poznatiju Doru Pejačević) predstavlja, dobro su došle verbalne eksplikacije uz zvučne doživljaje koje CD nudi. Pitanje je li trebalo uzeti u obzir već neko od postojećih mišljenja hrvatskih muzikologa koji su pisali o hrvatskoj glazbi razdoblja fin de siècle, zacijelo je u ovako osobnom pristupu Bersinoj glazbi izlišno.

  Goran Filipec odličan je pijanist i njegovim se interpretacijama vjeruje. Tehnički superioran, Goran Filipec Bersine klavirske skladbe, koje dakako nisu niti približno virtuozne i prema tome izvedbeno zahtjevne poput primjerice Lisztovih, slušatelju približava prvenstveno kao vrijednu glazbu koja protječe u formalnom skladu vrsno savladanog skladateljskog zanata, ali i znatne doze emocionalnog naboja. Dinamička sjenčanja i agogičke finese pridaju njegovim interpretacijama šarm kojim se vrhunski pijanizam odužuje skladatelju kojega svijet ne poznaje – a zbog tog nepoznavanja je bio uskraćen u doživljaju u kojemu hrvatska publika već dugo može uživati. Goran Filipec ispravlja to nepostojeće znanje međunarodne publike i u svjetsku „pijanističku arenu“ uvodi jednog iskrenog i nadahnutog skladatelja kojeg vrijedi upoznati. Time hrvatski pijanist s pariškom adresom i inozemnom izdavačkom tvrtkom ostvaruje bitnu kulturološku ulogu koju pijanisti u domovini i izdavačke tvrtke u Hrvatskoj, bez obzira na umjetničku kvalitetu i razinu svijesti o vrijednostima hrvatske glazbe, uglavnom ne uspijevaju ostvariti. Bersa posthumno s nebeskih visina, a mi još srećom živi i zdravi, možemo pijanistu Goranu Filipecu na tome zahvaliti. Uostalom, već su ubrzo nakon što je Filipecov CD ušao u Naxosovu distribuciju, te snimke ušle u programe inozemnih radio stanica. A to nije mala stvar!
  

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 26. ožujka 2018.

Piše: