U ozračju portugalsko-hrvatskog prijateljstva

Isabel Vaz, violončelo i Vasco Dantas, klavir; Velika koncertna dvorana HNK u Varaždinu, 25. ožujka 2018.

• 
  
  Zahvaljujući vrlo dobroj suradnji s Veleposlanstvom Portugala u Hrvatskoj i posebno zahvaljujući veleposlaniku Nj. E. Jorgeu Silvi Lopesu, koji je i osobno bio nazočan, koncert održan 25. ožujka u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu u organizaciji Koncertnog ureda Varaždin, a na kojemu su nastupili portugalski glazbenici Isabel Vaz, violončelo i Vasco Dantas, klavir, protekao je u osobito ugodnoj atmosferi portugalsko-hrvatskog prijateljstva. Naime, vrsni mladi glazbenici pripremili su Večer portugalske glazbe, što je sadržajno svakako bila novost. Ne čujemo često djela portugalskih skladatelja i sa žaljenjem je moguće ustvrditi kako o portugalskoj klasičnoj glazbi znamo vrlo malo, doista premalo. Upravo je zbog toga program izveden za varaždinsku publiku bio obogaćujuće iskustvo, a za ljubitelje klasične glazbe i nadasve zanimljiv susret s glazbenicima koji glazbu svojih skladatelja izvode na izuzetno visokoj interpretacijskoj razini.

  Isabel Vaz rođena je u Lisabonu, gdje je sa sedam godina započela glazbeno obrazovanje. Kako bi stekla visokoškolske diplome, odlučila se za studij u Amsterdamu, a dodatno se usavršavala u Pragu i u New Yorku. Na popisu profesora violončela, od kojih je na različitim majstorskim tečajevima stjecala daljnja iskustva, nalazi se i Valter Dešpalj, a u njezinom su životopisu navedena i brojna sudjelovanja u komornim ansamblima i orkestrima te gostovanja u nizu europskih država. Najnovija djelatnost violončelistice koja živi u Amsterdamu jest utemeljenje glazbenog festivala u pokrajini Algarve u Portugalu, dakle želja da domovini doprinese organiziranjem koncerata i pozivima mnogim odličnim glazbenicima koje susreće tijekom rada u Nizozemskoj i drugdje u Europi.

  Pijanist Vasco Dantas ima tek 26 godina, a iza njega je već dvadesetogodišnja karijera javnih nastupa. Doista, od svoje četvrte godine života svira klavir, školovao se na londonskom Royal College of Music i magistrirao u Njemačkoj na Sveučilištu u Münsteru u razredu Hariberta Kocha. Osvajanje više od 50 nagrada na međunarodnim natjecanjima i mnogi nastupi sa svjetskim orkestrima, među kojima je bio i nastup sa Simfonijskim orkestrom HRT-a u Zagrebu, uz niz objavljenih nosača zvuka - posebno s izvedbama bravuroznih skladbi Franza Liszta, podaci su iz životopisa izuzetno nadarenog glazbenika koji uz klavir svira i violinu a ima i diplomu iz glazbene pedagogije.

  
  
  Isabel Vaz i Vasco Dantas započeli su recital s Três canções populares portuguesas (Tri portugalske tradicijske skladbe) koje je obradio Fernando Lopes-Graça (1906–1994), skladatelj, dirigent i muzikolog, posebno važan za očuvanje portugalske nacionalne glazbene tradicije. Tri stavka donose osobito umilne zvuke folklornog portugalskog idioma, čija je atmosfera nadasve nostalgična i slušatelja uvodi u meditativni glazbeni svijet, potičući ga na pitanje o karakteru portugalskog mentaliteta koji bolje poznajemo iz tradicije popularnih fado-napjeva, dakle naglašene melankolije i izvjesnog osjećaja rezignacije.

  Uspavanka dragoj majci i Mazurka, dvije minijature za violončelo i klavir Davida de Souze (1880-1918), vrlo su emocionalna glazba očito izuzetno nadarenog skladatelja. Rođen u Figueira de Foz gdje je dobio prvu glazbenu poduku, školovao se na Konzervatoriju u Lisabonu i potom u Leipzigu gdje je diplomirao kompoziciju i dirigiranje. Uspješnu karijeru započeo je koncertiranjem u europskim središtima, a potom se nastanio u Lisabonu i bio jedan od utemeljitelja portugalske glazbene kulture. Nažalost, iznenada je preminuo, star tek 38 godina, što je nedvojbeno veliki gubitak. Glazbu Davida de Souze moguće je čuti na blogu http://davidsouzacompositor.blogspot.hr/i uvjeriti se u visoke umjetničke domete skladatelja čije bi skladbe bilo vrijedno upoznati u još većem broju.

  Za kraj recitala Isabel Vaz, čije violončelo doista pjeva oplemenjujućom muzikalnošću i tehničkom bravurom i Vasco Dantas, pijanist visoke kulture tonskog oblikovanja i oduševljavajućeg virtuoziteta, odabrali su Sonatu za violončelo i klavir Luisa de Freitasa Branca (1890-1955). Budući da su sami vodili konferansu, što je bilo nadasve simpatično, bilo je poučno čuti u obrazloženju Vasca Dantasa da je riječ o skladatelju koji se, osim u Berlinu, školovao i u Parizu te je bio veliki obožavatelj glazbe Claudea Debussya. Slučaj je htio da je koncert održan upravo na smrtni dan francuskog majstora, budući da je Debussy preminuo u Parizu 25. ožujka 1918. godine, pa je to spominjanje moglo biti i prisjećanje na 100. obljetnicu smrti velikana i začetnika glazbenog impresionizma. Pijanist to nažalost nije znao, ali je govoreći o Luisu de Freitasu Brancu svakako upozorio na važne spojnice glazbenih utjecaja u prvim desetljećima 20. stoljeća. Portugalski je skladatelj, očito odlično obrazovan, povratkom u rodni Lisabon odigrao važnu ulogu kao profesor kompozicije na Konzervatoriju od 1916. godine, pa ga je po tome moguće usporediti s našim Blagojem Bersom, također prvim profesorom kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu od 1924. godine.

  
  
  Četverostavačna Sonata za violončelo i klavir, sa stavcima Moderato, Muito vivo, Muito moderato i Muito vivo, koju smo čuli u sjajnoj interpretaciji mladih portugalskih virtuoza, ipak više asocira na glazbeni jezik jednog drugog francuskog majstora naglašenije kasnoromantične orijentacije, točnije na glazbeni jezik Césara Francka, budući da je to Sonata velike melodijske geste i bogate harmonijske fakture. U svakom slučaju, ostvarenje koje odaje majstorstvo autora, a čije ime otkriva nepoznate stranice glazbene literature nastale u nacionalnoj kulturi koja se, poput hrvatske, nije uspjela snažnije nametnuti u okvirima europske glazbene produkcije. Stoga varaždinski slušatelji mogu biti još zadovoljniji da su imali priliku upoznati tako zanimljiva i svakako vrijedna skladateljska imena i njihova ostvarenja u interpretaciji mladih angažiranih umjetnika. Burni i dugotrajni pljesak potvrdio je oduševljenje svih nazočnih na koncertu.
  
  Program:
  F. Lopes Graça (1906-1994) – Três canções populares portuguesas
  F. Lopes Graça – Página Esquecida
  David de Souza (1880-1918) – Berceuse “À minha querida mãe”
  Luís de Freitas Branco (1890-1955) – Sonata for cello and piano
  
  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 2. travnja 2018.

Piše: