Zamišljeni propisi i suzdržanost

Lisinski subotom, Bergenska filharmonija

• 
  
  S velikim veseljem moglo se očekivati gostovanje ugledne Bergenske filharmonije. I sve je na njihovu koncertu u Lisinskom bilo savršeno i uređeno do zadnjeg detalja, upravo kao što se očekuje od orkestra takve reputacije. Bergenska filharmonija, koju časte činjenicom da je najstariji orkestar u Europi, osnovana je 1765. godine. U relativno novije vrijeme tonskih zapisa, bilježi mnoge relevantne snimke.

  Ne bih se okladila, ali to nije bio prvi nastup Bergenaca u Zagrebu. Danas Orkestar u svom sastavu angažira i mnoge došljake sa svih strana svijeta koje krasi vještina. To samo može značiti da je prestižno svirati u Bergenskoj filharmoniji. Uostalom, kao i na bilo kojem mjestu u orkestru na bijelome svijetu. Bergenska filharmonija nastupila je pod vodstvom svoga šefa-dirigenta Edwarda Gardnera. Maestro, u općoj selidbi glazbenika od nemila do nedraga, s mnogim preporukama dolazi  iz Engleske, a šefom je postao 2015. godine. Druga, mnogo veća zvijezda bila je solistica Viktorija Mullova u Koncertu za violinu i orkestar u d-molu Jeana Sibeliusa, jednom od najizvođenijih djela violinske koncertantne literature.

  
  
  Iščekivani koncert otvorila je uvertira-fantazija Romeo i Julija Petra Iljiča Čajkovskog, izvedena po svim zamišljenim propisima i vrlo suzdržanim odnosom prema nazivu fantazija. Tom je stavu - inače živahne, sebeljubive geste, svakako pridonio dirigent Edward Gardner. Sve je uredno i apotekarski poslagano i navodno šarmantno bilo u  bogatom i maštovitom slogu Simfonijskih plesova Sergeja Rahmanjinova u drugom dijelu večeri. Svaka čast, no ostaje ali i pitanje kamo se u sveprisutnoj korektnosti, osim razigrane dirigentske geste, zametnulo živo čitanje i kreacija u trenutku izvedbe. Takav pristup je danas u modi i prijeti postati konstantom.

  Viktorija Mullova jedna je od rijetkih solistica koja se desetljećima održala na violinističkoj solističkoj sceni. Vječno ista, samo malo starija, perfektna do boli i suzdržana, do temelja kontrolirana u izrazu, kao što je oduvijek i bila. I to je sve što se moglo uočiti. Svejedno je li to bio Bergov Koncert kojega se rijetko može dočekati uživo kao prije mnogo godina ili Sibeliusov kao ovom prigodom. Uz visoko priznanje teško mjerljivoj promišljenosti i umijeću sviranja Viktorije Mullove, dojam distanciranosti ostaje nepromijenjen, kao da neku sliku gledate ili glazbu slušate kroz staklo. Prije više desetljeća digitalna Mullova već je bila prava vjesnica danas sveprisutnog trenda na koji su slušatelji već ugođeni.
  
  Program:
  Petar Iljič Čajkovski: Romeo i Julija, uvertira-fantazija
  Jean Sibelius: Koncert za violinu i orkestar u d-molu, op. 47
  Sergej Vasiljevič Rahmanjinov: Simfonijski plesovi, op. 45
  
  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 30. travnja 2018.     

Piše: