Sukladno repertoarnim smjernicama orkestra

Crveni ciklus Zagrebačke filharmonije, KDVL, 18. svibnja 2018.

• 
  
  Za posljednji koncert Crvenoga ciklusa Zagrebačke filharmonije održan u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u petak, 18. svibnja, više tjedana nije se moglo dobiti ulaznice, jer su one preostale mogli preuzeti pretplatnici drugih ciklusa u zamjenu za jedan otkazani koncert. Veliko zanimanje publike privukao je prvi dio programa i praizvedba suite Iz Hrvatske Dubravka Palanovića te Koncertni komad za četiri roga i orkestar Carla Heinricha Hüblera. Iako je u drugome, duljem dijelu koncerta izvedeno jedno od remekdjela duhovne glazbe - Requiem u d-molu, KV 626 Wolfganga Amadeusa Mozarta, slušalo ga je, začudno, gotovo upola manje posjetitelja. Koncertom je ravnao šef-dirigent Zagrebačke filharmonije David Danzmayr, a odabranim rasporedom potvrdio je neke od smjernica rada orkestra: praizvedbe skladbi suvremenih hrvatskih skladatelja, nastup članova orkestra kao solista u koncertantnim skladbama i predstavljanje remekdjela glazbene literature. U Hüblerovu Koncertnom komadu za četiri roga i orkestar solisti su bili Viktor Kirčenkov (Ukrajina), Jan Janković (Hrvatska), Lenart Istenič (Slovenija) i Daniel Molnar (Mađarska). Sve su to mlađi glazbenici podjednakih godina (uz iznimku starijeg Viktora Kirčenka) koji dolaze iz raznih zemalja i različitih škola roga, čime se i danas potvrđuje dobra praksa Zagrebačke filharmonije odabira najboljih glazbenika. U postavi Mozartova Requiema nastupili su, uz Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, vokalni solisti - sopranistica Kathrin Danzmayr (gošća iz Njemačke) te troje diplomanata Muzičke akademije u Zagrebu: Sonja Runje - alt, Bože Jurić-Pešić - tenor i Leon Košavić - bariton (zamijenio je svog iznenada oboljelog profesora Giorgia Suriana).

  Dubravko Palanović (1977.), kontrabasist Zagrebačke filharmonije i skladatelj, napisao je prva tri stavka opsežnije zamišljene suite Iz Hrvatske, naslovljena Stari tanci, Nokturno i Kamene zvijezde. Temelj melodijsko-ritamske građe pronašao je u tradicijskoj glazbi različitih dijelova Hrvatske, a najzamjetnija je u prvom plesnom stavku i u trećem bliskom ritmu kola iz južnih krajeva Hrvatske. Za mirni Nokturno čini se da su skladatelja nadahnuli jazz i glazba zabavnijeg ugođaja. Rijetke disonance probijaju jednostavan harmonijski okvir, a dobro poznavanje mogućnosti svih skupina orkestralnih instrumenata, osobito udaraljki, iznjedrilo je dopadljivu i uhu ugodnu skladbu.

  
  
  Koncertni komad za četiri roga i orkestar skladao je Carl Heinrich Hübler 1856. godine, ugledavši se u istoimenu skladbu Roberta Schumanna. U jednom dahu, u tri različite cjeline iskoristio je velike mogućnosti virtuoznog sviranja tehnički usavršenih rogova s ventilima iznad jednostavnije orkestralne podloge. Mozartov Requiem, posljednje skladateljevo djelo u kojem je upitno njegovo apsolutno autorstvo, jedno je od onih koja u suvremenijim istraživanjima koncertnog repertoara potvrđuju izvođačku zrelost jedne glazbene sredine, po kojoj se Zagreb može ubrojiti među one s duljom tradicijom već od 1838. godine. Ponuđena izvedba prema koncepciji Davida Danzmayra razlikovala se u detaljima od mnogih ranijih, primjerice u bržim odabranim tempima nekih stavaka, agogici (većim usporenjima), isticanju punktiranog ritma u orkestru i zboru, kraćem trajanju nekih riječi (npr. Rex) i većim stankama između pojedinih stavaka.

  Palanovićevu suitu Iz Hrvatske svirala je Zagrebačka filharmonija poletno, sigurno, ritmički naglašeno i bogato dinamički raslojeno, ističući bogati tonski kolorit (primjerice flauta i harfa u drugome stavku). Besprijekorna intonacija, savršeno suglasje, virtuoznost u okvirima notnog predloška, raskošna dinamička paleta i plemeniti ton obilježili su sviranje četvorice solista na rogovima, nadvijeno iznad diskretne pratnje orkestra. Glavni nositelj glazbenoga događanja u Mozartovu Requiemu uglavnom je zbor na kontinuiranoj podlozi orkestra. Nastupio je provjereni suradnik - Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, koji je intonativno sigurno uvježbao zborovođa Luka Vukšić, podredivši artikulaciju teksta i melodije s manje legata u nekim stavcima ranije opisanoj koncepciji maestra Davida Danzmayra. Pjevanje brojnog zborskog korpusa nije stvorilo pretjeranu količinu zvuka, nego se rastvarao u finim nijansama - od najtiših kao u stavku Lacrimosa, kada zbor nastavlja nakon teme ukrašene appoggiaturama u orkestralnom uvodu ili snažnog, glasnog zapjeva u Introitusu. Vokalne solistice Kathrin Danzmayr i Sonja Runje dobro su se uklopile u zvučnu sliku cjeline, bojom svijetli tenor Bože Jurića-Pešića pomalo je odudarao od ostalih solista, dok je sigurni bariton Leon Košavić možda manje dinamičkog intenziteta postigao u basovskom registru. Maestro David Danzmayr vodio je od Palanovićeve suite do završnih taktova Requiema izvedbu sigurno i temperamentno, gradeći zanimljivu interpretaciju na dobroj suradnji sa solistima, zborom i orkestrom Zagrebačke filharmonije, čije su velike mogućnosti pridonijele uspjehu i ovoga koncerta.

  
  
  Program:
  Dubravko Palanović: Tri hrvatska narodna plesa za orkestar (hrvatska premijera)
  Heinrich Hübler: Koncertni komad za četiri roga i orkestar
  Wolfgang Amadeus Mozart: Rekvijem, K.626        

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 11. lipnja 2018.                                                                                            

Piše: