Izvrsna pijanistička tehnika
CD klasika: Edmund Andler Borić - CD orguljaške glazbe
-
Pijanist i orguljaš Edmund Andler-Borić stekao je ugled kao orguljaš priredivši tijekom bogate dosadašnje koncertantne karijere niz koncerata na više kontinenata i snimivši skladbe za orgulje na četiri nosača zvuka za tvrtku Croatia Records. Prvi CD iz 2009. godine donosi skladbe Felixa Mendelssohna-Bartholdyja, Johannesa Brahmsa, Franza Liszta i Maxa Regera, a za snimku zabilježenu 2006. i 2007. na orguljama katedrale i bazilike sv. Petra i Pavla u Đakovu nagrađen je 2010. diskografskom nagradom Porin.
Monumentalne orgulje (s tri manuala i pedalom te 73 registra), op. 22 slovenskoga graditelja Franca Jenka iz Šentvida kraj Ljubljane zamijenile su 1936. godine ranije u požaru uništene orgulje koje je, kao i katedralu u Đakovu, dao izgraditi biskup Josip Juraj Strossmayer između 1882. i 1886. godine. U svojoj je interpretaciji Edmund Andler-Borić iskoristio prednosti zvukovno moćnih orgulja i ostvario je primjereno estetici romantizma.
Kao jedan od utemeljitelja i do nedavno ravnatelj festivala Ars organi Sisciae, imao je priliku temeljitije upoznati orgulje Sisačke biskupije i zabilježiti njihove stvarne zvukovne mogućnosti. Godine 2013. snimio je Edmund Andler-Borić CD pod naslovom Sisačka orguljaška baština, odabravši orgulje iz četiriju crkava Sisačke biskupije i program sukladan mogućnostima instrumenata. Bile su to povijesne orgulje češkoga graditelja Franciscusa Jenecheka iz 1777. sačuvane u Župnoj crkvi sv. Marije Magdalene u Selima kraj Siska (skladatelji: Girolamo Frescobaldi, Baldassare Galuppi, Johann Pachelbel i anonimni iz hrvatskih glazbenih arhiva iz 18. stoljeća) i zatim povijesne orgulje Heferer iz godine 1882. u Crkvi sv. Martina biskupa u Martinskoj Vesi (skladatelji: Julije Bajamonti i anonimni iz hrvatskih glazbenih arhiva iz 18. stoljeća). Treći blok skladbi izveden je na orguljama koje je švicarski graditelj Kühn izgradio 1937. u Župnoj crkvi sv. Nikole biskupa i sv. Vida u mjestu Žažina kod Siska (skladatelji: Johann Sebastian Bach), a posljednji blok skladbi izveden je na orguljama njemačke tvrtke Winterhalter iz 1973. godine u Crkvi sv. Kvirina u Sisku (Felix Mendelssohn-Bartholdy, Frano Parać, Anđelko Klobučar).
Sljedeći korak u predstavljanju orgulja Sisačke biskupije Edmund Andler-Borić učinio je 2015. godine, snimivši sedamnaest skladbi u Crkvi sv. Marije Magdalene u Selima kraj Siska na Jenechekovim orguljama iz 1777., vrativši se skladateljima 17. i 18. stoljeća (skladatelji: Jan Křtitel Kuchar, Baldassare Galuppi, Johanna Adam Reincken, Jan Francisci, Georg Friedrich Händel, Ludwig van Beethoven - rani opusi, Johann Pachelbel i anonimni iz 18. stoljeća iz hrvatskih glazbenih arhiva). I spomenute Jenechekove orgulje sačuvale su svoj autentični zvuk, pa doista mogu slušatelju približiti izvođačku praksu 18. stoljeća i sviranje skladbi na kojima je često pisalo samo „za instrument s tipkama“ što se moglo odnositi na čembalo, klavikord, orgulje ili tek početkom stoljeća konstruirane klavire. Izvrsna pijanistička tehnika stečena tijekom studija klavira u razredu prof. Ide Gamulin na Muzičkoj akademiji u Zagrebu podloga je na kojoj Edmund Andler-Borić promišljeno gradi svoju interpretaciju odabranih skladbi poštujući izvorni zapis, proširujući zvučni spektar zanimljivim spojevima registara koji kadikad zazvuče pomalo disonantno sukladno izvornoj intonaciji orgulja, a sve postiže jasnom artikulacijom i izigravanjem ornamenata tipičnih za (pred)klasični stil.
Upravo se ovaj CD može uzeti kao poučan (školski) primjer povezanosti (možda čak i uvjetovanosti) odabira skladbi i zadanih uvjeta raspoloživih orgulja.
© Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 24. rujna 2018.
Piše:
Miklaušić-Ćeran