Impresivna cjelina

Klavirski recital Aljoše Jurinića, KDVL; 28. prosinca 2018.

• 
  
  45. obljetnica Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog ove je godine obilježena s tri uzastopna koncerta, koji su specifičnim profilom mogli privući i zadovoljiti publiku različitih afiniteta. 28. prosinca izvanredan romantični klavirski recital održao je ponajbolji hrvatski mladi pijanist Aljoša Jurinić, 29. prosinca priređen je „koncertni spektakl“ Glazba svijeta s plesom i pjenušcem uz sudjelovanje gotovo dvije stotine izvođača, uključujući Zbor i simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića, a 30. prosinca je Zagrebačka filharmonija pod ravnanjem maestra Ivana Huta svoj tradicionalni Filharmonijski bal posvetila 100. godišnjici rođenja Leonarda Bersteina, uz nezaobilazne novogodišnje melodije iz skladateljske obitelji Strauss.

  Sudjelovanje Aljoše Jurinića u toj glazbenoj gozbi na poziv KDVL iznenadilo je mnoge, pa i samog umjetnika, koji je prvi put dobio priliku održati klasični klavirski recital u vremenu između Božića i Nove godine. Rekao je da to nije običaj niti u svijetu. Tim više bio je to izazov kojem nije mogao odoljeti. I zato je pripremio specifičan program skladatelja koji su obilježili njegovu karijeru. Naime, da podsjetimo - 2012. godine pobijedio je na pijanističkom natjecanju Robert Schumann u Zwickauu, a 2015. bio je finalist 17. međunarodnog pijanističkog natjecanja Frederyc Chopin u Varšavi. Stoga je upravo glazba tih velikana bila razumljiv i odličan odabir za taj program.

  Prvi dio koncerta ispunila je Schumannova Fantazija u C-duru, op.17, a drugi dio Chopinovih 12 etida, op. 25. A kao prikladni uvod u taj čarobni glazbeni svijet pun emocija poslužila je skladba Mélancolie, intimna minijatura hrvatskog skladatelja Blagoja Berse, napisana povodom smrti njegove majke. Naime, Schumannova Fantazija u C-duru slična je ugođaja. Odraz je rastrzanih osjećaja mladog skladatelja u vrijeme pokušaja ostvarenja njegove veze sa budućom suprugom Clarom Wieck, veze kojoj se njezin otac žestoko protivio. Opsežno je to višestavačno djelo s posvetom Franzu Lisztu, po uzoru na Beethovenove sonate ali slobodnije strukture u kojoj se nižu kontrastni ugođaji  koji više odgovaraju karakteru fantazije.

  
  
  Upečatljiv je, primjerice, početni stavak  „duboka tužaljka za Clarom“, koji je sam autor opisao kao „nešto najstrastvenije što sam ikada napisao“. Ili  čeznutljiv završni stavak pretežito tihe dinamike koji zamire u smirenosti i kojem je autor u partituri dodao znakovite stihove iz pjesme Sumrak  Friedricha  Schlegela: „Kroz zvuke šarenila zemaljskog sna, nježan ton čut će tko potajice  sluša.“ A upravo je takva, gotovo nečujna dinamika - uz ostalo, bila najdojmljiviji segment te čudesno emotivne, duboko promišljene i cjelovite  interpretacije.

  Drugi dio koncerta Aljoše Jurinića bio je posvećen Schumannovom suvremeniku Fredericu Chopinu. Između dva ciklusa po dvanaest etida op. 10 i op. 25 i još tri Nove etide, umjetnik je odabrao 12 etida op. 25 s posvetom grofici Marie d'Agoult. Te etide prava su remekdjela koja nadilaze puko baratanje tehničkim problemima i najčešće se izvode pojedinačno, a oni najljepši i kao popularni dodaci na koncertima.  Rijetke su integralne izvedbe. Stoga je taj podvig Aljoše Jurinića bio uistinu jedinstven i impresivan. Uspio je tehnički savršeno i duhovito predstaviti svaku etidu te ih oblikovati u dojmljivu cjelinu.

  Burno i oduševljeno odobravanje publike izmamilo je i dva lijepa dodatka: jedan Chopinov Nocturno i kinesku skladbu Srebrni oblaci love mjesec.
  
  Program:
  

  B. Bersa: Melancolie, op. 76
  R. Schumann: Fantazija u C-duru, op. 17
  F. Chopin: 12 etida, op. 25

  
  

  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 14. siječnja 2019.

Piše: