Razgranat repertoar

Ciklus Lisinski subotom: Orkestar Minhenskoga radija i Zbora Bavarskoga radija

• 
  
  Od prošle je sezone 2017/2018 uspješni i traženi dirigent Ivan Repušić postao šef-dirigent Orkestra Minhenskog radija. Bila je to dobra prilika da se u novoj ulozi pojavi i na uvijek rado dočekanom gostovanju u ciklusu Lisinski subotom. Uz Orkestar u goste je stigao i Zbor Bavarskog radija. Zboru razgranatog repertoara, osnovanom godine 1946., u velikom dijelu bio je posvećen unikatan programski koncept koji je obuhvatio operne zborove uz začin opernih orkestralnih ulomaka. Nije bilo arija i promocije opernih pjevača nego prezentacija kolektivnog rada i dometa u nekoj vrsti složenca - od najpopularnije ruske operne baštine do talijanske, ponajviše Verdija, a neizostavan je bio i zborski Wagner.  Kao što se to uobičajilo, na zna se zašto, koncertu je naziv Fuoco di gioa. Radost jest možda zbog bjelosvjetske popularnosti izbranih ulomaka, ali radost sadržaja od broja do broja je itekako bila na kušnji.

  Gosti su zborsku večer otvorili uvertirom Glinkinoj operi Ruslan i Ljudmila. Vatreni pokret uvertire uobičajen je dodatak koncertnim večerima, a sada je pomalo preužurbano i teže u zvučanju poslužio kao uvod koji publiku budi i sprema na pomnije slušanje. Zbor djevojaka prozirnih soprana iz Evgenija Onjegina Čajkovskog lebdio je dvoranom da bi ruski dio večeri završio uvijek privlačnim Polovjeckim plesovima iz Kneza Igora Aleksandra Borodina koji redovito zasebno egzistiraju na koncertnim programima. Veliki talijanski udjel počeo je Intermezzom iz Puccinijeve Manon Lescaut kao mali odmor pjevačima Zbora Bavarskog radija čiji je umjetnički voditelj od 2016. godine Howard Arman, a slijedila su večernja zvona Din, don iz Leoncavallove opere I Pagliacci te Perche tarda la luna iz Puccinijeve Turandot sa značajnim, lijepim i urednim sudjelovanjem Djevojačkog zbora Zvjezdice, koje je pripremila Dijana Rogulja Deltin.  Zaključak prvog dijela večeri bila je Uvertira i moćni uvodni zbor seljana iz Mascagnijeve opere Cavalleria rusticana.

  
  
  Sve ostalo u opsežnom programu bilo je posvećeno Verdiju i Wagneru da bi kao šlag na kraju večeri u dodatku stigla Himna slobodi Jakova Gotovca, čija je krasna, moćna i zaobljena izvedba na tragu one Riccarda Mutija svojedobno iz Trsta, razgalila slušatelje pa i dirigenta sve do suza. Uza sve raznolike sadržaje koji kriju zborovi u kontekstu opera, Himna slobodi je postala središte večeri u okruženju koje itekako dobro razumije njezin sadržaj. Uvijek zaobljen zvuk Zbora Bavarskog radija očitovao se i u razvedenim Verdijevim zborovima velikog raspona sadržaja i izraza, kao u  potmulom Patria opressa iz Macbetha ili toliko čestom, u izvedbi prelijepo suzdržano moćnom Va pansiero iz Nabucca. Dva intenzivna zborska sadržaja, ključna u svojim operama, razdijeljena su uvertirom Sicilijanskim večernjim. Wagnera se također predstavilo najpopularnijim ulomcima: predigrom 3. činu Lohengrina i svadbenom koračnicom kojoj je vraćeno dostojanstvo izvedbe nakon mnogih upotreba na vjenčanjima u smjeni s Mendelssohnovom Koračnicom iz Sna ljetne noći. Kraj je označio zbor hodočasnika i Finale 3. čina Tannhäusera. Svečano, lijepo i dostojno, ali iskreno i hrpe kolača se lako može prejesti, što je golem rizik popularnog, popularnijeg i najpopularnijeg koncepta kojega vrijedni izvođači herojski iznose i guta publika koja želi čuti vječno isto, dobro joj poznato. Manjina ostalih treba čekati drugu i drukčiju koncertnu zgodu.

  Program:
  Mihail Glinka Uvertira operi Ruslan i Ljudmila
  Petar Iljič Čajkovski Zbor djevojaka iz 1. čina opere Evgenij Onjegin
  Aleksandar Borodin Polovjecki plesovi iz 2. čina opere Knez Igor
  Giacomo Puccini Intermezzo iz 3. čina opere Manon Lescaut
  Ruggero Leoncavallo Don, din, don – Suona vespero iz 1. čina opere I pagliacci
  Giacomo Puccini Perché tarda de la luna iz 1. čina opere Turandot
  Giacomo Puccini Coro a bocca chiuso iz 2. čina opere Madama Butterfly
  Pietro Mascagni Uvertira i uvodni zbor seljana Gli aranci olezzano iz opere Cavalleria rusticana               

   
  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 4. veljače 2019.              

                 

   

Piše: