Majstorstvo mladog udaraljkaša

Majstorski ciklus Simfonijskog orkestra HRT-a; Ritam i zvuk, KD Vatroslav Lisinski, 28. veljače 2019.

• 
  
  Veliko zanimanje publike za posljednji koncert Majstorskoga ciklusa Simfonijskog orkestra HRT-a naslovljen Ritam i zvuk, održan 28. veljače 2019. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, pobudio je nastup mladoga hrvatskog glazbenika-udaraljkaša Filipa Merčepa. Prije devet godina ušao je u finale Eurovizije mladih glazbenika i nakon toga nastavio nizati uspjehe kao solist. Studij udaraljki završio je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu red.prof. Igora Lešnika, a nakon usavršavanja kod uglednih svjetskih glazbenika danas djeluje kao samostalni umjetnik. Svestrani glazbenik Filip Merčep nastupa, vodi zahtjevne projekte i podučava u okviru majstorskih radionica u svijetu. Program koncerta Ritam i zvuk ostvario je francuski dirigent Pierre-André Valade (1959.), poznat kao vrstan tumač glazbe 20. i 21. stoljeća. Valade je glazbeničku karijeru počeo kao flautist koji od 90-ih godina prošloga stoljeća staje za dirigentski pult pariškog ansambala za suvremenu glazbu Court-Circuit, što mu otvara put do sličnih ansambala i brojnih uglednih svjetskih orkestara s kojima surađuje kao gostujući ili rezidencijalni dirigent. Njegov bogati repertoar obuhvaća, dakako, i orkestralna djela klasičnoga repertoara iz 18. i 19. stoljeća, pa je u drugome dijelu koncerta izvedena Deveta simfonija u C-duru, D. 944 - Velika Franza Schuberta (1797-1828).

  Smireni uvod u prvi dio koncerta dala su dva polagana stavka - treći (Lent et grave) i prvi (Lent et douloureux) iz suite za klavir Gymnopédies Erika Satiea (1866-1925), koju je orkestrirao Claude Debussy (1862-1918). Dirigent Pierre-André Valade istaknuo je plastično boje orkestralnih instrumenata u profinjenom, dinamički suzdržanom sviranju. Slijedila je skladba Vibrafonietta Ive Maleca (1925.) u kojoj je i dalje prevladao zvuk, ali harmonijski i melodijski slobodniji. Radi se zapravo o skladbi Sekvence za vibrafon i gudače (iz davne 1960.) koju je skladatelj preradio (na prijedlog prof. Igora Lešnika) 2001. godine u jednostavačnu cjelinu s tri jasno istaknuta kontrastna odsjeka (brzi-polagani-brzi) s različitim melodijsko-ritamskim motivima. Filip Merčep briljirao je u solističkoj dionici.

  Ritam u raznim metričkim i motivičkim rješenjima glavna je odlika Koncerta za udaraljke austrijskoga skladatelja Franza Petera Cibulke (1946-2016). Ko-autor koncerta je Igor Lešnik, jer je skladao udaraljkašku, a Cibulka orguljsku dionicu za prvu verziju skladbe iz 2002. godine. Iste je godine nastala i inačica za udaraljke i orkestar. U prvome stavku dominantni su timpani, u drugome vibrafon, a u trećem - koji je kao i polagani drugi stilski bliži jazzu, bubnjevi. I u ovoj je skladbi briljirao Filip Merčep, pokazavši u brzim stavcima okretnost, spretnost i istančani osjećaj za ritam, a u drugome mirno vođenje dopadljive teme.

  
  
  Svoju Devetu simfoniju u C-duru - Veliku, posljednju u popisu simfonija ali ne i po godini nastanka, Schubert nije čuo za života. Četiri stavka klasičnoga rasporeda (brzi-polagani u ritmu koračnice – brzi scherzo-brzi) osmislio je formalno zaokruženo i melodijsko-ritamski bogato, povjeravajući često glavnu tematsku građu drvenim puhačima (kao oboi u drugome stavku). Schubertova simfonija bila je pravi vrhunac večeri na kojem je Simfonijski orkestar HRT-a rastao u tempu i dinamici - od smirenih Satievih Gymnopédies do završnoga stavka simfonije Allegro vivace. Pierre-André Valade je dirigent mirnih kretnji, sigurnih i jasnih znakova orkestru za nastupe. Profinjeni smisao za orkestralne boje i dinamičke nijanse pokazao je u Satievoj i Schubertovoj skladbi, surađujući s izvrsno raspoloženim glazbenicima. Osobito su se istaknuli solisti na drvenim puhačkim glazbalima u tematskoj građi, ali i svirači limenih puhačkih glazbala, odsviravši dionice intonativno besprijekorno i tonski lijepo. Cjelovitom dojmu i ljepoti izvedbe pridonijeli su intonativno sigurni i tonski izjednačeni gudači, pa je tako i ovom prigodom čitav orkestar potvrdio svoje majstorsko sviranje.
  
  Program:  
  Erik Satie: Gymnopédies, 1 i 3 (orkestracija: Claude Debussy)
  Ivo Malec: Vibrafonietta
  Igor Lešnik / Franz Cibulka: Koncert za udaraljke i orkestar
  Franz Schubert: 9. simfonija u C-duru, D. 944, „Velika”
  
  
  © Snježana Miklaušić - Ćeran, KLASIKA.hr, 11. ožujka 2019.
  

Piše: