Izniman estetski doživljaj tradicije

Iz salona Očić, Ansambl Harmonija Disonance, 13. lipnja 2019.

• 
  
  Tekuća sezona kućnih koncerata Iz salona Očić 2018/2019., koje organizira Društvo za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan, završila je iznimnim koncertom tradicijskog pjevanja S hrvatskih otoka i dinarskih prostora uz izravni prijenos na 3. programu Hrvatskog radija, koji je vodio urednik Branko Magdić. Zahvaljujući mirnoj, toploj večeri događaj se zbio u prelijepom arboretumu obitelji Očić na Lašćini, gdje su pjevale članice Ansambla Harmonija disonance. Ansambl su 2016. osnovale studentice Muzičke akademije u Zagrebu s ciljem istraživanja i izvođenja tradicijske  glazbe pod umjetničkim vodstvom mentora dr. sc.  Joška Ćalete (Trogir, 1964.) - uglednog etnomuzikologa, glazbenika i sakupljača tradicijskog glazbenog narodnog blaga.

  Taj zanimljivi projekt koji je osmislila i pokrenula dr. sc. Mojca Piškor, vođen je idejom premošćivanja procjepa između umjetničke i tradicijske glazbe kako bi se otvorio prostor zajedničkog učenja, iskušavanja i stvaranja glazbe kroz radionice i susrete studenata s vrsnim pjevačima tradicijske glazbe. Repertoar je oblikovan u neposrednom susretu  s  voditeljem ansambla Joškom Ćaletom i tradicijskim pjevačima, zahvaljujući kojima je tradicijsko pjevanje i danas dijelom žive izvedbene prakse. Među nagrađenim projektima ističe se cjelovečernji koncert u Francuskom paviljonu Studentskog centra, te koncert u ciklusu Lisinski subotom.

  
  
  U ansamblu djeluje dvanaest djevojaka, od kojih smo ih ovom prigodom upoznali devet. Lucija Cvitan, Magdalena Cvitan, Petra Ćaleta, Ema Gross, Marija Jozić, Ivana Kovačević, Franka Kovačević, Ema Miličević, Mia Pleša i Hana Zdunić predstavile su se kao vrsne pjevačice lijepih glasova i sjajne dikcije, izvodeći izvornu glazbu koja ostavlja izniman dojam kako u glazbenom tako i u tekstualnom  pogledu. Pokazalo se da i disonanca može djelovati harmonično, što je naznačeno i u samom nazivu ansambla - Harmonija disonance.

  Uz diskretnu koreografiju i prikladnu odjeću, pjevačice su mijenjale mjesta u prostoru vrta, grupiravši se naizmjence oko postavljenih mikrofona, samačkim pjevanjem bez intonacije, bez ograničenja, ali su studioznim akademskim pristupom imitirale izvorni tradicionalni vokalni izraz pun suprotnosti i različitosti, poput gangi, rera ili ojkavica, tek uz pratnju ljepotom izazvanog ptičjeg pjeva u krošnji arboretuma. Pjesme su bile raspoređene na područje Otočca s primjerice potresnom tužbalicom, zatim na otoke i zadarsko zaleđe,  na Bosnu i Hercegovinu te na ženske priče od djetinjstva do starosti.

  Bio je to izniman estetski doživljaj djelića bogate i lijepe hrvatske tradicijske glazbene kulture, koju su članice Ansambla Harmonija disonance u nazočnosti mentora Joška Ćalete (koji je u razgovoru s voditeljem objasnio i približio projekt) predstavile na najljepši način.

  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 27. lipnja 2019.

Piše: