Izlog ponajboljih

Koncert Zagrebačke filharmonije za Muzičku akademiju Zagreb, Koncertna dvorana Lisinski, 14. siječnja 2020.

• 
  
  Dobar običaj Zagrebačke filharmonije da kao soliste ugosti ponajbolje studente zagrebačke Muzičke akademije, nastavio se i u ovoj sezoni, s čak dva koncerta. Oba su održana u jednome tjednu (14. i 17. siječnja) na početku nove 2020. godine u Velikoj dvorani Lisinski koja je vrvjela mladom publikom, velikim dijelom i učenicima glazbenih škola i kolegama s Akademije. Nova generacija srčanih mladih ljudi s raznih akademskih odjela jasno i glasno podržavala je svoje kolege, a pridružila se i redovna filharmonijska publika. S prvog koncerta 14. siječnja, većina je mogla otići zadovoljna s još jednim saznanjem da glazba umire posljednja jer se uvijek nađu mlade snage koje će ozbiljno prionuti poslu.
  
  Do nastupa s Filharmonijom u Velikoj dvorani moralo se probiti kroz trnovit put ocjena i audicija, a ako je nešto upitno, to je podjednaka zastupljenost svih odjela kao svojedobno na Jugoslavenskoj opatijskoj skladateljskoj tribini, kada su sve republike bile zastupljene zadanim brojem kompozicija pa je republika s najmanjom produkcijom kontroverzno dobila bolju mogućnost prezentacije u izboru pet između zapaženijih kompozitora. S druge strane, u prvi dio koncertne večeri minutažom stanu svi, a drugi zaposjedaju pijanisti s velikim koncertima. Ovaj put ne violinisti ili čelisti. Jer, ruku na srce, uglavnom ta tri instrumenta nose koncertatni repertoar uz rjeđe predstavnike uglavnom orkestralnih instrumenata.
  
  
  
  Prvi je koncert studenata s Filharmonijom predvodio iskusni dirigent Tomislav Fačini koji se iskazao na raznim glazbenim, ponajviše vokalnim područjima. Ovdje je osigurao pažljivu suradnju mladim umjetnicima, a veliki dio truda uložio je i orkestar koji je na pravi osjetljivo muzikantski način bezgrešno reagirao na poticaj solista. Na tom je koncertu na početku priliku predstaviti svoje djelo dobio i kompozitor Filip Horvat, osnovnim zvanjem orguljaš, koji je pod mentorstvom Zlatka Tanodija sastavio bogato orkestrirane Tri slike za simfonijski orkestar. Slike, s osobitim osjećajem za orkestralne boje i željom da se sve ideje i utjecaji objedine u dvadesetak minuta, nazvane su Lutajuća svijetlost, Tajanstvena nit i Ledena magla i odvele su negdje na početke prošloga stoljeća. Teško bi se, bez prethodnih obavijesti, moglo naslutiti da ju je pisao mladi čovjek (Čakovec 1993.), ali jednako se tako bilo teško oteti dojmu da bi tri stavka itekako dobro funkcionirala spojena s pravim filmskim slikama. Potom je mnogo truda i stanovitog opreza uložio Ante Sočo iz klase Darija Teskere, u Hummelovu Koncertu za trubu i orkestar u Es-duru. Njegov oprezni, gotovo ispitni nastup zadovoljavao je sve parametre za ocjenjivanje studenta, ali vjerojatno bi to manje bilo na nekoj orkestralnoj audiciji. Valja priznati da ni Filharmonija u stilu - kako ćemo, lako ćemo, nije opreznom mladom trubaču puno pomogla.

  
  
  Zaokupila je vrlo izražajna sopranistica Josipa Bilić (klasa Lidije Horvat Dunjko) u ariji Juliette iz Gounodove opere Romeo i Julija. Jasne dikcije teškog francuskog izgovora, razgovijetno, bogate boje glasa i mogućnosti njegove kontrole u službi izraza, uspjela je respektabilno sagraditi karakter i sliku o tragičnoj heroini u jednoj jedinoj ariji. Dakako, nije izostala niti oduševljena reakcija entuzijastičnog slušateljstva. Baš kao i crescendo tog ushita nakon izvedbe poetičnog   Beethovenova  Četvrtog koncerta za klavir i orkestar u G-duru Davida Vukovića  (Čakovec 1996., klasa Đorđa Stanettija). Stabilno i zrelo toliko da bi bilo teško pomisliti da je riječ o mladoj osobi, osobito kada je riječ o Četvrtom Bethovenovu klavirskom koncertu. Sa smislom za cjelinu i najsitniji detalj u punom ravnovjesju, David Vuković mirno i sabrano, bogatom zvukovnosti i dramatskim napetostima na pravim mjestima, ujedno maštovito i introspektivno, nametnuo se kao istinski i iskreni intepretator.  
  
  Program:
  F. Horvat: Tri slike za simfonijski orkestar – praizvedba
  J. N. Hummel: Koncert za trubu i orkestar u Es-duru, Wo01, S.49
  Ch. Gounod: Dieu! quel frisson court dans mes veines... Amour, ranime mon courage,
  arija Juliette iz opere Romeo i Julija (6')
  L. van Beethoven: 4. koncert za glasovir i orkestar u G-duru, op. 58
  
  Izvođači:
  Tomislav Fačini, dirigent
  Ante Sočo, truba
  Josipa Bilić, sopran
  David Vuković, glasovir
  
  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 17. siječnja 2020.

Piše: