TRAGOM JEDNE OBLJETNICE IZ 1919. GODINE (ILI 1871. GODINE?)

Povijesni osvrt povodom 150. obljetnice postojanja Zagrebačke filharmonije (1.dio)

• Obraćajući se vjernim pretplatnicima Zagrebačke filharmonije na prvome koncertu sezone 2019/2020., održanom 27. rujna prošle godine, najavio je ravnatelj Mirko Boch njezinu 149. koncertnu sezonu. Orkestar bi u sezoni 2020/2021. trebao proslaviti stoljeće i pol svoga djelovanja, što bi ga uvrstilo među najstarije simfonijske orkestre u Europi i što bi potvrdilo kontinuitet recepcije (primalaštva) simfonijske i koncertantne glazbe u Zagrebu od daleke 1871. godine. No, je li to doista vjerodostojan podatak i može li se glazbeni Zagreb podičiti toliko dugom tradicijom orkestralnog muziciranja? Njegove početke treba potražiti još ranije – u počecima djelovanja građanskog društva Societas filharmonica zagrabiensis (današnji Hrvatski glazbeni zavod) i njegova Društvenog orkestra koji je na svom prvom koncertu 18. travnja 1827. naznačio repertoarne odrednice predstavljanja orkestralne glazbe.
  
  Dva dijela koncertnog rasporeda bila su sastavljena od uvertira i stavaka iz simfonija, koncerata, komornih i skladbi s vokalnim solistima i zborom uz pratnju orkestra (od sedamnaest glazbenika), slično praksi poznatoj u mnogim europskim glazbenim središtima. Koncert je otvoren Uvertirom operi Don Giovanni Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756-1791), a uz njegovo našla su se imena i druge dvojice predstavnika bečke klasike Josepha Haydna (1732-1809) i Ludwiga van Beethovena (1770-1827) te još nekoliko skladatelja ranog romantizma. Ovaj koncert, čiji program nije sačuvan u Arhivu Hrvatskoga glazbenog zavoda, popraćen je opširnim tekstom na naslovnoj stranici časopisa Luna. Agramer Zeitschrift, a dobru upućenost njegova urednika Franje Štauduara u glazbeni život Beča posvjedočuje Nekrolog objavljen samo tri tjedna nakon smrti Ludwiga van Beethovena (26. ožujka 1827.).

  Koncerti (današnjeg) Hrvatskoga glazbenog zavoda bili su u pravilu namijenjeni članovima. Između nekoliko javnih koncerata održanih tijekom godine isticali su se oni priređeni u čast zaštitnice glazbe sv. Cecilije kao najsvečaniji i sadržajno najbogatiji, na kojima su često – radi maloga broja glazbenika – sudjelovali i članovi vojničkih glazbi službujućih u Zagrebu. U tom su orkestru uglavnom svirali amateri – prema Statutu društva „izvršujući članovi“, uz manji broj profesionalnih glazbenika i nastavnika zavodske glazbene škole utemeljene 1829. godine. Kroz osobno provedeno istraživanje periodike za doktorski rad kojim je obuhvaćeno razdoblje od 1826. do 1858. godine – od prvoga sačuvanog časopisa na njemačkome jeziku Luna. Agramer Zeitschrift čiji je prvi broj objavljen je srpnja 1826. – utvrđen je veliki broj (1685) sadržajno različitih tekstova o glazbi, među kojima su (malobrojne ali vrijedne) kritike koncerata potpisanih ili neutvrđenih autora.

  Osobnim pretraživanjem barem po jednoga naslova periodike do početka 21. stoljeća dobiven je uvid u redovito objavljivanje tekstova o glazbenim događajima u Zagrebu (Hrvatskoj) ili o gostovanjima zagrebačkih (hrvatskih) glazbenika u inozemstvu. Početak rada profesionalnog orkestra kakav je danas Zagrebačka filharmonija bio bi – sudeći prema odjeku prvog koncerta Hrvatskoga glazbenog zavoda iz 1827. godine, događaj koji je valjalo zabilježiti u dnevnim novinama iz 1871. godine. No, tekst s takvim podacima nije do danas pronađen pa nije lako potkrijepiti hipotezu koju je sto godina kasnije, 1971., osmislio prof. dr. Krešimir Kovačević. U Zagrebu je, ipak, još i prije utemeljenja građanske udruge Filharmonija kazališnog orkestra 1919. godine (od 1920. Zagrebačka filharmonija) zabilježeno orkestralno muziciranje koje se može shvatiti povijesnim i glazbenim okvirom za utemeljenje simfonijskog orkestra. 
  
  (Nastavlja se...)
  
  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 24 siječnja 2020.

  
  
  
   

Piše: