Neujednačena razina izvedbi

Koncert Simfonijskog orkestra HRT-a iz Majstorskog ciklusa, Udruženi virtuozi, Roman Simović, violina, Ivan Repušić, dirigent, Koncertna dvorana Lisinski, 23. siječnja 2020.

• 
  
  Upravo je naziv Udruženi virtuozi odgovarao koncertu iz Majstorskog ciklusa Simfonijskog orkestra HRT-a. Riječ je bila o Romanu Simoviću, cijenjenom violinistu međunarodne karijere i dirigentu Ivanu Repušiću, koji je u posljednjih mjesec dana ponovno česti gost kod kuće. Udruženi su bili u izvedbi vrlo zahtjevnog Prvog koncerta za violinu i orkestar u D-duru Sergeja Prokofjeva, a nakon stanke i u simfonijskoj pjesmi Život junaka Richarda Straussa, kada je Simović preuzeo ulogu koncertnog majstora u kojemu se ističe rječiti i slikoviti violinski solo u skladu s programnom glazbom, često literarnih predložaka toga vremena. Štoviše, uloga koncertnog majstora ovom odličnom i svestranom violinistu nije strana jer je trenutno na takvom poslu u Londonskom simfonijskom orkestru.

  
  
  Ipak, koncertna večer nažalost je počela otresitom izvedbom neodoljivog Ravelova La Valse, potpuno izvorne orkestralne slike valcera. Bez imalo rafiniranosti Ravelova se igra valcerom pretvorila u nedostojno, neuređeno i površno čitanje koje je nagnalo da se s punim pravom može orkestar i dirigenta upitati što im bi ili što mu bi. Repušić je nedostatke nastajao nadomjestiti navodnim intenzitetom, što je samo pridonijelo grubosti zvučanja, što Ravelov La Valse nikako nije zaslužio. Loše izvedbe se uvijek mogu dogoditi, ali njih se najmanje očekuje kad su predvođene dirigentom velikog kapaciteta i znatne reputacije koja je još uvijek u usponu.

  Već se s ozbiljnom izvedbom zahtjevnog Koncerta za violinu i orkestar u D-duru visoke koncentracije sposobnog i senzibilnog solista Romana Simovića u vrlo određeno iscrtanoj dionici violine u suradnji s orkestrom, koji je koncentrirano i pažljivo ušao u živu diskusiju sa solistom, moglo odahnuti, tako da je izvedba  odagnala neku vrstu slušateljskog grča koji se stvorio nakon Ravela. Pravo iskupljenje došlo je u drugom dijelu večeri s detaljnom i raskošnom izvedbom Straussove simfonijske pjesme Život junaka, nadasve sugestivno i pripovjedno sa živo obojenim i na pravim mjestima osjenčanim orkestralnim slikama. Simovićev prilog na istaknutom mjestu koncertnog majstora tada je bio još bolji, baš kao i golem trud svih vrlo zaposlenih članova orkestra. U finom balansu kroz šest povezanih stavaka sažeto je ispričan Život junaka kao njegov glazbeni portret, uzavreli glazbeni portret njegovih protivnika, nježnijim tonovima oslikana je njegova strpljiva suputnica, orkestralni krš bojnog polja, ponosne slike junakovih djela u miru i njegov odlazak s ovoga svijeta u jednako bogato smišljenoj interpretaciji.
  
  Simfonijski orkestar HRT-a
  Ivan Repušić, dirigent
  Roman Simović, violina
  
  Program:
  Maurice Ravel: La Valse
  Sergej Prokofjev: 1. koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 19
  Richard Strauss: Život junaka, simfonijska pjesma, op. 40
  
  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 24. siječnja 2020.

Piše: