Pokretom nacrtana glazba

Koncert Bečkih Simfoničara iz ciklusa Lisinski subotom: Beethovenova idilično-sudbinska šetnja Bečom, dir. Philippe Jordan, 25. siječnja 2020.

• 
  
  Prvi veliki koncert za Beethovenovu godinu, 250. rođendan, dogodio se 25. siječnja u popularnom ciklusu Lisinski subotom koji se u pretplatničkoj sezoni svesrdno brine o zvjezdanom statusu, pa je redovita gužva, osobito za specijalnih prigoda. Takva je zacijelo bilo gostovanje Bečkih simfoničara na čelu s šefom, dirigentom Philippeom Jordanom.

  Dakako i Bečki simfoničari, po statusu drugi bečki orkestar, slave Beethovenov rođendan, poput cijelog glazbenog svijeta u svojevrsnoj natjecateljskoj atmosferi. Svi simfonijski orkestri koji drže do sebe dohvatili su se kapitalnog majstorovog simfonijskog opusa, a i svaki dirigent koji je u mogućnosti želi ostaviti potpis na svoju interpretaciju devet Beethovenovih simfonija. Jordan nije propustio priliku. Odlično obrazovan dirigent i dovoljno sebeljubiv ne propušta takvu priliku da mu se u rastućoj karijeri pojavi važna obljetnica. Jordan vodi Parišku operu La Bastille, Bečke simfoničare, a dogodine mu se smiješi i mjesto na čelu Bečke državne opere, dirigent je u usponu i sa svojih 45 godina već je lani sa Simfoničarima snimio sve simfonije, čije objavljivanje slijedi u ovoj rođendanskoj godini velikoga majstora. Zagrebački je koncert donio izvedbu Šeste simfonije u F-duru, op. 68, Pastoralne i Pete simfonije u c-molu - Sudbinske, koja je svojim slijedom u codi opetovanom dominantom i tonikom zapečatila uzbudljivu večer.

  
  
  U punoj dvorani vladala je naelektrizirana atmosfera velikih očekivanja jer je riječ o orkestru koji se nalazi u skupini ponajboljih europskih simfonijskih sastava, a ona su i premašena, pojaviše zahvaljujući dirigentu koji ju svojim vehementnim nastupom neumornog kretanja samo podiže. Philippe Jordan znanje i nesporne stručne kvalitete koristi u službi suvremenih, pomalo paradnih očekivanja na način kakvog rock-glazbenika ili estradne zvijezde. Možda i bez namjere, on se, unatoč dobroj profesionalnoj potkovanosti, ipak stavlja u centar kao lik kojem valja posvetiti više pažnje nego Beethovenu jer je on napokon tumač njegovog zapisa. U tom neće savjesno propustiti niti jedan detalj u slojevitoj partituri Šeste i Pete, dapače - na svjetlo će donijeti mnoge zanemarene u nekom novom odnosu, ali to čini s toliko razmahano koreografirane geste da bi poslije njegove slikovite i pomalo iritantne predstave o dirigiranju svatko tko imalo poznaje simfonije, a u međuvremenu je oglušio, otprve pogodio o kojem je djelu riječ i mogao zamisliti zvučanje. Trebalo je radi duševnog mira i koncentracije na sadržaj, zatvaranjem očiju postaviti prepreku silno simpatičnom čovjeku novog doba.
  
  
  
  U Šestoj je sve adute gradacije uspio iskoristiti, karikiram, do 64. takta, a Peta je klimaks doživjela već na početku, jer valjda tako priliči. Ako je i bilo zanimljivo, čak i zabavno kao u lunaparku, osobno se kao čovjek starog doba ne bih potrudila poslušati snimke koje možda nose novu, isključivo zvučnu sliku Jordanovog čitanja - onakvog kakvo pristoji i beskompromisno se natječe za svoje istaknuto mjesto u današnjoj buci vremena.
  
  Program:
  L. van Beethoven: Šesta simfonija u F-duru, op. 68, Pastoralna
  L. van Beethoven: Peta simfonija u c-molu, op. 67, Sudbinska
  
  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 31. siječnja 2020.

Piše: