Rođen za dirigenta

Koncert Zagrebačke filharmonije, In memoriam Milan Horvat, Dawid Runtz, dirigent, Smiljan Mrčela, violončelo, Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, 31. siječnja 2020.

• 
  
  Posvećivanje koncerta sjećanju na jednog od najuglednijih hrvatskih dirigenata 20. stoljeća Milana Horvata (Pakrac, 28. srpnja 1919. - Innsbruck, 1. siječnja 2014.), za Zagrebačku je filharmonija tradicija kojom svakog siječnja njeguje uspomenu na maestra koji je od 1957. do 1969. godine bio njezin direktor a od 1978. i počasni dirigent te dakako stalni gost za pultom. Milan Horvat i Zagrebačka filharmonija ostvarili su mnoge nezaboravne interpretacije nadasve bogatog repertoara i čuvati sjećanja živima zadatak je kojega se očito ne zaboravlja. U povodu obilježavanja 100. obljetnice rođenja i sada već 5. obljetnice smrti maestra Milana Horvata održan je 31. siječnja u okviru Plavog ciklusa Zagrebačke filharmonije koncert u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog pod vodstvom mladog poljskog dirigenta Dawida Runtza.

  Životopis 28-godišnjeg Dawida Runtza otkriva da je riječ je dirigentu čije ime bez svake dvojbe valja zapamtiti. Prepoznat u domovini kao izuzetni talent uživao je za vrijeme studija u razredu Antonija Wita na Glazbenom sveučilištu Frédéric Chopin u Varšavi pogodnosti brojnih stipendija od kojih je svakako najprestižnija bila Rektorova stipendija, 2010. i 2017. godine osvajao je za osobite uspjehe nagrade grada Wejherowo, 2015. dobio je stipendiju Ministarstva kulture, znanosti i visokog obrazovanja Republike Poljske, a 2017. poljsko ga je Ministarstvo kulture i nacionalne baštine izabralo za pomoćnog dirigenta Varšavske filharmonije, s kojom je imao dirigentski debi. Bio je polaznik majstorskog tečaja finskog profesora dirigiranja Jorme Panule u Europskom glazbenom centru Krzysztofa Pendereckog koji se nalazi u Lusławicama, rodnom selu najvažnijeg živućeg poljskog skladatelja i dirigenta, 2016. godine bio je među četvoricom odabranih mladih dirigenata koji su studirali s Riccardom Mutijem u Ravenni, pohađao je i majstorski tečaj Kraljevskog Concertgebouw orkestra s Danieleom Gattijem, a 2017. nastupio je kao dirigent na Pacifičkom glazbenom festivalu u japanskom gradu Sapporu, festivalu koji je utemeljio Leonard Bernstein 1990. godine a aktualno ga vodi maestro Valery Gergiev.
  
  
  
  Druga nagrada na 6. Witold Lutosławski natjecanju u Poljskoj 2016., što je Dawidu Runtzu osiguralo poziciju šefa-dirigenta Poljske kraljevske opere u Varšavi, kao i nedavno osvojena treća nagrada i nagrada publike na 1. međunarodnom dirigentskom natjecanju u Hong Kongu te činjenica da ga zastupa ugledna asocijacija Ludwig van Beethoven, sve su to osnove na kojima mladi maestro očito sigurno gradi uspješnu dirigentsku karijeru. Orkestri pak s kojima je u protekle dvije godine nastupao već svojim ugledom potvrđuju da Dawid Runtz uvjerljivo postaje nadasve traženi dirigent. Činjenica da je već nastupao sa Zagrebačkom filharmonijom u Kuvajtu i Rimu pohvalna je stoga za obje strane, a uspjeh ostvaren na zagrebačkom zajedničkom nastupu 31. siječnja, te osobito pljesak članova orkestra na kraju koncerta i cjelokupna atmosfera koja je vidno pokazivala naglašene simpatije između zagrebačkih filharmoničara i njihova gosta-dirigenta potvrda su visoke umjetničke razine i izuzetnih sposobnosti mladog dirigenta.

  Za orkestralne glazbenike, članove bilo kojeg orkestra na svijetu, poznato je da u radu s dirigentom - bilo kojim dirigentom, reagiraju upravo onako kako se od njih traži. U tome i jest tajna uspjeha ili veličine dirigenta. Jer, u orkestrima su okupljeni glazbenici koji su životni poziv odabrali prvenstveno na osnovi osobnih nadarenosti i završenih visokoškolskih studija, a dirigentova je dužnost potaknuti ih na ono što se naziva predanim muziciranjem. Pa ako ih dirigent ne uspije uvjeriti svojim doživljajem odabranog glazbenog djela, ako ne prepoznaju umjetnički autoritet osobe za dirigentskim pultom, onda niti orkestralni glazbenici nisu spremni uložiti maksimum svojeg pojedinačnog angažmana. Suradnja Zagrebačkih filharmoničara s Dawidom Runtzom u izvedbi jedne od antologijskih simfonijskih pjesama iz hrvatske baštine, Dramatske uvertire, op, 25a Blagoja Berse i jedne od najglamuroznijih orkestralnih partitura s početka 20. stoljeća, Posvećenja proljeća, slika iz poganske Rusije Igora Stravinskog, kao i dirigentska pozornost u izvedbi jednog od najomiljenijih solističkih koncerata, Koncerta za violončelo i orkestar u a-molu, op. 129 Roberta Schumanna sa solistom Smiljanom Mrčelom, do te su mjere potvrđivale najvišu razinu uzajamnog poštovanja i razumijevanja između dirigenta i orkestra da je svaka od točaka programa kod publike neminovno izazivala oduševljenje.

  
  
  Očito je potrebno da pred hrvatski orkestar dođe tako nadareni dirigent koji je sposoban i spreman djelo hrvatskog skladatelja naučiti dirigirati napamet, udubiti se u svaku pojedinost partiture i s osobnim uvjerenjem da dirigira skladbom visoke glazbene vrijednosti djelo predstaviti na način na koji je Dawid Runtz ostvario bogati glazbeni sadržaj i sve nijanse uzbuđenja koja je Blagoje Bersa unio u svoju Dramatsku uvertiru. Najjednostavnije rečeno -  hvala Vam, mladi maestro, na tako odličnoj interpretaciji Bersina djela!

  Violončelist Smiljan Mrčela, Zagrepčanin početno poučavan kao polaznik Glazbenog učilišta Elly Bašić u razredu Dobrile Berković-Magdalenić i s diplomom iz razreda Valtera Dešpalja na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, usavršavao se kod uglednih svjetskih violončelista, što mu je svakako proširilo umjetničke horizonte i osiguralo veću tehničku sigurnost, aktualni je vođa violončela Zagrebačke filharmonije i član ansambla Zagrebačkih solista. To su izuzetno ugledne profesionalne pozicije, a činjenica solističkog nastupanja nedvojbena je potvrda želje za daljnjim osobnim napredovanjem i dakako potvrđivanjem. Schumannov Koncert za violončelo i orkestar u a-molu, glazba nježno raspjevana, tehnički zahtjevna i emocionalno naglašeno suptilna, za Smiljana Mrčelu očito je mogućnost iskazivanja bogate palete umjetničkog pregnuća i virtuoznih sposobnosti. Kako je riječ o solističkom koncertu čiji se stavci attacca spajaju u cjelovitu violončelističko-orkestralnu poemu koja donosi romantično dijalogiziranje soliste i orkestralnog tuttija, bilo je zanimljivo pratiti dirigentovo usklađivanje, ponovno napamet, solističkog pjeva violončela i razrađenog orkestralnog zvuka. U cjelini, solistovom nadahnutom iznošenju raspjevane dionice i pouzdanom sudjelovanju orkestralnih grupa bilo je moguće nesmetano uživati.

  
  
  Drugi dio večeri,  izvedba Stravinskijeve glazbe izvorno pisane za balet, partiture koja predstavlja tvrd orah jednako za orkestar kao i za dirigenta jer je krajnje kompleksna i osobito ritmički vrlo zakučasta, izvedena na način na koji je kroz njezina uzburkana bespuća vodio Dawid Runtz, morala je izazvati divljenje. Dirigirajući napamet, podatak koji dodatno zadivljuje i značajka je samo najkoncentriranijih, najsposobnijih, pa onda i potencijalno najvećih dirigenata, vodio je mladi maestro izvedbu sigurnim pokretima, preciznim znakovima za svaki upad pojedinih orkestralnih sola, uvjerljivo vodeći dinamičke gradacije, dojmljivo stišavajući kada je potrebno, a trajno pouzdan u vladanju cijelim velikim orkestralnim aparatom u kojemu svaki i najmanji kotačić ima važnost i zvukovni zadatak. Doista, doživjeti Posvećenje proljeća, a bez vizualnog dojma poznato vrlo provokativne baletne vizualizacije, u ovako maestralnoj izvedbi rijetkost je i kod mnogo razvikanijih svjetskih orkestara. Svaka čast, maestro Dawid Runtz i svi članovi Zagrebačke filharmonije!

  Program: 
  B. Bersa: Dramatska uvertira, op. 25a
  R. Schumann: Koncert za violončelo i orkestar u a-molu, op. 129
  I. Stravinski: Posvećenje proljeća
  
  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 6. veljače 2020.

Piše: