Poticajno, emotivno i tehnički korektno

Koncert Simfonijskog orkestra HRT-a, Alfredo Ferre Martinez, violončelo, Enrico Dindo, dirigent, Koncertna dvorana Lisinski, 20. veljače 2020.

• 
  
  Lijepa je praksa Simfonijskog orkestra HRT-a koji prati Finaliste Međunarodnog violončelističkog natjecanja Antonio Janigro u Zagrebu - izbor miljenika, kojemu će dodijeliti nagradu tj. nastup uz svoj orkestar na jednom od svojih budućih koncerata u sezoni. Na 6. natjecanju 2016. laureat je bio mladi španjolski violončelist Alfredo Ferre Martinez. Od tog njegovog uspjeha prošle su četiri godine, pa se postavlja pitanje nije li bilo moguće ugostiti ga ranije i to  uz odabir nešto manje zahtjevnog djela. Naime, Sinfonia concertante za violončelo i orkestar, op. 125 Sergeja Prokofjeva uistinu je najteži ispit kojeg mogu položiti samo najbolji i najiskusniji umjetnici, poput velikog Mstislava Rostropoviča, kome je djelo i posvećeno. On je prvotni Koncert za violončelo i orkestar op. 58, nakon neuspješne izvedbe violončelista Gregora Pjatigorskog za kojega je skladan, u suradnji s autorom dotjerao i promijenio mu naziv – umjesto Koncerta u Simfonijski koncert u skladu sa simfonijskom strukturom orkestra.

  Alfredo Ferre Martinez izniman je umjetnik visoke tehničke izobrazbe, senzibilnosti i kreativnosti. Iskusan je solist, ali i komorni glazbenik, a uz to ostvaruje i vlastite zamisli u skladanju, improvizaciji i produkciji elektroničke glazbe. Kako bi se izrazio sa što više različitih zvukova, dio vremena posvećuje i učenju drugih instrumenata. Ljepotu tona zahvaljuje uz ostalo i kvalitetnom instrumentu Davida Tecchlera, izrađenom u Rimu 1702. godine.
  
  
  
  Pokazalo se da su se i solist i orkestar pod ravnanjem maestra Enrica Dinda mjestimice u najtežim virtuoznim tehničkim momentima Prokofjevljeva koncerta dosta namučili s tom zahtjevnom partiturom, s nedostatkom zrelosti i sigurnosti, iako je naš orkestar i ove godine na 7. Natjecanju dva puta pratio to djelo, ali pod ravnanjem maestra Marka Magdalenića. Publika ih je unatoč tome nagradila za uloženi trud  dugotrajnim pljeskom, te izmamila iznenađujući  dodatak - lijepu melodiju Pabla Casalsa koju je sam Alfredo Ferre Martinez obradio i izveo uz pratnju čitave dionice violončela SO HRT-a. Jednostavnom i pijevnom kantilenom u izvrsnoj izvedbi prekrasnog tona bila je dobrodošao relaksirajući kontrast kompliciranoj Sinfoniji concertante  Sergeja Prokofjeva.

  U drugom dijelu večeri SO HRT-a izveo je Treću simfoniju u a-molu  - Škotsku op. 56 Felixa Mendelssohna, inspiriranu doživljajima autorova putovanja po Škotskoj ljeti 1829. To dojmljivo romantično djelo „apsolutne glazbe“ nema autorovih programskih konotacija, ali one se ipak zahvaljujući naslovu mogu izmaštati na temelju asocijacija na škotsku prirodu, folklor ili povijest, a to su mnogi izvođači, biografi i glazbeni pisci i činili. Izvedba je bila poticajna, emotivna, korektna i slikovita, s promjenama tempa i raspoloženja od lirskih do energičnih i dramatičnih. Zanimljivo je da početak simfonije počinje polaganim uvodom, tematskom jezgrom koja je polazište za tematsku građu svih stavaka i objedinjuje djelo u cijelosti, s veličanstvenim energičnim završetkom (Allegro maestoso assai) koji iz sjetnog a-mola prelazi u pobjednički A-dur.

  
  
  Pod učinkovitim ravnanjem maestra Enrica Dinda SO HRT-a je u cijelosti djelovao uredno i kompaktno, s ujednačenim gudačima na čelu s vrsnom koncertnom majstoricom Mirjam Pustički Kunjko te odličnim solistima i dionicama puhača. Uspjeh kod mnogobrojne publike nije izostao, te su umjetnici ispraćeni ovacijama.
  
  Program:
  Sergej Prokofjev: Sinfonia concertante, op. 125
  Felix Mendelssohn: 3. simfonija u a-molu, „Škotska”, op. 56

  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 2. ožujka 2020.

Piše: