Briljantne izvedbe orkestra i solista

Koncert Orkestara minhenskog radija i Zbora bavarskog radija, Koncertna dvorana Lisinski, Ivan Repušić, dirigent

• 
  
  Doista se može reći da je posljednji koncert u sklopu ciklusa Lisinski subotom jedan od vrhunaca tog atraktivnog izbora koncerata. Riječ je o gostovanju Orkestra minhenskog radija, kojem je na čelu Ivan Rapušić, i Zbora bavarskoga radija, pa njegova želja za prisutnošću u vlastitoj domovini donosi sasvim konkretne rezultate u „razmjeni nota i izvođača“. Treba reći da je konkurencija među dosadašnjim koncertima Lisinskog subotom žestoka, jer se ne može zaboraviti niti gostovanje Evgenija Kisina niti svjetski konkurentna izvedba Verdijeva Rekvijema, također pod vodstvom Ivana Repušića.

  No uvijek smo skloni najsvježiji koncert, koji je izazvao nepodijeljeno oduševljenje, doživjeti kao najbolji. To više što je domaći dirigent doveo u goste svoj ansambl. K tome su izvodili nimalo bezazlenu i zahtjevnu partituru Hrvatskog glagoljaškog rekvijema Igora Kuljerića, čime je Repušić odškrinuo vrata hrvatskoj glazbi na njemačkoj glazbenoj sceni. Tako svjedoče prisutni na zapaženom minhenskom koncertu otprije tjedan dana, koji je zaokupio i tamošnje slušatelje. Drugi dio otvorio je potpuno drukčiji glazbeni svijet. U povodu 250. godišnjice  Beethovenova rođenja na programu je bila Uvertira Leonora br. 3 u C-duru i Fantazija za klavir, soliste, zbor i orkestar u c-molu, takozvana Zborska, koju se neoprezno najavljivalo kao Koralnu fantaziju, premda se taj termin rabi za potpuno drukčiju formu, prije svega u orguljskoj literaturi. Cijeli je koncert bio posvećen uspomeni na nedavno preminulog maestra Vladimira Kranjčevića (Zagreb, 1936. – Odra, 9. veljače 2020).

  „Nastao je kao ishod vlastite duboke želje i potrebe da zazvuči nešto što dugo u sebi čujem, slušam i nosim, još od rane mladosti, kad su glagoljaški rituali u meni ostavljali začudan odzvuk“, zapisao je Igor Kuljerić (1938-2006) za svoj Hrvatski glagoljaški rekvijem. Za svoju, drukčije zvano, Misu za umrejše, prerano preminuli dobri duh hrvatske suvremene glazbe, kompozitor, dirigent i organizator, svestran, kreativan i posvećen glazbenik, dugo je stvarao impresivnu skladbu na starohrvatske narodske tekstove misnog ordinarija kroz stavke Pristup, Otriši, Gospodi, Poslidnica, Prinos, Svet i Otrišenje. Gotovo je nevjerojatno zvučalo kako je savjesno njemački ansambl pristupio djelu s punim angažmanom odličnog orkestra, zbora koji tekst izgovara razgovijetno do nevjerovanja, baš kao i njemački dio vokalnog kvarteta u sastavu Kristina Kolar, Annika Schlicht, Eric Laporte i Ljubomir Puškarić.
  
  
  
  Puni unutarnji naboj dramatskog luka djela ostavio je prostor za interpretaciju, a ova je bila kakva se samo poželjeti može. Stapanje bojom različitih glasova solističkog kvarteta, istaknutih dvopjeva Kolar i Schlicht, te iznimnog Laportea i Puškarića u stavku Žrtve i moljenija tebi, znali su ostaviti slušatelja bez daha. Kompaktan i oblo zvučeći zbor, kojega je odlično pripremio zborovođa Michael Gläserim, ponirao je s posvećenosti glazbene izvedbe i uzornog izgovora teksta na tom „čudnom jeziku“, razgovijetno toliko da se činilo da ga savršeno razumiju. Angažiranom Orkestru minhenskog radija za orguljama se pridružio Pavao Mašić, a sve je u zajedničkom pregnuću dirigent Repušić predano objedinio u izvedbu koja nesumnjivo može postati teško dostupni uzor nekoj sljedećoj. Duboki naklon do poda!

  Jednako uspješno se pristupilo rješavanju Beethovenovih zamki u Uvertiri Leonora br. 3 u C-duru, uvodu u zadnji čin njegove opere Fidelio, koja na kraju donosi opasno rokersko zahuktavanje i navještaje novih mogućih muzika koje je Minhenski radijski orkestar donio u čistim konturama, osobito uspjelog istaknutog sola flaute i rijetkog, briljantnog orkestralnog zahuktavanja punog i nosivog tona. I na kraju dvodijelnog koncerta suprotstavljenih, a ipak kompatibilnih glazbenih svjetova, pojavila se Zborska fantazija ne odveć cijenjeno djelo u Beethovenovom gigantskom opusu. No, ruku na srce, Zborske fantazije za klavir, soliste, zbor i orkestar prihvaćala su se i najveća pijanistička imena, dirigenti, pjevači i ansambli, ma koliko faktura možda bila jednostavna. Razlog je možda što Beethoven ujedno jednostavnim i virtuoznim elementima slavi glazbu uz prigodne stihove danas samo znalcima poznatog Christopha Johanna Antona Kuffnera.
  
  
  
  Spreman i razdragan ansambl i sekstet vokalnih solista, raniji kvartet kojemu su se pridružili Marija Kuhar Šoša i Matija Meić uz, na svečan i neki duhovito razigrani način, Martinu Filjak - pijanisticu lisztovskog zamaha u solističkoj ulozi za klavirom. Jednako je tako poneseno na strogo kontroliranom rubu do plesa, Ivan Repušić vodio razdraganu izvedbu. I da se citira stihotvorac Kuffner u prijevodu Seada Muhamedagića: „Ljubav, snaga kad se združe,/Božja to je naklonost“. Stvarno, bila je to večer koju je pomazila božja naklonost. Lacrimosa iz Mozartova Requiema u dodatku podcrtala je posvetu maestru Kranjčeviću, koji je bio jedan od profesora i Ivanu Repušiću još za njegova studija u Zagrebu.   

  Orkestar minhenskoga radija
  Zbor bavarskoga radija
  Kristina Kolar, sopran
  Marija Kuhar Šoša, sopran
  Annika Schlicht, mezzosopran
  Eric Laporte, tenor
  Matija Meić, bariton
  Ljubomir Puškarić, bariton
  Martina Filjak, glasovir
  Ivan Repušić, dirigent
  
  Program:
  I. Kuljerić: Hrvatski glagoljaški rekvijem za soliste, mješoviti zbor i simfonijski orkestar
  L. van Beethoven: Uvertira Leonora br. 3 u C-duru, op. 72a
  L. van Beethoven: Fantazija u c-molu za glasovir, soliste, zbor i orkestar, op. 80, Zborska
  
  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 26. veljače 2020.

Piše: