Začetci pjevačkih društava
Glazbeni život Zagreba prije i poslije potresa 1880. godine (1. dio)
-
Smisao pojma „glazbeni život“ obuhvaća široki spektar profesionalnog i amaterskog bavljenja glazbom, a može se proučavati u različitim vremenskim razdobljima na području jedne glazbene sredine – manjih mjesta i gradova, regije, države, a danas i kontinenata. Područja istraživanja mogu biti tradicijska glazba, djelovanje skladatelja i izvođača, djelovanje raznih glazbenih društava i ustanova, glazbena poduka, gradnja i popravak instrumenata, koncertne i operne izvedbe, glazbeno nakladništvo, što danas uključuje tiskovine te audio- i video-zapise, nadalje glazba na filmu, radiju i televiziji, glazbena kritika i dr. Trenutno je gotovo cijeli svijet, pa tako i Zagreb, suočen s epidemijom virusa Covid-19. Grad Zagreb doživio je još i snažan potres – nakon gotovo sto i četrdeset godina, kada je pretrpio snažan potres u utorak, 9. studenoga 1880.
U nedjeljno jutro 22. ožujka 2020. u desetak sekundi potres je promijenio izgled grada kakvog ćemo sačuvati u sjećanju ili ga se prisjećati gledajući stare, izblijedjele razglednice i fotografije. Umjetnički, kulturni i glazbeni život grada Zagreba, koji se trebao u svom najboljem svijetlu predstaviti u vremenu predsjedanje Republike Hrvatske Europskom unijom, postupno je jenjavao, utonuvši u smiraj čiji su kraj i ponovno buđenje potpuno neizvjesni. Koncertni život odvijao se najviše u svjetovnim prostorima i crkvama Gornjega i Donjega grada koji su doživjeli najveća oštećenja, a ovaj potres – kao ni onaj iz 1880. godine – nije poštedio ni zagrebačku katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije.U vrijeme potresa 1880. u Zagrebu je živjelo 29.218 stanovnika, kojima treba pribrojiti i zaposlene u vojsci i policiji, a kako su prema prvome popisu stanovništva u Austro-Ugarskoj monarhiji iz 1869. u gradu živjela 20.402 stanovnika, kroz deset godina stanovništvo Zagreba se gotovo udvostručilo. Broj stanovnika i gospodarske prilike zacijelo su se mogle odraziti na ustroj glazbenoga života, pa se upravo o sezoni 1879/1880., kad je imenovana nova kazališna uprava, raspravljalo o opstojnosti opere s obzirom na velike troškove solista, zbora i orkestra. Tekstovi su objavljivani u rubrici Listak. u časopisu Vienac, čiji je urednik i vjerojatno autor bio August Šenoa (1838-1881). Dodatno je opstanak opere doveo u pitanje i potres, ali je opera privremeno spašena (do ukidanja 1889. godine) odlukom bana grofa Ladislava Pejačevića (1824-1901), nasljednika prvoga bana pučanina Ivana Mažuranića (1814-1890). Njegovo imenovanje za bana upisano je u glazbeni život Zagreba među koncerte koji imaju kao povod neki politički događaj, a kantata Ivana pl. Zajca U slavu Mažuraniću izvedena je uz još neke skladbe na koncertu koji je 31. listopada 1873. priredio Hrvatski glazbeni zavod u redutnoj (plesnoj) dvorani kazališta.
Sustavna istraživanja glazbenog života Zagreba (i drugih gradova u Hrvatskoj) u 19. stoljeću još nisu provedena u tom opsegu da bi mogla dati sveobuhvatniji zaključak utemeljen na dokumentaciji o dosezima ove glazbene sredine, koja bi možda trebala izdržati i usporedbu s europskim gradovima (zemljama) sličnih političkih, društvenih, gospodarskih i kulturnih prilika. Trenutne prilike potaknule su autoricu na nastavak ranijih istraživanja glazbenoga života Zagreba od 1870. godine u razdoblju nakon donošenja Austro-ugarske (1867.) odnosno Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868.). Prema muzikologu Josipu Andreisu (1909-1982) poznat je u glazbenoj historiografiji naziv Zajčevo doba za razdoblje od 1870. do 1914., čime je posebno istaknuto djelovanje Ivana pl. Zajca (1832-1914) u zagrebačkoj operi, Hrvatskome glazbenom zavodu i njegovoj glazbenoj školi od Zajčeva dolaska u Zagreb 1870. godine.
Samo godinu dana kasnije Zagreb je postao stalno mjesto boravka još jednoj osobnosti, Franji Ksaveru Kuhaču (1834-1911), utemeljitelju etnomuzikologije i glazbene historiografije u Hrvatskoj, što je potaknulo muzikologa dr. Lovru Županovića (1925-2004) da se naziv Zajčevo doba proširi na Zajčevo i Kuhačevo doba. Reproduktivna, skladateljska i pedagoška djelatnost Ivana pl. Zajca, kao i znanstvena i pedagoška Franje Ks. Kuhača (od 1871. prvi učitelj klavira u školi Hrvatskoga glazbenog zavoda) na osobit su način obilježili glazbeni život Zagreba između 1870. i prvoga desetljeća 20. stoljeća. Razorni potres je u Zagrebu u studenom godine 1880. u potpunosti zaustavio koncertne i kazališne glazbene izvedbe, a već početkom siječnja 1881. nakon otklanjanja šteta prouzročenih jakim potresom održani su prvi koncerti i nastavljena je operna sezona.U hrvatskoj muzikološkoj literaturi, počevši od Josipa Andreisa i njegove Povijesti hrvatske glazbe (Zagreb, 1974.) još uvijek se provlače podaci o svojevrsnom zatišju u koncertnome životu između 1854. i smrti Vatroslava Lisinskog (1819-1854) do dolaska Ivana pl. Zajca u Zagreb. Osobna istraživanja periodike iz zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice potvrđuju odvijanje bogatoga koncertnog života 50-ih godina u razdoblju tzv. Bachovog apsolutizma (obrađeno u doktoratu autorice iz 2012. godine), 60-ih godina te 70-ih godina 19. stoljeća što je provedeno u okviru projekta Kulturelle Traditionen in Mitteleuropa: Musikleben zwischen Zentralismus und regionaler Spezifik am Beispiel der Rolle der Vereine (Kulturne tradicije u srednjoj Europi: Glazbeni život između centralizma i regionalnih specifičnosti na primjeru uloge društava). U projektu su sudjelovali muzikolozi i povjesničari iz gradova nekadašnje Austro-Ugarske monarhije i to iz drugog središta Monarhije - Budimpešte, iz glavnih gradova nasljednih država: Češke - Praga, Moravske - Brna, Slovačke - Bratislave, Slovenije - Ljubljane i Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije - Zagreba s istim političkim statusom te iz Trsta i Lavova.
Nakon donošenja zakona cara i kralja Franje Josipa I. godine 1867. osnivali su građani različitih struka i svjetonazora diljem Monarhije društva bez mogućnosti političkog djelovanja. Temeljni ciljevi bili su promicanje stručnih i općih znanja i umjetnosti, pomoć bolesnim kolegama i njihovim obiteljima. Priređivani su društveni koncerti, zabave, plesovi, natjecanja, a upravo glazbena društva obilježila su koncertni život Zagreba iza 1870. godine. Uz njihovo djelovanje povezan je i Ivan pl. Zajc, jer gotovo da nema građanskoga društva u Zagrebu (Hrvatskoj) za koje nije skladao himnu, koračnicu ili neku drugu prigodnu skladbu za muški zbor. Sve do godine 1885. kad je utemeljen ženski zbor Hrvatskoga pjevačkog društva Kolo u Zagrebu, u skladbama za mješoviti ili ženski zbor mogle su pjevati samo polaznice glazbene škole Hrvatskoga glazbenog zavoda i članice opernoga zbora Narodnoga zemaljskog kazališta. Dio opusa i harmonizacije narodnih pjesama namijenio je zborskim sastavima i Franjo Ks. Kuhač.
Zbog čega je bilo osobito važno djelovanje građanskih društava i u čemu je njegova osobitost u pregledu glazbenih događanja u nekoj sredini s više profesionalnih glazbenih ustanova? Članovi građanskih društava djelovali su u različitim ograncima, tako i u glazbenim - bilo kao zborski pjevači ili svirači, primjerice u brojnim tamburaškim orkestrima popularno zvanim „zborovi“ ili citarističkim sastavima popularnim 80-ih godina 19. stoljeća. Bolje materijalne mogućnosti dopuštale su društvima da povremeno priređuju koncerte, najčešće dobrotvorne, na kojima su mogli muzicirati i profesionalni glazbenici i orkestri, što je u Zagrebu uključivalo nastupe glazbe i ovdje stacioniranih pješadijskih pukovnija.
Kroz razdoblje od 1870. do 1880. godine poprimila su glazbena događanja u Zagrebu neki gotovo dobro ugođeni redoslijed, pa je tako početak godine obilježilo karnevalsko raspoloženje i brojni koncerti s plesom, šaljivi koncerti s plesnim vjenčićem i tombolom, plesovi pod maskama, a završetak je bio na pokladni utorak – Fašnik s karnevalskom povorkom koja je krenuvši od vrha Frankopanske ulice prolazila Savskom do cilja Savskog mosta, gdje je Fašnik osuđen i spaljen. Godine 1880. tu su povorku kao i okupljanje na Savskome mostu tri dana ranije i na Pepelnicu zabranile gradske vlasti zbog oštećenja mosta na Savi prethodne godine. U vrijeme Korizme društva su priređivala manje koncerata, a lijepo vrijeme u proljeće i ljeto bilo je povod brojnim izletima društava i svih zainteresiranih građana, primjerice na Kameniti stol koji se nalazi iza groblja Mirogoj prema Remetama, a povorke su kretale uglavnom s početka Nove Vesi.
Krajem srpnja građanstvo je bilo pozivano putem oglasa u dnevnim novinama na godišnji ispitni koncert pitomaca i učenika glazbene škole Hrvatskoga glazbenog zavoda, a početak školske godine obilježen je svečanom misom i skladbom Te Deum u Crkvi sv. Katarine. Dva dana - 31. listopada na blagdan Svih Svetih i 1. studenoga na Dušni dan, pjevali su članovi više društava na grobovima uglednih hrvatskih političara, znanstvenika i umjetnika. 22. studenoga na Dan sv. Cecilije - zaštitnice glazbe, Hrvatski glazbeni zavod tradicionalno od 1827. godine priređivao je programski najraznolikiji i izvođački najzahtjevniji koncert čitave godine, okupljajući i veći broj glazbenika-nečlanova. Koncert Hrvatskoga glazbenog zavoda u čast sv. Cecilije najavljen za 21. studenoga 1880. nije održan zbog potresa, a program je uredno pohranjen u Arhivu Hrvatskoga glazbenog zavoda bez dopisane opaske o neodržavanju koncerta i njegovom razlogu. Zbog zanimljivog programa i taj je koncert obrađen u monografiji autorice (S. M.-Ć.) Glazbeni život Zagreba u XIX. stoljeću u svjetlu koncertnih programa sačuvanih u Arhivu Hrvatskoga glazbenog zavoda, jer su javnoj izvedbi prethodili pojedinačno vježbanje i zajednički pokusi.
U tome razdoblju koncertnih događanja u Zagrebu još ne postoji tradicija božićnih i novogodišnjih koncerata, kao ni korizmenih i uskrsnih, što čini odstupanje u usporedbi s nekim glazbenim sredinama. U Beču, središtu Monarhije, već od 30-ih godina 19. stoljeća izvodili su članovi građanskoga Musikvereina utemeljenog 1812. kantate i oratorije u Korizmi ili u Velikome tjednu te u vremenu prije i nakon Božića. Bile su to skladbe Johanna Sebastiana Bacha, Georga Friedricha Händela, Josepha Haydna, Ludwiga van Beethovena, Franza Schuberta, Felixa Mendelssohna-Bartholdyja, Roberta Schumanna i dr. Većina tih skladatelja bili su za zagrebačku publiku nepoznanica (iznimka su Haydn, Beethoven, Schubert), a uz pitanje formiranja izvođačkog sastava postavlja se i pitanje nabave te plaćanja izvedbenih notnih materijala. Usporedba s Bečom možda je malo pretenciozna s obzirom na veličinu grada u odnosu na Zagreb i materijalne mogućnosti carske prijestolnice, ali kako je Beč bio uzor Zagrebu u graditeljskom, kulturnom i umjetničkom pogledu, tako je bio uzor i za utemeljenje građanskoga glazbenog društva Societas filharmonica zagrabiensis 1827. godine.Neka društva priređivala su koncerte na rođendan ili imendan osobe vezane uz struku članova, kao što je primjer Hrvatskoga tipografičkog pjevačkog društva Sloga, čiji je glavni koncert u pravilu održavan 24. lipnja na imendan izumitelja tiskarskoga stroja Johannesa Gutenberga (1397-1468). Društvo Sloga osnovano je 1875. godine i pridružilo se nizu drugih osnovanih nakon 1870. godine, uz postojeća društva Hrvatski glazbeni zavod (današnje ime) i Hrvatsko pjevačko društvo Kolo (utemeljeno 1862.). Kronologiju osnivanja društava u Zagrebu potvrđuju odobrena sačuvana pravila: Zagrebačko crkveno glasbeno društvo (1872.), Hrvatsko trgovačko društvo Merkur (1872.), društvo Musarion (1872.), društvo Česka Beseda (1875.), Sveučilišno pjevačko društvo Hrvatska lira (1876.), društvo – viteški savez Amicitia (1875.), Hrvatsko pjevačko društvo Oro (1877.), Družtvo sv. Ćirila i Metoda za prosvjetne i dobrotvorne svrhe (1878.). Neka društva imala su glazbene sastave, a i ona koja ih nisu imala, priređivala su koncerte. Glazbene priredbe društava i nastupi vojničkih glazbi na otvorenim prostorima konstanta su glazbenih zbivanja u Zagrebu prije i poslije potresa 1880. godine, pa će u nastavku ovog priloga biti više riječi o vrstama i broju glazbenih priredbi, repertoaru i povodima muziciranja i skladanja. Jedan od takvih povoda bio je i potres iz 1880. godine koji je Ivan pl. Zajc ovjekovječio u kantati Potres (Erdbeben) za zbor i orkestar, praizvedenoj 20. prosinca 1880. u Budimpešti na Koncertu Hrvata. Zagrebačkoj publici je djelo predstavljeno 4. veljače 1881. na koncertu Hrvatskoga glazbenog zavoda.
Nastavlja se...
© Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 6. travnja 2020.