Začetci pjevačkih društava

Glazbeni život Zagreba prije i poslije potresa 1880. godine (1. dio)

  • Trg bana Josipa Jelačića, svjeverna strana, 1880.

    Smisao pojma „glazbeni život“ obuhvaća široki spektar profesionalnog i amaterskog bavljenja glazbom, a može se proučavati u različitim vremenskim razdobljima na području jedne glazbene sredine – manjih mjesta i gradova, regije, države, a danas i kontinenata. Područja istraživanja mogu biti tradicijska glazba, djelovanje skladatelja i izvođača, djelovanje raznih glazbenih društava i ustanova, glazbena poduka, gradnja i popravak instrumenata, koncertne i operne izvedbe, glazbeno nakladništvo, što danas uključuje tiskovine te audio- i video-zapise, nadalje glazba na filmu, radiju i televiziji, glazbena kritika i dr. Trenutno je gotovo cijeli svijet, pa tako i Zagreb, suočen s epidemijom virusa Covid-19. Grad Zagreb doživio je još i snažan potres – nakon gotovo sto i četrdeset godina, kada je pretrpio snažan potres u utorak, 9. studenoga 1880.

    U nedjeljno jutro 22. ožujka 2020. u desetak sekundi potres je promijenio izgled grada kakvog ćemo sačuvati u sjećanju ili ga se prisjećati gledajući stare, izblijedjele razglednice i fotografije. Umjetnički, kulturni i glazbeni život grada Zagreba, koji se trebao u svom najboljem svijetlu predstaviti u vremenu predsjedanje Republike Hrvatske Europskom unijom, postupno je jenjavao, utonuvši u smiraj čiji su kraj i ponovno buđenje potpuno neizvjesni. Koncertni život odvijao se najviše u svjetovnim prostorima i crkvama Gornjega i Donjega grada koji su doživjeli najveća oštećenja, a ovaj potres – kao ni onaj iz 1880. godine – nije poštedio ni zagrebačku katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije.

    Matija Mrazović, zagrebački gradonačelnik za vrijeme potresa 1880.U vrijeme potresa 1880. u Zagrebu je živjelo 29.218 stanovnika, kojima treba pribrojiti i zaposlene u vojsci i policiji, a kako su prema prvome popisu stanovništva u Austro-Ugarskoj monarhiji iz 1869. u gradu živjela 20.402 stanovnika, kroz deset godina stanovništvo Zagreba se gotovo udvostručilo. Broj stanovnika i gospodarske prilike zacijelo su se mogle odraziti na ustroj glazbenoga života, pa se upravo o sezoni 1879/1880., kad je imenovana nova kazališna uprava, raspravljalo o opstojnosti opere s obzirom na velike troškove solista, zbora i orkestra. Tekstovi su objavljivani u rubrici Listak. u časopisu Vienac, čiji je urednik i vjerojatno autor bio August Šenoa (1838-1881). Dodatno je opstanak opere doveo u pitanje i potres, ali je opera privremeno spašena (do ukidanja 1889. godine) odlukom bana grofa Ladislava Pejačevića (1824-1901), nasljednika prvoga bana pučanina Ivana Mažuranića (1814-1890). Njegovo imenovanje za bana upisano je u glazbeni život Zagreba među koncerte koji imaju kao povod neki politički događaj, a kantata Ivana pl. Zajca U slavu Mažuraniću izvedena je uz još neke skladbe na koncertu koji je 31. listopada 1873. priredio Hrvatski glazbeni zavod u redutnoj (plesnoj) dvorani kazališta.

    Ivan plemeniti ZajcSustavna istraživanja glazbenog života Zagreba (i drugih gradova u Hrvatskoj) u 19. stoljeću još nisu provedena u tom opsegu da bi mogla dati sveobuhvatniji zaključak utemeljen na dokumentaciji o dosezima ove glazbene sredine, koja bi možda trebala izdržati i usporedbu s europskim gradovima (zemljama) sličnih političkih, društvenih, gospodarskih i kulturnih prilika. Trenutne prilike potaknule su autoricu na nastavak ranijih istraživanja glazbenoga života Zagreba od 1870. godine u razdoblju nakon donošenja Austro-ugarske (1867.) odnosno Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868.). Prema muzikologu Josipu Andreisu (1909-1982) poznat je u glazbenoj historiografiji naziv Zajčevo doba za razdoblje od 1870. do 1914., čime je posebno istaknuto djelovanje Ivana pl. Zajca (1832-1914) u zagrebačkoj operi, Hrvatskome glazbenom zavodu i njegovoj glazbenoj školi od Zajčeva dolaska u Zagreb 1870. godine.

    Samo godinu dana kasnije Zagreb je postao stalno mjesto boravka još jednoj osobnosti, Franji Ksaveru Kuhaču (1834-1911), utemeljitelju etnomuzikologije i glazbene historiografije u Hrvatskoj, što je potaknulo muzikologa dr. Lovru Županovića (1925-2004) da se naziv Zajčevo doba proširi na Zajčevo i Kuhačevo doba. Reproduktivna, skladateljska i pedagoška djelatnost Ivana pl. Zajca, kao i znanstvena i pedagoška Franje Ks. Kuhača (od 1871. prvi učitelj klavira u školi Hrvatskoga glazbenog zavoda) na osobit su način obilježili glazbeni život Zagreba između 1870. i prvoga desetljeća 20. stoljeća. Razorni potres je u Zagrebu u studenom godine 1880. u potpunosti zaustavio koncertne i kazališne glazbene izvedbe, a već početkom siječnja 1881. nakon otklanjanja šteta prouzročenih jakim potresom održani su prvi koncerti i nastavljena je operna sezona.

    Josip AndreisU hrvatskoj muzikološkoj literaturi, počevši od Josipa Andreisa i njegove Povijesti hrvatske glazbe (Zagreb, 1974.) još uvijek se provlače podaci o svojevrsnom zatišju u koncertnome životu između 1854. i smrti Vatroslava Lisinskog (1819-1854) do dolaska Ivana pl. Zajca u Zagreb. Osobna istraživanja periodike iz zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice potvrđuju odvijanje bogatoga koncertnog života 50-ih godina u razdoblju tzv. Bachovog apsolutizma (obrađeno u doktoratu autorice iz 2012. godine), 60-ih godina te 70-ih godina 19. stoljeća što je provedeno u okviru projekta Kulturelle Traditionen in Mitteleuropa: Musikleben zwischen Zentralismus und regionaler Spezifik am Beispiel der Rolle der Vereine (Kulturne tradicije u srednjoj Europi: Glazbeni život između centralizma i regionalnih specifičnosti na primjeru uloge društava). U projektu su sudjelovali muzikolozi i povjesničari iz gradova nekadašnje Austro-Ugarske monarhije i to iz drugog središta Monarhije - Budimpešte, iz glavnih gradova nasljednih država: Češke - Praga, Moravske - Brna, Slovačke - Bratislave, Slovenije - Ljubljane i Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije - Zagreba s istim političkim statusom te iz Trsta i Lavova.

    Nakon donošenja zakona cara i kralja Franje Josipa I. godine 1867. osnivali su građani različitih struka i svjetonazora diljem Monarhije društva bez mogućnosti političkog djelovanja. Temeljni ciljevi bili su promicanje stručnih i općih znanja i umjetnosti, pomoć bolesnim kolegama i njihovim obiteljima. Priređivani su društveni koncerti, zabave, plesovi, natjecanja, a upravo glazbena društva obilježila su koncertni život Zagreba iza 1870. godine. Uz njihovo djelovanje povezan je i Ivan pl. Zajc, jer gotovo da nema građanskoga društva u Zagrebu (Hrvatskoj) za koje nije skladao himnu, koračnicu ili neku drugu prigodnu skladbu za muški zbor. Sve do godine 1885. kad je utemeljen ženski zbor Hrvatskoga pjevačkog društva Kolo u Zagrebu, u skladbama za mješoviti ili ženski zbor mogle su pjevati samo polaznice glazbene škole Hrvatskoga glazbenog zavoda i članice opernoga zbora Narodnoga zemaljskog kazališta. Dio opusa i harmonizacije narodnih pjesama namijenio je zborskim sastavima i Franjo Ks. Kuhač.

    Gjuro pl. Zlatarović, prvi predsjednik Pjevačkog društva <em>Kolo</em>, 1862. Barunica Paula Vranyczany-Dobrinović, prva predsjednica Pjevačkog društva <em>Kolo</em>, 1891. - 1892.

    Zbog čega je bilo osobito važno djelovanje građanskih društava i u čemu je njegova osobitost u pregledu glazbenih događanja u nekoj sredini s više profesionalnih glazbenih ustanova? Članovi građanskih društava djelovali su u različitim ograncima, tako i u glazbenim - bilo kao zborski pjevači ili svirači, primjerice u brojnim tamburaškim orkestrima popularno zvanim „zborovi“ ili citarističkim sastavima popularnim 80-ih godina 19. stoljeća. Bolje materijalne mogućnosti dopuštale su društvima da povremeno priređuju koncerte, najčešće dobrotvorne, na kojima su mogli muzicirati i profesionalni glazbenici i orkestri, što je u Zagrebu uključivalo nastupe glazbe i ovdje stacioniranih pješadijskih pukovnija.

    Mirogojske arkade nakon potresa 1880.

    Kroz razdoblje od 1870. do 1880. godine poprimila su glazbena događanja u Zagrebu neki gotovo dobro ugođeni redoslijed, pa je tako početak godine obilježilo karnevalsko raspoloženje i brojni koncerti s plesom, šaljivi koncerti s plesnim vjenčićem i tombolom, plesovi pod maskama, a završetak je bio na pokladni utorak – Fašnik s karnevalskom povorkom koja je krenuvši od vrha Frankopanske ulice prolazila Savskom do cilja Savskog mosta, gdje je Fašnik osuđen i spaljen. Godine 1880. tu su povorku kao i okupljanje na Savskome mostu tri dana ranije i na Pepelnicu zabranile gradske vlasti zbog oštećenja mosta na Savi prethodne godine. U vrijeme Korizme društva su priređivala manje koncerata, a lijepo vrijeme u proljeće i ljeto bilo je povod brojnim izletima društava i svih zainteresiranih građana, primjerice na Kameniti stol koji se nalazi iza groblja Mirogoj prema Remetama, a povorke su kretale uglavnom s početka Nove Vesi.

    Krajem srpnja građanstvo je bilo pozivano putem oglasa u dnevnim novinama na godišnji ispitni koncert pitomaca i učenika glazbene škole Hrvatskoga glazbenog zavoda, a početak školske godine obilježen je svečanom misom i skladbom Te Deum u Crkvi sv. Katarine. Dva dana - 31. listopada na blagdan Svih Svetih i 1. studenoga na Dušni dan, pjevali su članovi više društava na grobovima uglednih hrvatskih političara, znanstvenika i umjetnika. 22. studenoga na Dan sv. Cecilije - zaštitnice glazbe, Hrvatski glazbeni zavod tradicionalno od 1827. godine priređivao je programski najraznolikiji i izvođački najzahtjevniji koncert čitave godine, okupljajući i veći broj glazbenika-nečlanova.  Koncert Hrvatskoga glazbenog zavoda u čast sv. Cecilije najavljen za 21. studenoga 1880. nije održan zbog potresa, a program je uredno pohranjen u Arhivu Hrvatskoga glazbenog zavoda bez dopisane opaske o neodržavanju koncerta i njegovom razlogu. Zbog zanimljivog programa i taj je koncert obrađen u monografiji autorice (S. M.-Ć.) Glazbeni život Zagreba u XIX. stoljeću u svjetlu koncertnih programa sačuvanih u Arhivu Hrvatskoga glazbenog zavoda, jer su javnoj izvedbi prethodili pojedinačno vježbanje i zajednički pokusi.

    Crkve razrušene u potresu 1880.

    U tome razdoblju koncertnih događanja u Zagrebu još ne postoji tradicija božićnih i novogodišnjih koncerata, kao ni korizmenih i uskrsnih, što čini odstupanje u usporedbi s nekim glazbenim sredinama. U Beču, središtu Monarhije, već od 30-ih godina 19. stoljeća izvodili su članovi građanskoga Musikvereina utemeljenog 1812. kantate i oratorije u Korizmi ili u Velikome tjednu te u vremenu prije i nakon Božića. Bile su to skladbe Johanna Sebastiana Bacha, Georga Friedricha Händela, Josepha Haydna, Ludwiga van Beethovena, Franza Schuberta, Felixa Mendelssohna-Bartholdyja, Roberta Schumanna i dr. Većina tih skladatelja bili su za zagrebačku publiku nepoznanica (iznimka su Haydn, Beethoven, Schubert), a uz pitanje formiranja izvođačkog sastava postavlja se i pitanje nabave te plaćanja izvedbenih notnih materijala. Usporedba s Bečom možda je malo pretenciozna s obzirom na veličinu grada u odnosu na Zagreb i materijalne mogućnosti carske prijestolnice, ali kako je Beč bio uzor Zagrebu u graditeljskom, kulturnom i umjetničkom pogledu, tako je bio uzor i za utemeljenje građanskoga glazbenog društva Societas filharmonica zagrabiensis 1827. godine.

    <em>Jubilejski spis</em> nastao 1892. godine u spomen tridesete obljetnice postojanja Pjevačkog društva <em>Kolo</em> Neka društva priređivala su koncerte na rođendan ili imendan osobe vezane uz struku članova, kao što je primjer Hrvatskoga tipografičkog pjevačkog društva Sloga, čiji je glavni koncert u pravilu održavan 24. lipnja na imendan izumitelja tiskarskoga stroja Johannesa Gutenberga (1397-1468). Društvo Sloga osnovano je 1875. godine i pridružilo se nizu drugih osnovanih nakon 1870. godine, uz postojeća društva Hrvatski glazbeni zavod (današnje ime) i Hrvatsko pjevačko društvo Kolo (utemeljeno 1862.). Kronologiju osnivanja društava u Zagrebu potvrđuju odobrena sačuvana pravila: Zagrebačko crkveno glasbeno društvo (1872.), Hrvatsko trgovačko društvo Merkur (1872.), društvo Musarion (1872.), društvo Česka Beseda (1875.), Sveučilišno pjevačko društvo Hrvatska lira (1876.), društvo – viteški savez Amicitia (1875.), Hrvatsko pjevačko društvo Oro (1877.), Družtvo sv. Ćirila i Metoda za prosvjetne i dobrotvorne svrhe (1878.). Neka društva imala su glazbene sastave, a i ona koja ih nisu imala, priređivala su koncerte. Glazbene priredbe društava i nastupi vojničkih glazbi na otvorenim prostorima konstanta su glazbenih zbivanja u Zagrebu prije i poslije potresa 1880. godine, pa će u nastavku ovog priloga biti više riječi o vrstama i broju glazbenih priredbi, repertoaru i povodima muziciranja i skladanja. Jedan od takvih povoda bio je i potres iz 1880. godine koji je Ivan pl. Zajc ovjekovječio u kantati Potres (Erdbeben) za zbor i orkestar, praizvedenoj 20. prosinca 1880. u Budimpešti na Koncertu Hrvata. Zagrebačkoj publici je djelo predstavljeno 4. veljače 1881. na koncertu Hrvatskoga glazbenog zavoda.

    Nastavlja se...

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 6. travnja 2020.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

eseji