Glazbeni život određen političkim kontekstom

Glazbeni život Zagreba prije i poslije potresa 1880. godine (2. dio)

  • Toranj Zagrebačke katedrale prije obnove od potresa 1880. godine. u gotičkom stilu prema projektu Hermana Bolléa

    U uvodnome napisu o potresu u Zagrebu 1880. godine i glazbenome životu prije i poslije toga nemilog događaja, zabilježeno je da „Sustavna istraživanja glazbenoga života Zagreba (i drugih gradova u Hrvatskoj) u 19. stoljeću još nisu provedena u tom opsegu da bi mogla dati sveobuhvatniji zaključak utemeljen na dokumentaciji o dosezima ove glazbene sredine (...)“. U hrvatskoj muzikološkoj literaturi još uvijek ne postoji neka tiskana publikacija u kojoj bi bili dostupni podaci o različitim vidovima glazbenoga života od 18. stoljeća do naših dana, ali su dostupne tiskane publikacije o nekim glazbenicima, skladateljima, ansamblima, glazbenim društvima i ustanovama u 19. i 20. stoljeću.

    dr. Antun Goglia (Rijeka, 1863.-Zagreb, 1958.)Vrijedan doprinos rasvjetljavanju njihova rada dao je dr. Antun Goglia (Rijeka, 1863.-Zagreb, 1958.), pravnik, povjesničar glazbe, glazbeni pisac i violončelist. Živeći u Zagrebu od gimnazijskih dana, tu je završio gimnaziju, studij prava s doktoratom i glazbenu školu Hrvatskoga glazbenog zavoda (violončelo). Napisao je i nekoliko stručnih radova iz područja prava, ali nezaobilazan doprinos dao je muzikološkoj literaturi iz koje se može izdvojiti više naslova: Gjuro Eisenhuth (1926.), Hrvatski glazbeni zavod u Zagrebu 1827. – 1927. (1927.), Vjekoslav Klaić i Diletantski orkestar Hrvatskog Sokola (1928.), Komorna muzika u Zagrebu (1930.), Ivan pl. Zajc (1932.), Orkestralna muzika u Zagrebu (1935.), Hrvatski glazbeni zavod u deceniju 1927-1937 (1937.), Nikola pl. Faller (1938.), Dr. Božidar Širola, život i djelo (1939.), Domaći violinisti u Zagrebu u XIX. u XX. stoljeću (1941.), Hrvatsko pjevačko društvo "Kolo" 1862.-1942. Spomenica (1942.), Juraj Karlo Wisner pl. Morgenstern (1942.), i dr.

    Popis radova dr. Antuna Goglie potvrđuje njegovo iznimno zanimanje za zagrebačke glazbene teme, ali ni jedan od njih ne nudi cjeloviti pregled glazbenoga života u gradu. Tematski se njegovi radovi mogu podijeliti u tri skupine: 1. kronološki pregled rada glazbenih društava, 2. prilozi za životopise glazbenika različitih profila i 3. pregled izvedbi nekih glazbenih vrsta (komorna i orkestralna glazba). Dr. Antun Goglia prikupio je niz zanimljivih podataka pretražujući različite povijesne i arhivske izvore, ali – kako se vidi iz objavljenih radova – i periodiku iz 19. i prve polovine 20. stoljeća, iako tekstovi nisu uvijek precizno navedeni.

    Ladislav Šaban (1918-1985)Kronološki pristup pisanju povijesti Hrvatskoga glazbenog zavoda slijedio je i akademik Ladislav Šaban (1918-1985) u monografiji 150 godina Hrvatskog glazbenog zavoda (Zagreb, 1982.). Crpeći većinu podataka iz Arhiva Hrvatskoga glazbenog zavoda (koji je na njegov poticaj registriran 1973. godine) i nastojeći monografiju dovršiti o velikoj obljetnici Zavoda (1977.), Šaban nije uspio unijeti bilješke (Fußnote) pa tako ova vrijedna monografija ne ulazi u kategoriju znanstvene nego stručne literature. Glazbeni život Zagreba u 19. stoljeću (tj. između 1818. i 1891., kako stoji u naslovu magistarskoga rada) pokušala je rasvijetliti autorica ovoga priloga na temelju analize repertoara prema sačuvanim koncertnim plakatima i programima iz Arhiva Hrvatskoga glazbenog zavoda. Uzorak od sto i četrnaest dokumenata pokazao se veoma pouzdanim predloškom za donošenje zaključaka o koncertima i sličnim glazbenim priredbama (operne izvedbe izostale su iz istraživanja), što se potvrdilo i u mnogim kasnije provedenim (i navedenim) autoričinim istraživanjima.

    Ladislav Šaban, monografija <em>150 godina Hrvatskog glazbenog zavoda</em>, Zagreb, 1982.Spomenuta istraživanja omeđena su izborom teme ili izborom građe, pa se zaključci ne odnose na sva zbivanja koja se mogu podvesti pod pojam glazbeni život. Koncertni život Zagreba kao jedan od segmenata glazbenog života neprekidno traje od 18. travnja 1827. i prvoga društvenog koncerta novoutemeljenog Societas filharmonica zagrabiensis (danas Hrvatskoga glazbenog zavoda). Postupno se tom djelovanju pridružuje i glazbeno školovanje osnivanjem Glazbene škole društva, glazbeno knjižničarstvo s prvim inventarom muzikalija (rukopisnih i tiskanih) počevši od 1831. godine te sviranje u Crkvi sv. Marka i u kazalištu (opere i drame sa scenskom glazbom). Osim ovih tema, od 1871. godine može se u Zagrebu pratiti još jedna važna djelatnost – tiskanje muzikalija, o čemu je javnost obaviještena u novinama Agramer Zeitung (br. 93 od 1. svibnja 1871.):

    „Dnevne vijesti.

    (Tiskanje nota u Zagrebu.) Kao što je poznato bili su naši skladatelji upućeni na tiskanje svojih djela u vanjskim gradovima (izvan Hrvatske, S. M.-Ć.). No, pronađeno je rješenje i odgovoreno iskazanoj potrebi. Tiskara gdina. C. [Carla-Dragutina, S. M.-Ć.] Albrechta naime posjeduje u najnovije vrijeme i stroj za tiskanje nota uz pomoć kojeg je upravo u jučerašnjem broju "Vienca" jako lijepo otisnuta jedna melodija [pjesma, S. M.-Ć.] za proslavu Zrinjskog i Frankopana."

    Prva skladba tiskana u časopisu Vienac od 29. travnja 1871. bila je Frankapanova davorija. Tekst pjesme Frana Krste Frankapana (u nekim povijesnim izvorima i priručnicima prezime u inačici Frankopan) „prilagodio je za glasbu I. D. [Ivan Dežman]“. Glazbu je skladao Ivan pl. Zajc (op. 293), a povod objavljivanja skladbe moglo bi se povezati uz povijest i politiku. Posvećena je obilježavanju 200. obljetnice pogubljenja hrvatskoga bana Petra Zrinskog (1621-1671) i plemića Frana Krste Frankapana (1643-1671) u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671. nakon neuspjeha druge urote Zrinsko-Frankopanske.

    Zdravko BlažekovićZdravko Blažeković, <em>Glazba osjenjena politikom: studije o hrvatskoj glazbi između 17. i 19. stoljeća</em>

    Vezano uz politiku, treba svakako spomenuti još jedan muzikološki rad u kojemu se nastojalo glazbene događaje rasvijetliti kroz političke prilike i to u povijesnom okviru između 1860. i 1883. godine, što se djelomično poklapa s razdobljem određenim u ovome radu. Magistarski rad Društveno-politički aspekti muzičke kulture Zagreba (1860-1883) napisao je dr. Zdravko Blažeković pod mentorstvom dr. Ive Supićića i obranio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u travnju 1983.

    Dragutin Khuen-Héderváry (1843-1918)Dio toga rada objavljen je u monografiji Glazba osjenjena politikom: studije o hrvatskoj glazbi između 17. i 19. stoljeća u kojoj je autor pisao o glazbenoj povijesti Zadra i Zagreba. Prema njegovim riječima: „Zajednička nit tekstovima je analiza uvjetovanosti glazbenog života političkom situacijom, njenog utjecaja na odabir programa koncerata, skladanje i popularnost određenih glazbenih formi ili sadržaja opernih libreta. Političke su prilike usmjeravale sadržaje spontanih glazbenih manifestacija na trgovima i u parkovima, ili određivale materijalne prinose kojima su hrvatski sabor i vlada podupirale zemaljske glazbene institucije i društva. Gledajući s današnje distance, doima se kao da je glazbeni život grada šezdesetih i sedamdesetih godina 19. stoljeća bio u potpunosti određen političkom situacijom.“

    Odredivši povijesni okvir – od listopadske diplome 1860. godine, vraćanja Sabora i ukidanja apsolutizma do imenovanja bana Dragutina Khuena-Héderváryja (1843-1918) za hrvatskoga bana, Zdravko Blažeković uvrstio je u svoju monografiju tekstove o Hrvatskome pjevačkom društvu Kolo, o Hrvatskome glazbenom zavodu, o pjevačkim društvima utemeljenim 70-ih godina, o kućnom muziciranju, o gostovanju folklornih ansambala u gradovima, o gostovanju stranih glazbenika u Zagrebu te o prihodima i statusu profesionalnih glazbenika u drugoj polovini 19. stoljeća. Imenovanje baruna Josipa Šokčevića (1811-1896) za hrvatskoga bana 1860. godine donijelo je promjenu u uvođenju hrvatskoga jezika kao službenoga, koji je zamijenio njemački, što je dalo polet prije svega dramskoj umjetnosti.

    Ivan MažuranićNezadovoljan Hrvatsko-ugarskom nagodbom, ban Josip Šokčević odstupa pa na njegovo mjesto 1868. godine dolazi barun Levin Rauch (1819-1890), za čijega banovanja jača mađarizacija, što se odražava u javnim prosvjedima protiv vlasti. Od 1873. do 1880. godine ban je književnik Ivan Mažuranić (1814-1890), a zapamćen je po brojnim reformama u javnom i kulturnom životu. Samo tri godine sjedio je na banskoj stolici njegov nasljednik, grof Ladislav Pejačević (1824-1901) a od 1883. do 1903. godine dužnost bana obnašao je Dragutin Khuen-Héderváry, nastavivši pro-mađarsku politiku.

    Političke, društvene i gospodarske prilike odražavale su se na određeni način na glazbeni život u Zagrebu (Trojednoj kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji) u davanju materijalne potpore kazalištu, glazbenim i drugim društvima, što nije ostalo uvijek samo u djelokrugu hrvatskog Sabora nego su često stizale potpore iz središta Monarhije – Beča (npr. za dovršenje zgrade Hrvatskoga glazbenog zavoda 1876. godine). Utjecaj politike zamjetan je i u cenzuri tiska, što je primjereno praksi od Francuske revolucije i uvođenja tzv. obaveznog primjerka (u nacionalnim knjižnicama).

    U magistarskom radu Zdravko Blažeković posvetio je poglavlje vojničkoj glazbi, čije su nastupe odobravale isključivo vojne vlasti, što opet uključuje utjecaj politike. Sliku glazbenoga Zagreba između 1860. i 1883. godine temeljio je Zdravko Blažeković na tekstovima iz periodike na hrvatskom jeziku (manje na njemačkom), arhivskoj građi društava i ustanova te dostupnim monografijama, zaključivši na kraju magistarskog rada: „Unatoč svim teškoćama šezdesete, a naročito sedamdesete godine 19. stoljeća, kada je u Zagreb došao Ivan Zajc i kada je izgrađena dvorana Hrvatskog glazbenog zavoda, predstavlja vrijeme u koje je hrvatska glazba krenula svojem punijem življenju. (...) muzički život u Zagrebu (uz uvaženje faktora veličine i važnosti ovoga grada) sličan je onome u ostalim manjim gradovima Austrijske, odnosno Austro-ugarske monarhije. (...)“.

    Hrvatski glazbeni zavod

    I ovu tezu trebalo bi potkrijepiti provjerenim dokazima, za što još uvijek nisu stvorene prave pretpostavke, jer još uvijek nisu u potpunosti istraženi i obrađeni izvori istraživanja u tiskanim publikacijama.

    Nastavlja se...

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 29. travnja 2020.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

eseji