Prvi javni koncerti u Zagrebu
Glazbeni život Zagreba prije i poslije potresa 1880. godine (4. dio)
-
Odredivši vremenski okvir istraživanja glazbenoga života Zagreba prije i poslije potresa 1880. godine, ono je postavljeno u povijesne, političke, gospodarske i kulturne prilike 70-ih i 80-ih godina 19. stoljeća. Materijalne mogućnosti male sredine po broju stanovnika također su se mogle odraziti na glazbeni život Zagreba, grada u kojem je između 1870. i 1891. godine zabilježen mali prirast stanovništva (sa 22 tisuće na 42 tisuće i 600). Naprotiv, ostao je zabilježen kao grad s izuzetno visokom stopom smrtnosti, osobito u 80-im godinama, a glavni uzroci bili su tuberkuloza i različite bolesti probavnog sustava. Unatoč tome, od početka 70-ih godina povećavao se broj glazbenih društava, broj učenika glazbene škole Narodnoga zemaljskog zavoda i učenika privatnih glazbenih škola koji su ih uspješno završavali i pronalazili posao u Zagrebu (najčešće u kazalištu) ili odlazili izvan domovine postižući zavidne uspjehe.
Kako bi se pokušalo sagledati cjelinu svih glazbenih priredbi u Zagrebu (izuzimajući za sada operne predstave) trebalo je odabrati neko polazište za istraživanje, pa su odabrane novine Agramer Zeitung kao do sada slabije istraženi izvor. Njihovo objavljivanje odobrile su vlasti u Beču izdavaču časopisa Luna. Agramer Zeitschrift Franji Stauduaru 1830. godine, udovoljivši tako njegovom prijedlogu da tiska novine politčkog sadržaja.
Potvrđen već ranije kao izdavač koji je zagrebačkoj publici podastirao provjerene (cenzurirane) tekstove, dobio je dopuštenje pa su novine izlazile prvo dva puta tjedno pod naslovom Agramer politische Zeitung, od srpnja 1849. svakoga dana osim nedjelje i praznika, a od početka 1848. godine izostavljen je pridjev politische. Sve do posljednjeg broja tiskanog 29. veljače 1912., politika uredništva bila je nepromijenjena u odnosu na obavještavanje javnosti o glazbenim priredbama (koncerti i opere) pa je već u više navrata upravo ovaj naslov poslužio kao izvor podataka za istraživanja glazbenog života.
Kad se radi o pretraživanju tekstova iz novina, pretpostavlja se da su oni istiniti i vjerodostojni - kako za suvremene, tako i za čitatelje kasnijih naraštaja. Različiti tekstovi o glazbenim događajima (najave, osvrti, glazbene kritike) objavljivani su u različitim rubrikama na stranicama, primjerice Dnevne novosti, Iz domovine, Vijesti iz društava i sl., ali i u vijestima o kulturnim događajima ili čak u rubrici Feuilleton na naslovnoj stranici.
Unatoč nastojanju da se zabilježe svi podaci o glazbenim događajima, moglo se dogoditi da su neki od njih propušteni upravo zbog objave u drugim rubrikama. Čini se, ipak, da je priključen dovoljan broj podataka za donošenje zaključaka. Kontinuitet izlaženja i dobro iskustvo tijekom ranijih istraživanja potaknuli su autoricu da opet posegne za istim izvorom (Agramer Zeitung) u pokušaju stvaranja slike glazbenoga Zagreba prije i poslije potresa 1880. godine.U pregledu važnijih političkih događaja pokazalo se da se i to razdoblje od dvadeset i dvije godine može raščlaniti na još kraća, a s obzirom na zanimljivost glazbenih događaja moglo bi slijediti podjelu na četiri kraća razdoblja, neovisno o političkim događajima: prvo od 1870. do 1875., drugo od 1876. do 1880., treće od 1881. do 1885. i četvrto od 1886. do 1891. Za svako od njih primijenjena je ista metodologija istraživanja i obrade podataka, a zaključci će se postupno uklopiti u mozaičnu glazbeno-povijesnu sliku Zagreba temeljenu na proučavanju odabranih izvora. Na temelju pronađenih i obrađenih tekstova moglo se odrediti više tema istraživanja: 1. Tipovi koncerata; 2. Prigode održavanja koncerata; 3. Priređivači koncerata; 4. Prostori održavanja koncerata; 5. Izvođači na koncertima; 6. Skladatelji; 7. Repertoar; 8. Tekstovi o koncertima i 9. Zaključak.
Izraz koncert u glazbenoj terminologiji ima dva značenja: 1. označava višestavačnu skladbu za jedan solistički instrument (ili više njih) uz pratnju orkestra (tal. concertare = natjecati se, takmičiti se) i 2. odnosi se na glazbenu priredbu na kojoj se javno izvodi skladbe pred slušateljima. Prvi javni koncerti koje su mogli pratiti slušatelji uz prethodnu kupnju ulaznice priređivani su već potkraj 17. stoljeća u Londonu i Parizu, a u nekim gradovima u Njemačkoj od 30-ih godina 18. stoljeća. Muzikolog Hanns-Werner Heister shvaća koncerte kao „(...) mjesta ostvarenja autonomne glazbe“, obuhvativši time različite glazbene priredbe te glazbu različita sadržaja i različitih stilskih odrednica. Javnost i dostupnost zainteresiranoj publici koncerata glazbenih društava više je puta postala upitnom u Zagrebu u drugoj polovini 19. stoljeća, o čemu je pisano u novinama Agramer Zeitung. Dopis jednog čitatelja odnosi se na koncert Hrvatskoga pjevačkog društva Kolo, najavljen za 1. lipnja 1870.:
„Poslano. Pjevačko društvo "Kolo" najavilo je u "Agramer Zeitungu" od 28. svibnja koncert isključivo za članove društva koji će se održati 1. lipnja o. g. [ove godine] u vrtu gostionice k "Staroj lipi". Priznajemo društvu puno pravo priređivanja koncerata isključivo za članove svoga društva; vjerujemo da bi u takvom slučaju trebalo odabrati mjesta koja nisu u pravilu publici otvorena za posjetu u bilo kojem dijelu dana. Održati jedan privatni koncert – a on se prema najavi čini upravo takvim – u vrtu jedne gostionice u kojem se očekuju i neki drugi posjetitelji te isključiti publiku u koju spadaju nečlanovi, znači zadirati u njihova prava što bi moglo štetiti interesu gostioničara ne samo u ovome trenutku nego i u budućnosti.“
Još jedan napis o dostupnosti koncerata građanima Zagreba iz 1871. godine odnosi se na Narodni zemaljski glazbeni zavod:„Dnevne novosti.
– (Naše Glazbeno društvo.) Jednom je u ovome listu objavljeno dugačko izlaganje o značenju i zadaćama Glazbenoga društva kada je, između ostalog, publika zamoljena za veću potporu društvu kroz materijalne i duhovne priloge, a društvo će sukladno očekivanjima publike na to uzvratiti češćim što većim, što manjim glazbenim priredbama. Približava se Uskrsni tjedan, a od siječnja do danas, dakle u gotovo tri mjeseca [Uskrs je te godine bio 9. travnja], društvo je dalo samo Jedan koncert. To je premalo, a budući da se vjerojatno priređuju u samom Društvu privatne priredbe na kojima se 'treba' njegovati 'klasična' glazba i da se produkcija brojčano iskazuje s jednim koncertom u tromjesečju, ne mora nas čuditi da naša publika izražava ravnodušnost prema Društvu kojoj se on suprotstavlja sa slabašnom snagom. (...)“
Odgovor na gornji napis nalazi se tek u sljedećoj godini, kad je objavljena (na hrvatskome jeziku) odluka Glavne godišnje skupštine Narodnoga zemaljskog glazbenog zavoda, održane 27. siječnja 1871. o mogućnosti kupnje ulaznica za nečlanove društva. Prema § 17. Statuta društva: „Kad društvo daje zasebne koncerte, onda svaki član za sebe ima prosti ulaz (...) i za svoju pod jednim krovom i kod jednoga stola s njimi živuću porodicu (...), a nečlanovi dolikujući ovome društvu mogu za takove koncerte dobiti ulaznicah uz uobičajenu ulazninu od 50 novč. za svaku osobu. (...)“
Nastavlja se...© Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 19. svibnja 2020.
.
