Raznovrsnost koncerata i njihovi priređivači

Glazbeni život Zagreba prije i poslije potresa 1880. godine (5. dio)

  • Walter Salmen (1926 - 2013)Jedan od tipova koncerata mogao bi se odrediti kao koncert ljubitelj glazbe, jer su izvođači, prema Statutu društva, bili „izvršujući članovi“, tj. glazbeni amateri. To je samo jedan od dvadeset i sedam tipova koncerata, kako ih je razvrstao muzikolog Walter Salmen prema sadržaju, mjestu održavanja i izvođačkome sastavu. Iz te podjele može se odmah izostaviti nekoliko tipova koncerata poznatih od 20. stoljeća, kao što su npr. koncerti Nove glazbe, multimedijalne izvedbe, prijenosi koncerata na daljinu. Nisu zabilježeni niti neki drugi tipovi koncerata - kao dvorski koncerti, glazbeni festivali, večeri solo-pjesama, koncerti narodne glazbe, folklor na sceni, Monstre-koncerti i dr. U glazbenom životu Zagreba između 1870. i 1891. godine prepoznaju se ovi tipovi koncerata: koncerti ljubitelja glazbe, koncerti virtuoza, koncerti u crkvi, koncerti u kazalištu, koncerti na trgovima, koncerti uz kavu (uključujući i ugostiteljske objekte) i na šetalištima, koncerti učenika i mladeži, zborski koncerti, koncerti s govornim dijelovima (nazvani glasbeno-deklamatorne zabave) i simfonijski koncerti.

    Tomás Luis de Victoria (sometimes Italianised as da Vittoria (1548 – 1611)Pod pojmom duhovni koncerti, koje navodi Walter Salmen, podrazumijevaju se skladbe nastale na tekst duhovne poezije ili proze, ne moraju biti povezane uz liturgijske obrede i ne moraju se izvoditi u sakralnim prostorima. Podatak o jednom jedinom takvom koncertu u promatranom razdoblju zabilježen je u novinama Agramer Zeitung. Iz najave se doznaje da je priređivač „(Gdin. Hausmann iz Karlovca), kapelnik i učitelj glazbe, (...)“ namjeravao u zgradi Streljane 4. listopada 1875. prirediti koncert crkvenih (duhovnih) skladbi. Uz nekoliko misnih stavaka, uvrstio je skladbu Ave Maria španjolskog skladatelja Thomasa Luisa da Victorie (1548-1611) i motet Cantate Domino njemačkog skladatelja Hansa Lea Hasslera (1564-1612) što su, čini se prema dostupnim izvorima, jedine izvedbe skladbi ove dvojice autora u promatranom razdoblju u Zagrebu.

    Nije poznat izvođački sastav, iako se spominju četiri glasa (Da Victoria) i tri muška glasa (Hassler), što bi mogli pojasniti osvrt ili kritika, ali nakon održanoga koncerta u novinama više nema vijesti o njemu. Uz poznate priređivače koncerata ne može se uvijek povezati samo jedan od navedenih tipova koncerata, jer su – uz vlastite izvođačke snage – često angažirali i druge glazbenike (profesionalce ili amatere) u gradu, pa su primjerice društva mogla prirediti i simfonijski koncert, koncert na otvorenom prostoru, glasbeno-deklamatornu zabavu i sl.

    Priređivanje koncerata je zapravo vrsta menadžerske djelatnosti, kako bi se reklo suvremenim rječnikom. Pravna ili privatna osoba preuzima potpunu odgovornost oko ugovaranja nastupa glazbenika, oko najma prostora (ako ne posjeduje vlastiti), oko oglašavanja (tad u novinama) i animacije publike, oko ishođenja dozvola vlasti za održavanje javnih skupova, oko tiskanja koncertnih plakata i programa, a dakako i oko financijske isplativosti zamišljenog projekta. Mnogi su koncerti održani u dobrotvorne svrhe, pa je o dobroj pripremi ovisio i materijalni uspjeh, a događalo se da su neki neglazbeni razlozi umanjili uspjeh glazbene priredbe, što je primjerice zabilježeno u osvrtu na koncert Kazališnog orkestra održan 2. srpnja 1870.:

    „Dnevne vijesti. Iz domovine.

    – (Koncerti.) Četvrti i posljednji koncert u Narodnome kazalištu bio je, zbog duljeg olujnog i kišovitog vremena, slabije posjećen nego inače, iako je bogat progam obećavao vrlo ugodnu večernju zabavu.“

    Program ovoga koncerta objavljen je u broju 148 novina Agramer Zeitung. Prihvaćanje publike potaknulo je, naprotiv, više puta priređivače na ugovaranje dodatnih nastupa, što se također može potkrijepiti tekstom iz novina:

    „Dnevne novosti. (...)

    Na opći zahtjev održat će gdčna. Janka Stojković koncert, najavljen za nedjelju, u srijedu 17. travnja navečer u ½ 8 sati u kazalištu sa sljedećim programom: (...)“

    Janka (Jovanka) Stojković (1852-1892)Pijanistica Janka (Jovanka) Stojković (1852-1892), učenica Franza Liszta (1811-1886), gostovala je u Zagrebu u travnju 1872. Prvi koncert, koji je održala 15. travnja 1872., bio je ujedno prvi klavirski recital nakon nastupa njenog učitelja Franza Liszta u Zagrebu 27. srpnja 1846. Isti program ponovila je i 17. travnja, iako se prema najavi trebao održati 21. travnja, a toga je dana nastupila na još jednom komornom koncertu sa solistima opere Narodnoga zemaljskog kazališta i profesorima Narodnoga zemaljskog glazbenog zavoda. Vjerojatno je piređivač koncerta bilo kazalište, jer su u obavijesti dodatnom koncertu 17. travnja zamoljeni vlasnici kazališnih loža da pravovremeno obavijeste jesu li zainteresirani za koncert ili se mjesta mogu dati u slobodnu prodaju.

    Uz spomenuto Narodno zemaljsko kazalište, kao priređivači koncerata mogu su navesti još i brojna glazbena/pjevačka i druga društva, Narodni zemaljski glazbeni zavod, vlasnici hotela i ugostiteljskih objekata, glazbeni sastavi, glazbenici i druge osobnosti iz javnog, kulturnog i gospodarskog života. Možda bi se trebalo izdvojiti nastupe glazbi pješadijskih pukovnija na službi u Zagrebu, koje su morale odobriti vojne vlasti, o čemu govori sljedeći napis iz novina:

    „Dnevne novosti.

     – (Glazba u Maksimiru.) Pukovnijski zapovjednik ovdje službujuće pukovnije barun Kušević dopustio je tijekom protekloga ljeta nastupe glazbe svoje pukovnije u različitim vrtovima i prostorima; da su se toj zabavi odazvali uvijek samo malobrojni, postoji samo jedan razlog, a to je da nisu na vrijeme znali [za nastupe - S. M.-Ć.]. Danas možemo sigurno obavijestiti da će sutra u četvrtak poslije podne od pola 5 glazbe pukovnije svirati u Maksimiru pa se nadamo brojnijem posjetu poštovane publike.“

    Stjepan Miletić (1868-1908)Najčešće su te glazbe nastupale besplatno na trgovima ili šetalištima tijekom dana, pa su njihovo sviranje mogli pratiti (brojni) zainteresirani slušatelji. Pokuša li se vrjednovati prilog vojničkih glazbi glazbenome životu Zagreba u razdoblju između 1870. i 1891. godine, može se zaključiti da su njihovi nastupi (do cca 90 minuta) bili kadikad jedinom mogućnošću upoznavaja dijela opusa nekih skladatelja. To se odnosi primjerice na Richarda Wagnera (1813-1883), čije su ranije opere u cjelini prvi put izvedene na sceni zagrebačke opere u vrijeme intendanta Stjepana Miletića (1868-1908) između 1894. i 1898. godine. Glazbenici u glazbama pješadijskih pukovnija imali su u pravilu odgovarajuću glazbenu naobrazbu, mnogi od njih svirali su dva instrumenta, a uz puhačka bila su u sastavu i gudačka glazbala.

    Od privatnih osoba kao priređivača koncerata (glazbenih priredbi) bit će navedeno nekoliko primjera. Zabilježeni su različiti izvođački sastavi, primjerice Bečki ženski orkestar gospođe Josephine Weinlich, koji je nastupio nekoliko puta u hotelu K ugarskoj kruni u lipnju 1870. Dvije gošće iz Münchena, bavarska dvorska pijanistica Emmy Halwachs i bavarska dvorska operna pjevačica Emilie Schroeder nastupile su s nekoliko zagrebačkih glazbenika 17. veljače 1871. Samo nekoliko dana kasnije dva koncerta su priredili orguljaš i pijanist Heinrich Stiehl (1829-1886) i pjevačica-alitistica Caroline Leontieff (?-?) koju je preporučio pijanist i profesor klavira Bečkoga konzervatorija Julius Epstein (1832-1926), rođeni Zagrepčanin.

    Heinrich Stiehl (1829 - 1886)Recital Heinricha Stiehla održan 23. veljače 1871. u katedrali na orguljama tvrtke Eberhard Friedrich Walcker iz Ludwigsburga, koje je nabavio nadbiskup Juraj Haulik (1788-1869), jedan je od rijetkih orguljskih recitala u 19. stoljeću. Izveo je Veliku fugu Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750), Sonatu i Pastoralu Felixa Mendolssohna-Bartholdyja (1809-1847) te Fantaziju na jednu crkvenu pjesmu poljskoga skladatelja Augusta Freyera (1801-1883).

    U najavi koncerta održanog 26. veljače 1871. u Narodnome zemaljskom kazalištu najavljeni su Caroline Leontieff i Heinrich Stiehl kao davatelji koncerta, a uz nekoliko solo-pjesma iz programa svakako treba izdvojiti Sonatu za klavir br. 27 u e-molu, op. 90 Ludwiga van Beethovena (1770-1827) kao rijetkost i eho 1870. godine kad je u Europi (ali ne i u Zagrebu) svečano proslavljena 100. obljetnica skladateljeva rođenja.

    Među privatnim osobama-priređvačima bili su stanovnici Zagreba, pripadnici različitih društvenih slojeva i zanimanja (što nije uvijek moguće pouzdano utvrditi). Jedan od primjera je dobrotvorni koncert što ga je 6. svibnja 1871. u Narodnome zemaljskom kazalištu priredio „S. Herrnheiser (...) na korist virovitičkih pogorielacah uz dobrotvorno sudjelovanje diletantah i glasbenih umjetnikah. (...) Programi dobivaju se bezplatno na večer kod ulaza.“ Oproštajni koncert na kojem je sudjelovalo više solista, članovi Hrvatskoga pjevačkog društva Kolo i glazbe Vatrogasnog društva, priredio je operni pjevač Adolf Hynek u Hotelu Janje 24. lipnja 1873.

    Muški zbor <em>U boj!</em> Ivana pl. Zajca (1832-1914), skladan 1866.U program od deset točaka bio je uvršten i muški zbor U boj! Ivana pl. Zajca (1832-1914), skladan 1866. prigodom obilježavanja 300. obljetnice bitke kod Sigeta. Kako stoji u najavi koncerta: „Raskoš navedenoga programa ulijeva nadu, da će to biti uspješna žetva s obzirom na dobre snage [izvođače - S. M.-Ć.] koje su spremno pružile potporu davatelju koncerta Adolfu Hyneku, na čiji odlazak iz naše sredine ne gledamo s radošću. (...)“ Više podataka o pjevaču Adolfu Hyneku (Čehu?) nije pronađeno tijekom ovog istraživanja, ali čini se da je uživao popularnost u Zagrebu, što potvrđuje veliki izvođački sastav na koncertu.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 27. svibnja 2020.

     

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

eseji