Tradicija ili povremeni glazbeni događaji?

Povijesni pregled izvedbi duhovne glazbe za blagdan Svih Svetih i Dušni dan u Zagrebu (1. dio)

• 
  
  Početkom mjeseca studenoga dva su dana kada se – moglo bi se reći zajednički – prisjećamo svih onih dragih osoba s kojima smo proživjeli dio života i koje su nas zauvijek napustile. Na blagdan Svih Svetih i na Dušni dan posljednja počivališta naših sugrađana ukrašena su cvijećem i svijećama. Bar u tim danima, ako ne tijekom godine, odvajaju vrijeme za posjet počivališta svojih preminulih članova obitelji, prijatelja i poznanika i oni koji moraju prijeći dugi put da bi do njih stigli. Tradicionalno se već godinama nekoliko dana ranije, a osobito na prva dva dana mjeseca studenog, kreću povorke ljudi prema brojnim zagrebačkim grobljima. No, ove je godine smjer gospodarskog, društvenog i kulturnog života epidemija Covid-19 zaokrenula u sasvim novom, neočekivanom i nepovoljnom pravcu s obzirom na okupljanja većega broja ljudi, što će sigurno promijeniti već uobičajeni način obilježavanja tih dana.
  
  Posljednjih dvadesetak godina desile su se i promjene u koncertnom životu mnogih hrvatskih glazbenih središta u kojima su veći ili manji ansambli uoči blagdana Svih Svetih priređivali prigodne koncerte duhovne glazbe ili izvedbe misa za pokojnike Requiema odabranih iz bogate europske (svjetske) glazbene literature. Iz istih razloga – pandemije Covid-19 i oboljelih izvođača – otkazane su izvedbe Requiema Luigija Cherubinija (1760-1842) u Hrvatskome narodnom kazalištu u Splitu i Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756-1791) u Hrvatskome narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci. No, ipak kroz gotovo dvostoljetnu povijest javnoga koncertiranja u Zagrebu zabilježeni su koncerti uoči blagdana Svih Svetih ili pjevanje zborova na grobljima.

  Ne samo stanovnicima Zagreba, nego i putnicima-namjernicima, poznate su iz knjiga o Zagrebu fotografije arkada na Mirogoju. Danas već staro groblje i odavna premaleno za gotovo milijunski grad, planirano je u sedmome desetljeću 19. stoljeća, a njegovim dovršenjem godine 1876. postupno su napuštana ranije odabrana posljednja počivališta Zagrepčana: Jurjevsko groblje, groblje sv. Roka, groblje sv. Tome kod Zvijezde, groblje sv. Petra (kod istoimene crkve) i groblje sv. Duha (u blizini istoimene crkve). Uređenje groblja Mirogoj bilo je povjereno dugogodišnjem stanovniku Zagreba - njemačkom graditelju Hermannu Bolléu (Köln, 1845 - Zagreb, 1926), pa su između 1879. i 1917. prema njegovim zamislima građene arkade koje su teško oštećene u potresu u ožujku ove godine.
  
  Došavši u Zagreb 1875. godine Hermann Bollé nije ni slutio da će njegovo novo prebivalište pet godina kasnije zadesiti potres u kojem su velika oštećenja pretrpjeli mnogi sakralni objekti – kao i ove godine – katedrala i nadbiskupski dvor, Crkva sv. Marka i Crkva sv. Katarine čijoj je obnovi dao iznimno značajan prilog. Prema mišljenju struke jedan od najvećih arhitekata (u Hrvatskoj) na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, ostao je poznat ne samo po restauraciji oštećenih građevina nego i kao graditelj novih, među kojima su u Zagrebu zgrada palače HAZU (1884.), Evangelička crkvena općina Zagreb (1881-1884), Crkva Majke Božje u Remetama (od 1881), zgrada Muzeja za umjetnost i obrt i pridružene Obrtne škole (1882-1892) – danas Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, grkokatolička Crkva sv. Ćirila i Metoda (1883-1885), fontana na Zrinjevcu (1891-1893), Meteorološki stup na Zrinjevcu (1894), ograda i portal Botaničkoga vrta (1894) i dr.
  
  Od građevina u Hrvatskoj, njegovi su radovi Đakovačka katedrala (1876-1883), Gimnazija u Osijeku (1880), grobna kapela obitelji Pejačević u Našicama (1881) u kojoj počiva i velika hrvatska skladateljica Dora (1885-1923), grobnica obitelji Jelačić u Novim dvorima u Zaprešiću (1884), i dr. U kulturnoj povijesti grada Zagreba ime Hermanna Bolléa, rođenog prije 175 godina, povezano je i uz glazbeni život. Godine 1897. bio je među osnivačima Odbora za unapređivanje komorne muzike, zahvaljujući čijem je djelovanju do završetka Prvoga svjetskog rata zagrebačka publika upoznala vrhunske europske interprete komorne glazbe.

  
  
  Glazba je gotovo neizbježna sastavnica ispraćaja preminulih, a muzicira se i u danima prisjećanja na njih. Spomen na preminule članove obitelji, prijatelje, poznanike ili ugledne ličnosti iz kulturnoga, povijesnoga i političkoga života grada Zagreba ili dijelova Trojedne kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije sastavnica je, dakle, zagrebačkoga glazbenog života u 19. stoljeću. Dakako, nije riječ o koncertima, nego nastupima pjevačkih društava s pomno odabranim skladbama. Podatci o prigodnim nastupima glazbenih društava na grobljima dostupni su iz novina i govore o takvom običaju u Zagrebu, čiji su glazbeni život uglavnom nosila brojna glazbena društva. Manje je podataka za prvu polovinu 19. stoljeća a više za drugu, što je i razumljivo s obzirom na veliki broj novoosnovanih društava nakon 1868. godine.
  
  Stare novine otkrivaju podatke o prigodnim nastupima na Dan Svih Svetih pa se tako doznaje da su članovi Hrvatskoga pjevačkog društva Kolo (utemeljeno 1862.) i članovi Hrvatskoga glazbenog zavoda (utemeljen 1827.) pjevali na groblju već godine 1863. Bez obzira na činjenicu što su u pitanju izvedbe glazbenih umjetničkih djela, obavijesti o takvom obliku muziciranja nisu objavljivane u rubrici o umjetničkim događajima u gradu nego su u pravilu bile uvrštene u pregled dnevnih događanja uz zabilješke o gospodarstvu, o politici, a katkad i o zanimljivostima iz policijske prakse. Stoga ne treba čuditi što nisu zabilježeni podatci za svaku kalendarsku godinu, jer možda su kroničari dnevnih zbivanja izostavili te događaje.

  Jedna od prvih opsežnih obavijesti o glazbenim izvedbama posvećenima uspomeni na pokojne objavljena je u dnevniku Agramer Zeitung godine 1872.:

  „Jučerašnji posjet grobova na sva četiri groblja može se ocijeniti mnogobrojnim. Tisuće ljudi slijevale su se prema tužnim počivalištima kako bi posjetili svoje preminule. Na Jurjevskom groblju na grobu Srpanjskih žrtava iz godine 1845. otpjevalo je pjevačko društvo “Kolo” nekoliko žalobnih pjesama. (…)“

  Spomenik srpanjskim žrtvama – trinaestorici mladih ljudi ubijenih prije 175 godina, 29. srpnja 1845. na Trgu sv. Marka u protumađarskim demonstracijama – postavljen je danas u glavnoj aleji na Mirogoju preko puta Kristovoga Križa koji na blagdan Svih Svetih svijetli u odsjaju plamena brojnih svijeća. Godinu dana kasnije objavljen je u dnevniku Agramer Zeitung od 3. studenoga (1873.) pod naslovom (Dan svih duša.) napis sljedećeg sadržaja:

  
  
  „Na Jurjevskom groblju održana je kao i svake godine spomen-svečanost na nevine žrtve iz godine 1845.; gospoda pravnici držali su pokraj spomenika počasnu stražu, a pjevačko društvo “Kolo” otpjevalo je tri prigodne žalobne pjesme, koje su brojnu prisutnu publiku prenijele u zamjetno žalobno raspoloženje, potaknuvši ju na gromko uzvikivanje “Slava” na spomen palim žrtvama.“

  Bilo je to iste godine kad je za bana izabran hrvatski pjesnik Ivan Mažuranić (1814-1890), u čiju je čast uoči Dana Svih Svetih, 31. listopada 1873., održan svečani koncert članova Hrvatskoga glazbenog zavoda na kojem je izvedena i za tu prigodu skladana Primorska cantata „U slavu Mažuraniću" Ivana pl. Zajca (1832-1914) i njegova himna Bože živi na tekst pjesnika Petra Preradovića (1818-1872).
  
  Nastavlja se...
  
  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 4. studenog 2020.

Piše: