Uspješne izvedbe usprkos skromnim glazbenim mogućnostima
Povijesni pregled izvedbi duhovne glazbe za blagdan Svih Svetih i Dušni dan u Zagrebu (4. dio); Izvedbe misa za mrtve (rekvijema) od početka 20. stoljeća
-
Pariz je gotovo od samoga početka 19. stoljeća bio jednim od najznačajnijih glazbenih središta u Europi, pa su mnogi (osobito operni) skladatelji nastojali upravo tamo upriličiti izvedbe svojih skladbi. Zahvaljujući tradiciji glazbenoga školovanja, koncertnoj i opernoj djelatnosti, mogao se oformiti tako veliki orkestralni i vokalni sastav za praizvedbu Berliozova Rekvijema, ali sam ga je skladatelj kasnije dva puta preradio prilagodivši ga manjem broju izvođača, primjereno svojim principima orkestracije koje je prvi izložio u traktatu iz 1841. godine.
Povratak u zagrebačke glazbene prilike znači povratak u sredinu skromnih glazbenih mogućnosti, tako da je prva izvedba priređena u 20. stoljeću 1931. godine 3. veljače i 3. travnja (na Veliki četvrtak) na koncertima kojima je Hrvatsko pjevačko društvo Lisinski proslavilo dvadesetu obljetnicu djelovanja uz orkestar Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem Milana Sachsa (1884-1968). Prvu izvedbu u Hrvatskome narodnom kazalištu popratio je kritikom Milan Majer (1895-1967), osvrnuvši se na samo djelo. Svečanost proslave dvadesete obljetnice utemeljenja pjevačkoga društva kome je povod nastanka bio „protest mladih protiv starih, odnosno gajenje prave umjetnosti nasuprot diletantizmu“ počela je himnom i govorima gostiju – predstavnika pjevačkih društava iz više gradova Kraljevine Jugoslavije. Izvedbu, u kojoj se društvu – slavljeniku pridružio zbor društva Tomislav iz Varaždina, Majer je popratio laskavim riječima, ističući izvrsnu pjevačku tehniku i intonaciju, razgovijetan izgovor i usklađenost dvaju zborova.
Sviranje Zagrebačke filharmonije je također dobro ocijenio, istaknuvši čisto sviranje četiriju malih puhačkih sastava, a za dirigenta Milana Sachsa bio je to – prema Majerovim riječima – „opet jedan veliki dan“ jer je uspio „s umjetničkom intuicijom i sigurnošću proniknuti u stil, duh i sadržaj partiture“. Ni u najavi ni u kritici nije zabilježeno ime vokalnog solista – tenora, pa je kao solist možda nastupio netko od članova društva Lisinski. Djelovanje pravnika, skladatelja, pijanista i glazbenoga kritičara Milana Majera ostalo je zapaženo u glazbenom životu Zagreba u prvoj polovini 20. stoljeća. Bio je glazbeni kritičar novina Morgenblatt i Obzor (od 1923. do 1941.), pijanist u komornim sastavima, a kao pravnik bavio se (i danas aktualnom) problematikom zaštite autorskih prava obnašajući dužnosti glavnog tajnika Udruženja jugoslavenskih muzičkih autora i direktora ZAMP-a.
Rođen 1895. godine u Zagrebu, Milan Majer pripada generaciji značajnih glazbenika, glazbenih pisaca i muzikologa čije je djelovanje vrijedno spomenuti barem o 125. obljetnici njihova rođenja, što će možda prepoznati i mlađi hrvatski muzikolozi te im posvetiti dio svojih istraživanja. Možda bi takav projekt bilo dobro osmisliti upravo u ovoj godini, kad Odsjek za muzikologiju Muzičke akademije u Zagrebu proslavlja 50. obljetnicu osnivanja i kad se može pokušati preispitati dosad učinjeno sukladno zadacima muzičke nauke u Hrvatskoj, kako ih je osmislio jedan od osnivača odsjeka Josip Andreis (1909-1982) u svome članku iz 1965. godine.
Ovo spontano skretanje s teme naznačene u podnaslovu govori u prilog činjenici da muzikologija u Hrvatskoj sigurno ima budućnost u proučavanju najrazličitijih aspekata glazbenoga života, pa će u nastavku ovoga priloga biti predstavljeni podatci o izvedbama poznatih rekvijema u Zagrebu uoči blagdana Svih Svetih i Dušnoga dana ili u nekim drugim prilikama prisjećanja na preminule.
Nastavlja se...© Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 21. studenog 2020.
