Okolnosti nastanka Mozartova Rekvijema
Povijesni pregled izvedbi duhovne glazbe za blagdan Svih Svetih i Dušni dan u Zagrebu (5. dio); Izvedbe Rekvijema Wolfganga Amadeusa Mozarta
-
Nastavljajući vremeplov kroz glazbena događanja u Zagrebu i izvedbe misa za pokojnike prigodom blagdana Svih Svetih i Dušnoga dana, ali i u nekim drugim prilikama, zaustavili smo se na jednom zapisu iz 2011. godine, prema kojem bismo mogli zaključiti da su koncertne izvedbe tih skladbi ipak dio ustaljene glazbene prakse. Koncert Zagrebačke filharmonije održan 28. listopada 2011. godine pratila je glazbena kritičarka Višnja Požgaj, napisavši sljedeće riječi u tekstu naslovljenom Reprezentativna izvedba za portal klasika.hr„Zagrebačka filharmonija ove je sezone uvrstila u program novi, Bijeli ciklus, u kojem će uoči velikih katoličkih blagdana izvoditi prigodne programe klasičnih glazbenih djela nadahnutih kršćanskom duhovnošću. Tom je projektu u povodu otvaranja Bijeloga ciklusa pismenu podršku dao i mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski i Predsjednik Vijeća HBK-a za kulturu i kulturna crkvena dobra. U njegovu pismu citiranom u programskoj knjižici između ostalog ističe se da je „plodni dijalog Evanđelja i kulture kroz povijest urodio najvećim umjetničkim djelima, koja su postala vrijednom baštinom cijeloga čovječanstva. A u toj bogatoj riznici glazbenoga stvaralaštva i umijeća među najvrednijim djelima nalaze se upravo ona koja su izvorno nadahnuće crpila iz bogatstva kršćanske vjere“.“
Bijeli ciklus bio je jedan od tri pretplatnička ciklusa Zagrebačke filharmonije uz Crveni i Plavi, a prethodile su im tri pretplatničke oktave – Crvena, Bijela i Plava. Nadahnute bojama hrvatske zastave na počecima novog povijesnog razdoblja i političkog osamostaljenja Hrvatske, one su početkom 90-ih godina zamijenile ranije pretplatničke Predbrojke. Na početku novoga ciklusa izvedbi skladbi povezanih uz blagdane katoličke crkve nije sigurno bilo teško odabrati jedan rekvijem između nekolicine najpoznatijih i najpopularnijih, a to je Rekvijem u d-molu, KV 626 Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756-1791). Odabir je potkrijepila možda još jedna prigoda, a ta je bila otvaranje muzeja i otkrivanje biste u Šibeniku na 47. rođendan, 22. listopada, košarkaša Dražena Petrovića, tragično preminulog 1993. godine. Upisan u povijest jugoslavenske i hrvatske košarke kao jedan od najboljih košarkaša, dobio je nadimak košarkaški Mozart, čime se željelo naglasiti njegov iznimni dar i predanost sportu koji su oduševljavali mnoge mlađe sportaše.
Uz spomen imena Wolfganga Amadeusa Mozarta često se povezuju njegova iznimna nadarenost i kratki životni vijek nekadašnjeg čuda od djeteta koje je, igrom sudbine, kao svoje posljednje djelo ostavilo nedovršeni Rekvijem. Nebrojeno puta prepričane su pojedinosti o tajanstvenom neznancu koji je posjetio već oslabjelog skladatelja i naručio od njega skladbu, kao i o tome da ga je smrt 5. prosinca 1791. preduhitrila uskrativši mu samostalno dovršenja partiture.
Danas je poznato da je Rekvijem naručio grof Franz von Walsegg za obljetnicu smrti supruge u veljači 1792., a Mozartov rukopis dobio je današnji, potpuni oblik zahvaljujući njegovu učeniku Franzu Xaveru Süssmayru (1766-1803). Nakon smrti svoga supruga, Constanze Mozart (1762-1842) potražila je skladatelja koji bi djelo dovršio, pa je tako rukopis dospio najprije u ruke skladatelja Josepha von Eyblera (1765-1846). Procijenivši da nije spreman dovršiti prilično šturi obris Mozartove skladbe, vratio je rukopis koji je prema sačuvanim bilješkama (i poznavanju učiteljeva stila?) završio Franz Xaver Süssmayr, predavši ga grofu Walseggu za planiranu izvedbu. Iako Süssmayru pripada velik udio u dovršenju rekvijema, i danas se kao jedini autor tog remek-djela duhovne glazbe u literaturi i na programima koncerata navodi samo Wolfgang Amadeus Mozart.
Vrata prema publici otvarao je Rekvijem od grada Beča, u kojemu je Mozart proživio posljednje desetljeće života, stigavši brzo do mnogih glazbenih središta u vrijeme cara Franje II. (1768-1835), unuka carice Marije Terezije (1717-1780) koju je oduševio Mozart - čudo od djeteta. Stupivši na prijestolje 1792. godine kao posljednji car njemačkoga Svetog Rimskog Carstva, nakon sukoba s Napoleonom postao je Franjo II. prvi vladar novog Austrijskog carstva (uzevši vladarski naslov Franjo I.) od 1804. godine. U Carstvu se nalazila Hrvatska u okviru kraljevine Ugarske, što je i dalje jamčilo nastavak kulturnih veza unutar nasljednih zemalja i istaknutih glazbenih središta.
Na području glazbe te su se veze odrazile u Zagrebu na koncertne i izvedbe glazbenih djela u crkvama, prije svega kroz gostovanja stranih glazbenika, kao i na odabir skladbi. Prema podacima koje navodi dr. Antun Goglia, prvi put je u Zagrebu Mozartov Rekvijem izveden 4. ožujka 1819. na zadušnicama za kanonika Josipa Domina u katedrali. Kako iz toga vremena nisu sačuvane novine, podatke o izvedbama po svoj prilici je Goglia mogao pronaći u dnevniku biskupa Maksimilijana Vrhovca (1752-1827) zaključivši „(…) da je bilo već u ono vrijeme u Zagrebu spremnih muzičara: moralo je biti dobrih solista, vrstan zbor i vješt orkestar, da su se mogla izvoditi tako velika muzička djela. (…)“ Imena izvođača ostala su do danas nepoznata, a znajući da je prema podacima Vjekoslava Klaića Zagreb tada imao svega desetak tisuća građanskih stanovnika (izuzeti su vojska i policija), može se postaviti pitanje je li doista bilo dovoljno izvođača i je li Rekvijem izveo vokalno-instrumentalni sastav ili vokalni solisti, manji zbor uz pratnju instrumentalnih solista (ili orgulja?).
Nastavlja se...© Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 28. studenog 2020.
