Svečana proslava 100. obljetnice Mozartovog rođenja u Zagrebu

Povijesni pregled izvedbi duhovne glazbe za blagdan Svih Svetih i Dušni dan u Zagrebu (6. dio); Izvedbe Rekvijema Wolfganga Amadeusa Mozarta

• Da je Mozartov Rekvijem doista bio predodređen (i u Zagrebu) za izvedbe u osobito svečanim prigodama potvrđuje podatak iz 1838. godine, kada su 20. prosinca nastupili u Crkvi sv. Katarine članovi današnjega Hrvatskoga glazbenog zavoda (tada još uvijek društva Societas filharmonica zagrabiensis) pod vodstvom Dragutina Klobučarića (1794-1886). Povod izvedbi bilo je obilježavanje 200. obljetnice smrti Ivana Gundulića (Dubrovnik, 1589-1638), a na plakatu sačuvanom u zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, koncert je najavljen sljedećim riječima:

  „Pozivaju se učtivo sva gospoda p. n. domorodci k pobožnoj svetačnosti, koja će se obslužavati u četvertak dana 20. t. m. u cerkvi sv. Katarine na dvĕstolĕtnu uspomenu našega najvećega domorodnoga pĕsnika

  IVANA GUNDULIĆA,

  VLASTELINA DUBROVAČKOGA,

  koi je umro god. 1638, i koi se radi svojih neumarlih dĕlah od istih inostranih učenih spisateljah uzporedjuje s gerčkim Omĕrom, latinskim Virgiliom i italianskim Dantom.

  Ob 10 uri bit će velika abacialna misa s muzikom od Mozarta izvedena od ovdĕšnjega muzikalnoga družtva; zatim slĕdit će slavnoj uspomeni primĕran govor.”

  Građani Zagreba mogli su dva dana kasnije pročitati u časopisu za književnost i kulturu Danica, koji je uz (političke) Narodne novine utemeljio 1835. godine Ljudevit Gaj (1809-1872), jedan od prvaka Hrvatskoga narodnog preporoda, govor koji je na početku mise na hrvatskome jeziku održao preporoditelj, svećenik i biskupov tajnik Pavao Štoos (1806-1862). U njegovu govoru, kao i u osvrtu na izvedbu Mozartova Rekvijema u časopisu Danica, zamjetan je snažan zamah preporodnih ideja i isticanje Gundulićevih pjesničkih vrlina i značaja za hrvatsku književnost. Obilježavanje 200. obljetnice smrti Ivana Gundulića nije spomenuto u tisku na njemačkom jeziku (Luna i Agramer politische Zeitung), a nepotpisani autor osvrta u časopisu Danica propustio je navesti soliste, ali nije propustio opisati uređenje crkve u koju su bili postavljeni pjesnikov spomenik i katafalk oko kojeg su stajali „s golimi sabljami mlada gospoda domorodci ovdĕšnje kr. Akademie rodoljubivi pravah slušatelji”. Ovu izvedbu ne spominje dr. Antun Goglia u monografiji Hrvatski glazbeni zavod 1827. – 1927., ali je navedena u Hrvatskome biografskom leksikonu u članku o Dragutinu Klobučariću koji je muzikologinja i leksikografkinja Marijana Pintar upotpunila pretražujući i druge (muzikološke tiskane) izvore.

  
  
  Veliki događaj za glazbeni svijet predstavljala je 100. obljetnica rođenja Wolfganga Amadeusa Mozarta koju su 1856. – kako je zabilježeno u zagrebačkim novinama na njemačkome jeziku, svečano proslavili „(…) u središnjici i u svim glavnim gradovima zemalja, u čitavoj Austriji, kao i u njemačkim gradovima među kojima gotovo da nije bilo grada u kome to nije učinjeno bilo u privatnim ili u javnim krugovima (…)“. Nepotpisani autor zaključuje riječima: „kad se u odnosu na ovdašnje snage postavimo prema drugim gradovima i usporedimo naša postignuća, možemo bez pretjerivanja ponoviti, da im se Zagreb dostojno pridružio svojom proslavom Mozarta“. Rođendan Wolfganga Amadeusa Mozarta pada u kalendaru na isti dan 27. siječnja, na dan smrti Giuseppea Verdija (1813-1901), autora također jednog od najpopularnijih rekvijema.
  
  Proslava 100. obljetnice Mozartova rođenja bila je pomno pripremana u Beču i – prema dogovoru – programi svečanosti bili su koncipirani upravo prema bečkom uzoru. Brigu oko koncerata i svih pratećih događanja preuzeo je Odbor za Mozartovu proslavu (svečanost) čiji je cilj bio – osim proslave obljetnice, utemeljenje zaklade za materijalnu pomoć nadarenim mladim glazbenicima slabijeg imovinskog statusa kako bi mogli nastaviti svoje školovanje. Među članovima odbora bio je i ugledni trgovac i poduzetnik Jacques Epstein (1822-1859), jedan od utemeljitelja Zagrebačkoga društva čovječnosti 1846. godine, prvog humanitarnog društva u Hrvatskoj.

  Program proslave obuhvatio je svečani koncert koji je 25. siječnja 1856. održan u kazalištu i misu u katedrali na kojoj su sudjelovali članovi Hrvatskoga glazbenog zavoda, učenici njegove glazbene škole i „diletanti“. Koncert je trebao dati svojevrstan presjek Mozartova stvaralaštva, pa su odabrana samo neka djela, između ostalih i stavak Dies irae iz Rekvijema. Uz dvije uvertire operama Don Giovanni i Figarov pir, dva zbora i jednu koncertnu ariju, glavna točka programa bio je Koncert za klavir i orkestar u d-molu u kojem je kao solist nastupio Julius Epstein (1832-1926), brat Jacquesa Epsteina koji je već nekoliko godina živio u Beču.
  
  Bio je to prvi Mozartov koncert izveden u cijelosti (sva tri stavka), a ono što je još zanimljivo je podatak o dva javna jutarnja pokusa (24. i 25. siječnja) i koncertu, tako da su sve skladbe izvedene zapravo tri puta. Nepotpisani autor je zapisao u novinama Agramer Zeitung da je prvi pokus pratilo sto slušatelja! Svečani koncert u posebno rasvijetljenom kazalištu, kojem su nazočili ban Josip Jelačić i supruga Sofija, počeo je prologom, a orkestrom glazbenika Carske i kraljevske pješadijske pukovnije grof Culoza ravnao je svestrani glazbenik Franjo Pokorni (1825-1859).
  
  
  
  Vojni glazbenici nastupili su, dakako, uz dopuštenje vojnih vlasti, a suradnik J. M. Narodnih novina je, hvaleći izvedbu, ipak primijetio da je dirigentsku palicu trebalo prepustiti iskusnijem Vilimu Mülleru: „U ostalom treba da kažemo da je g. Pokorni dobro i točno rukovodio umnoženi orkestar premda bi našem vriednom veteranu Vilelmu Mülleru bez sumnje najtočniemu ovdašnjemu poznavatelju klasične muzike i najiskrenijemu štovatelju Mozartovih dielah to rukovodstvo po pravici pripadalo, koje bi mu njegov učenik g. Pokorni za cielo rado ustupio bio, da je od strane dotičnoga odbora, kao što se je ovdašnji muzikalni sviet, komu su zasluge g. Müllera za razvitak boljeg muzikalnog ukusa, toli dobro poznate očekivao, bio na to uputjen. Konačno nemožemo na ino, nego da pohvalimo u obće sve, štono su sudielovali u toj liepoj i krasnoj zabavi.“

  Svečana proslava 100. obljetnice Mozartova rođenja nastavljena je i 26. siječnja 1856. koncertom i svečanom večerom u Hotelu Prukner, opet u nazočnosti bana Josipa Jelačića i supruge Sofije, a na prigodnoj izložbi bili su, između ostalog, izloženi i autografi nekih Mozartovih skladbi.
  
  Prelistavanje novina i časopisa iz 19. stoljeća razotkrilo je još jedan podatak o izvedbi Rekvijema Wolfganga Amadeusa Mozarta u Zagrebu u 19. stoljeću. Pisali smo u već objavljenim tekstovima o izvedbi Rekvijema Giuseppa Verdija 13. travnja 1891., čiju je izvedbu uvježbavao ali nije i doživio Gjuro Eisenhuth (1841-1891). 19. veljače iste godine umro je zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Mihalović (1817-1891), a svečana misa zadušnica služena je u Katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije 22. travnja. Izvedba se spominje u dvije bilješke u dva broja novina Agramer Zeitung: u rubrici Umjetnost. 13. travnja najavljena je riječima: „Pripremaju ju je članovi Zemaljskoga glazbenog zavoda, a sudeći prema ozbiljnosti priprema mogla bi to biti jedna od najuspjelijih izvedbi u posljednje vrijeme“.
  
  
  
  U rubrici Dnevne novosti. 22. travnja kratka je vijest o izvedbi Mozartova Rekvijema nepotpisanoga kroničara. Zabilježio je samo podatak da su na koru sudjelovali članovi Zemaljskog glazbenog zavoda i koralisti katedrale, ne upuštajući se u prosudbu same izvedbe. Prema ranijim istraživanjima (autorice) skladbe Wolfganga Amadeusa Mozarta nisu bile često na repertoaru koncerata ili misnih slavlja u Zagrebu u 19. stoljeću što se, čini se prema dostupnim podatcima, značajnije promijenilo u 20. stoljeću, pa ćemo u nastavku predstaviti pronađene, ali ne sigurno i potpune podatke o izvedbama Rekvijema.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 16. prosinca 2020.

Piše: