Glazba na Banovini je utihnula

Crtice o glazbenom životu Banovine prije potresa 28. i 29. prosinca 2020. (1. dio)

• 
  
  Započevši u travnju prošle godine pretraživanje i predstavljanje podataka o glazbenome životu Zagreba prije i poslije potresa u studenome 1880. godine, nismo ni slutili da će se dio Lijepe naše – Banovina – naći u novim, teškim okolnostima nakon dvaju slabijih, 28. prosinca ujutro i razornog potresa 29. prosinca 2020. iza podneva. Nepredviđena prirodna pojava iznenada je odnijela stanovnicima toga kraja radost i blagdansko veselje priredivši im tužan kraj kalendarske godine te ostavivši veliki broj stanovnika bez svega što su stvarali tijekom posljednjih dvadesetak godina. U potresu se odmah ugasilo nekoliko života: u Petrinji djevojčice Laure, u mjestu Majske Poljane petorice mještana i u Crkvi sv. Nikole i Vida u Žažini orguljaša Stanka Zeca.
  
  Stanovnici Banovine će još mnogo godina vidati rane i graditi iz temelja svoje domove i naselja pomažući i čuvajući ono što je najvrjednije – članove svojih obitelji. Svakodnevni život ispunjen redovnim radnim i obiteljskim obvezama naprasno je prekinut, a nakon što su stručnjaci počeli obilaziti stradale krajeve, pokazali su se razmjeri oštećenja na brojnim građevinama iz područja upravne, zdravstvene, privredne, obrazovne i kulturne djelatnosti. Potres nije poštedio ni crkve od kojih su mnoge imale status zaštićenoga spomenika kulture, kao ni poznati most u Sisku i Stari grad. Osim u Sisačko-moslavačkoj, potres s kraja prosinca 2020. osjetili su i stanovnici Karlovačke županije i stanovnici Zagreba, Krapinsko-zagorske te Zagrebačke županije koji su doživjeli nove uzmahe neobuzdane prirodne sile, ne oporavivši se od rana od potresa u ožujku.

  
  
  Možemo se zapitati - koliko dobro je našoj glazbenoj (kulturnoj) javnosti bio poznat glazbeni život ranijih stoljeća koji se odvijao u nekim gradovima i mjestima Sisačko-moslavačke županije i koliko je temeljito bio istražen i predstavljen u tiskanim publikacijama i nosačima zvuka i slike? Što se dogodilo s pisanim izvorima, arhivskom građom glazbenih društava i drugih glazbenih ustanova te kakva je sudbina zadesila orgulje u potpuno ili djelomično srušenim crkvama koje su se kao instrument koristile ne samo za liturgijske obrede nego i za koncerte? U kratkome pregledu dostupnih i (osobno) istraženih podataka pokušat ćemo se ukratko prisjetiti tek nekih odrednica glazbenoga života koji je u ovome trenutku možda samo prividno manje važan u odnosu na trud svih onih koji stanovnicima u potresu stradalih područja nastoje privremeno osigurati dostojne uvjete života.

  Uvjerili smo se da potres nije ostavio neranjenim središte Sisačko-moslavačke županije Sisak, grad koji je bio nezaobilaznim čimbenikom hrvatske privrede do Domovinskoga rata zahvaljujući željezari i rafineriji nafte. Grad Sisak na ušću Kupe u Savu, udaljen 50-ak kilometara jugoistočno od Zagreba, izrastao je na mjestu rimskoga naselja iz 1. stoljeća pr. n. e. Smješten  na raskrižju prirodnih putova, postao je najkraćom poveznicom južnih i sjevernih krajeva Hrvatske. U 9. stoljeću u Sisku je bilo sjedište hrvatskoga kneza Ljudevita Posavskog, povijesne ličnosti od koje ishodi ideja hrvatske državotvornosti. Zahvaljujući dobro izgrađenom obrambenom sustavu, Sisak je više puta u povijesti spriječio pohode osvajača prema sjeveru, kao 1593. godine kad su pod Siskom poraženi Turci. Dugo su zacjeljivane rane iz vremena Domovinskoga rata, a potres je na neizvjesno vrijeme prekinuo gotovo sve vrste gospodarske i kulturne djelatnosti.

  Nakon razornoga potresa svjedočili smo uz televizijske snimke potresnim scenama razmještanja bolesnika iz više teško oštećenih zgrada sisačke Opće bolnice Dr. Ivo Pedišić u druge gradove ili njene neoštećene dijelove, a mnogi će sigurno pamtiti s televizijskih ekrana upečatljivu snimku oštećene zgrade glazbene škole čiji je otpali prednji zid zatrpao četiri parkirana (srećom prazna) automobila. Pozornost javnosti na glazbu i uništenu zgradu svoje glazbene škole u Sisku svratili su njeni učenici, nadajući se novom i manje napetom (glazbenom) životu u obnovljenom gradu. Sisačka Glazbena škola Frana Lhotke s područnim odjelom u Petrinji, jedna je od najznačajnijih srednjoškolskih glazbenih obrazovnih ustanova u tom dijelu Hrvatske.
  
  Od početka djelovanja 1948. godine mnogi su se njeni učenici po završetku visokoškolskog obrazovanja uključili u glazbeni život grada Siska i Hrvatske kao glazbenici-izvođači, skladatelji, pedagozi, organizatori glazbenih priredbi, dirigenti, muzikolozi, i dr. Možda će ovaj potres potaknuti napokon gradnju odgovarajuće zgrade za sisačku glazbenu školu, a kampanju je pokrenula talentirana i do danas već na natjecanjima nagrađivana dvanaestogodišnja učenica, violončelistica Sara Kolar. Svirajući najprije sama, potaknula je i kolege da zasviraju na hladnoći i snijegu pred svojom nekadašnjom školom, budući da su se svi zajedno sa svojim nastavnicima našli u istoj situaciji – bez učionica i bez opreme što, ipak, ne može nadomjestiti ni najveći entuzijazam glazbenih pedagoga u održavanju nastave.

  Glazbena škola smještena je od 1967. godine u preuređenoj i nastavi prilagođenoj zgradi sisačke sinagoge. Zdanje staro 140 godina, građeno 1880. u godini potresa u Zagrebu, obnovljeno je 1963. godine nakon razaranja u Drugome svjetskom ratu. Preživjelo je potres u Zagrebu iz ožujka 2020. godine, ali ne i potres od 29. prosinca u Sisku. Prije desetak dana javnosti je predočen plan da se vrijedni instrumenti, posebno klaviri, presele na sigurno na Muzičku akademiju u Zagrebu. Postalo je upitno hoće li se u Sisku uopće u dogledno vrijeme moći osigurati uvjeti za nastavu teorijskih predmeta, klavira ili korepeticije za gudačke i puhačke instrumente, za solo-pjevanje te za javne nastupe 368 upisanih učenika. Privremeno rješenje ipak je pronađeno, pa će se nastavnici i učenici preseliti u zgradu s koncertnom dvoranom i više prostorija koje im je ustupila sisačka INA Rafinerija.

  Glazbena škola (nekad Muzička škola) nosi od 1963. godine ime Frana Lhotke (1883-1962), skladatelja, dirigenta i pedagoga češkog podrijetla, kad je odlukom gradske uprave utemeljena kao srednja glazbena škola. Prvih pola stoljeća djelovanja predstavila je u vrijednoj, podacima bogatoj i temeljito pripremljenoj monografiji Glazbena škola u Sisku od 1948. do 1998. Tatjana Rožanković, dugogodišnja profesorica povijesti glazbe i teorijskih predmeta. Koristeći građu iz arhiva škola, privatnih zbirki i literature autorica vodi čitatelja kroz povijest škole od utemeljenja i podastire različite popise zaposlenika i učenika. Odškrinula je i vrata glazbenoga života Siska govoreći o koncertima i priredbama koje su u raznim prigodama priredili nastavnici i učenici Glazbene škole Frana Lhotke ili su bili njihovi suorganizatori.
  
  Predstavljanje monografije i svečani koncert održani su 15. prosinca 1998. u dvorani glazbene škole koja je nedavno dobila ime po skladatelju, violinistu, violistu i pedagogu Miroslavu Miletiću (1925-2018). Jedan od najpoznatijih i najizvođenijih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća, rođeni Siščanin čija se obitelj preselila u Zagreb kad su mu bile samo tri godine, Miletić je do kraja života ostao na poseban način vezan uz svoj rodni grad. Za 50. obljetnicu glazbene škole uglazbio je pjesmu Jadranke Štajduhar Tvoj grad te čeka. u kojoj jedan stih glasi „Tvoj Sisak te čeka“. Kolege-glazbenici, kulturni djelatnici i sugrađani prepoznali su visoke umjetničke dosege Miroslava Miletića kao skladatelja i interpreta, oduživši se jednom od najistaknutijih glazbenika svoga grada utemeljenjem Dana glazbe Miroslava Miletića 2001. godine. Manifestacija koja traje nekoliko dana u listopadu zamišljena je kao poticaj glazbenome stvaralaštvu i predanijem odnosu prema glazbi, a prethodila su joj gostovanja uglednih hrvatskih i stranih ansambala i solista čiji je inicijator bio Miroslav Miletić.
  
  
  
  Prema njegovim je riječima za ostvarivanje stalnoga glazbenog života grada Siska, kao i za osnivanje Dana glazbe, bilo možda presudno održavanje Međunarodnih dana viole 7. i 8. lipnja 1998. godine u okviru mnogobrojnih kulturnih sadržaja i programa Pannonia – Croatica povodom svečanosti Dana grada Siska (2.–12. lipnja). Vezane su uz Dan sv. Kvirina, biskupa Sisciae (?-4. lipnja 309.), zaštitnika grada od 1994. godine. Koncert učenika bio je uvod u proslavu 50. obljetnice glazbene škole. Izložba gudačkih instrumenata hrvatskih graditelja, među kojima i Slavka Domitrovića (rodom iz Petrovca kod Siska) predstavila je violu kao (uz violinu) nepravedno zapostavljen instrument koji je polako osvajao pozornost skladatelja, interpreta i muzikologa, podsjetivši i na njene varijante violu da braccio, violu d’amore i violu da gamba.
  
  Miroslav Miletić posvetio je velik dio svoga stvaralaštva upravo violi, a kao pedagog je tijekom dvadesetak godina stvorio niz generacija violista orkestralnih glazbenika i pedagoga. Dani glazbe Miroslava Miletića održani su u nešto skromnijem izdanju i 2020. godine, ostavši vjerni koncepciji promoviranja Miletićeve glazbe, ali i komornog opusa hrvatskih i europskih skladatelja. Utemeljeni na poticaj Đurđice Lasić-Vuković, tadašnje ravnateljice sisačkog Doma kulture Kristalna kocka vedrine 2001. godine, Dani glazbe Miroslava Miletića odvijali su se devet godina u okviru redovitog programa te ustanove. Suorganizatori su bili Ogranak Matice hrvatske Sisak i Glazbena škola Frana Lhotke, a od 2010. materijalnu potporu daje im Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

  
  
  Tijekom dvaju stoljeća otkad je s koncertom zagrebačkog Societas filharmonica zagrabiensis počeo stalni koncertni život u Zagrebu-Hrvatskoj zahvaljujući domaćim glazbenicima-amaterima i profesionalcima kao i gostovanjima stranih umjetnika, u Sisku nije postojalo slično glazbeno društvo u prvoj polovini 19. stoljeća, nisu do danas opstali komorni i veći instrumentalni sastavi. Koncerte su uglavnom ostvarivali gostujući glazbenici. Međutim, glazba je ipak imala važno mjesto u društvenom životu građana Siska u radu amaterskih pjevačkih zborova koji su – kao i u nekim drugim gradovima Banovine, u Petrinji i u Glini – utemeljeni prije više od 150 godina. O njihovu djelovanju prije potresa u prosincu 2020. reći ćemo više u nastavku priloga.
  
  Nastavlja se...
  
  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 27. prosinca 2020.

Piše: