Začeci Hrvatskog pjevačkog društva Danica

Crtice o glazbenom životu Banovine prije potresa 28. i 29. prosinca 2020. (2. dio)

• 
  
  Pjevanje, kao prapovijesni oblik ljudskog glazbenog izražavanja, nije izgubilo na važnosti unatoč snažnom uzletu instrumentalne glazbe od početka 17. stoljeća. Možemo ga pratiti u svjetovnoj glazbi od grčke tragedije i pjesama srednjevjekovnih putujućih pjevača, od glazbe u liturgijskim obredima starih civilizacija afričkog i azijskog kontinenta do ranokršćanskih himana s početka prvoga tisućljeća i možda jedne od najznačajnijih i nezaobilaznih stepenica u razvoju europske glazbe – liturgijskoga pjevanja katoličke crkve. Jednoglasni koral (zborno pjevanje) nastajao je s priznanjem kršćanstva kao službene vjere Rimskoga Carstva (Milanski edikt iz 313. godine) upotpunjujući liturgijske obrede i odigravši svojedobno važnu (političku) ulogu u očuvanju jedinstva carstva koje, ipak, nije opstalo pokleknuvši konačno pred opsadama upornih osvajača 476. godine.
  
  Kršćanstvo i katolička crkva potvrđivali su i dalje utjecaj u društvu, a zahvaljujući velikom reformatoru liturgijskih obreda i glazbe papi Grguru I. Velikom, vrhovnome crkvenom pastiru na prijelazu iz 6. u 7. stoljeće, poprimio je čvršće obrise koral, kasnije njemu u čast nazvan gregorijanski. Jednoglasno crkveno pjevanje bez pratnje instrumenata nedvojbeno je postalo temeljem europske glazbene kulture iz kojega su – uz njegove kasnije promjene nastale zbog nepoznavanja točnoga notnog zapisa sve do početaka 11. stoljeća i nadopune – izrastali novi načini pjevanja i nove vrste duhovne i svjetovne glazbe.

  Tijekom posljednjih nekoliko stoljeća, a osobito od početka 19., može se pratiti podjela na dva načina bavljenja glazbom: amatersko i profesionalno. Kroz glazbeni život u Hrvatskoj od toga vremena do danas isprepliću se oba načina javnoga predstavljanja glazbenih djela, a veliku ulogu odigrala su upravo glazbena društva amatera sa svojim zborovima i različitim manjim ili većim instrumentalnim sastavima. Takva glazbena društva djelovala su i u nekim gradovima Banovine, pa iako trenutno nije moguće predvidjeti njihov ponovni rad nakon potresa s kraja prosinca 2020. godine, podsjetit ćemo na njihovu ulogu u glazbenom životu mjesta u kojima su djelovala, kao i vrijednom doprinosu glazbenom životu u Hrvatskoj.

  Kratko skiciranje glazbenoga života Banovine počeli smo u gradu Sisku, pa ćemo ovdje i nastaviti podsjećajući na djelovanje Hrvatskoga pjevačkog društva Danica. Utemeljeno je davne 1869. godine u skladu s propisima o građanskim društvima tadašnje Austro-Ugarske Monarhije. 26. rujna 2019. proslavilo je društvo 150. obljetnicu osnivanja koncertom i postavljanjem spomen-ploče na kući u Žitnoj ulici 4 na isti dan kad se 1869. na osnivačkoj skupštini u tadašnjem svratištu K caru austrijanskome okupila „trgovačka mladež“. Sudionici su zaključili da se „(…) u interesu međusobnoga izobraženja, naročito u trgovačkih znanostih, svrsishodno družtvo utemelji.“
  
  Prvo ime društva bilo je Družtvo trgovačke mladeži Danica, a sedmeročlanom odboru bila je povjerena izrada pravila koja su prihvaćena već 10. listopada 1869. te potvrđena od upravnih vlasti u Zagrebu 1. ožujka 1870. Iako je prema pravilima Danica bila određena kao strukovno društvo trgovaca čija je uloga bila „III. Podpora u dizanju narodne književnosti“ i nije bilo spomenuto pjevanje ili sviranje, ipak se može zaključiti da je brzo bio ustrojen pjevački zbor, jer već je na skupštini 29. travnja 1870. izabran prvi zborovođa a te godine su u listu Zatočnik zabilježeni i prvi nastupi. Na put ka preustroju u pjevačko društvo krenula je Danica na izvanrednoj skupštini održanoj 1. prosinca 1872., a nova Pravila pjevačkoga družtva „Danice“ iz Siska odobrena su na skupštini 28. srpnja 1873.
  
  Prema usvojenim promjenama „§ 3. Članom „Danice“ može postati svatko, naobražen i poštena značaja ako se prijavi predsjedniku i bude u odboru tajnim glasovanjem većinom glasova primljen. (…)“ Tom promjenom društvenih pravila postavljeni su čvrsti temelji amaterskom zborskom pjevanju u Sisku, gradu u kojem je na Duhovski ponedjeljak 17. svibnja 1875. utemeljen Hrvatski pjevački savez kao krovna zajednica pjevača-amatera. Njegovo djelovanje nastavljeno je sve do današnjih dana, kada se odvija u okviru Hrvatskoga sabora kulture koji danas okuplja više od 80 tisuća članova glazbenika-amatera. Riječi su to stručne suradnice te ustanove, muzikologinje Srđane Vrsalović, iz prigodnoga govora održanog na svečanom koncertu 26. rujna 2019. u Gradskome muzeju u Sisku na proslavi 150. obljetnice utemeljenja društva Danica.

  Uzvanici i posjetitelji svečane proslave u Gradskome muzeju Sisak pratili su prije koncerta kratki video-film o Hrvatskome pjevačkom društvu Danica. Njegov autor Dalibor Gotal koristio je fotografije iz svoje arhive i arhiva nekoliko članova i voditelja zbora te arhive samoga društva koja je, nažalost, prilično skromna. Hrvatsko pjevačko društvo Danica nije imalo previše sreće s očuvanjem prikupljene i arhivirane građe, jer je ona najstarija zajedno sa zbirkom muzikalija uništena u požaru u noći s 5. na 6. rujna 1912. u kući Mije Lugarića u kojoj je bila pohranjena.
  
  Zauvijek su nestali zapisnici skupština i upravnog vijeća, tajničke i blagajničke knjige, popisi članova, programi i plakati nastupa i priredbi, pisma, i dr. Većina podataka o počecima djelovanja društva dostupna je iz monografije Spomenica Hrvatskog pjevačkog društva „Danice“ u Sisku o šezdesetogodišnjici opstanka 1869. - 1929. Fabijana Kovača koja je poslužila kao nezaobilazan izvor monografiji muzikologinje Ankice Vujnović-Tonković Povjesnica 1869. – 1969. Hrvatsko pjevačko društvo „Danica“ Sisak. Kako u uvodu ističe, prihvativši se istraživanja i pisanja monografije, autorica je željela „(…) saznati više o zborskom pjevanju u Sisku i ispraviti neke pogrešne podatke vezane uz „Danicu“, koji su se mogli pročitati u tisku ili naći na programima koncerata, gostovanja i smotri.“ Povjesnica je poslužila također za scenarij kratkoga filma o društvu Danica, ali Ankica Vujnović-Tonković također nije mogla detaljnije opisati povijest društva čija je arhivska građa prikupljena nakon 1929. godine ponovno uništena odnosno spaljena 1945. godine, a društvo je ukinuto 1950., isto kao i primjerice Hrvatsko pjevačko društvo Kolo u Zagrebu dvije godine ranije.

  Dugo razdoblje od 1869. do 1950. godine autorica je podijelila u šest poglavlja opisavši uspone i padove u radu društva. U prvim godinama postojanja (prema poglavljima I. Osnivanje „Danice“, družtva trgovačke mladeži u vojnom Sisku i preustroj u Pjevačko družtvo „Danica“ i II. Posveta barjaka Pjevačkog družtva „Danica“ i osnivanje Hrvatskog pjevačkog saveza) sjala je Danica punim sjajem koji je osjenčan tamnijim zracima u razdoblju do 1897. (poglavlje III. U potrazi za novim zborovođom).
  
  
  
  Novo svjetlo sinulo je Danici početkom 1898. godine s dolaskom novog zborovođe Františeka Košeka, pa je razdoblje do kraja 1918. godine opisano u poglavlju IV. „U pjesmi nam slava“ – Hrvatsko pjevačko društvo „Danica“. Bilo je to novo ime glazbenoga društva čiji je rad zajedno s novim pravilima, grbom, zastavom i geslom U pjesmi nam slava odobrila 6. listopada 1904. Visoka kraljevska zemaljska vlada u Zagrebu. Kao i mnoga druga glazbena društva u Hrvatskoj, i Hrvatsko pjevačko društvo Danica bilježi skromniju aktivnost tijekom Prvoga svjetskog rata, pa ponovni rasplamsaj i uspjehe doživljava početkom 1919. godine kad je za zborovođu izabran češki glazbenik i skladatelj Franjo Medřický (1890-1947).

  U kratkom poglavlju VI. … Pomenuto udruženje prestalo je radom … izneseni su dokumenti o prestanku rada društva Danica. No, njegovim ukidanjem nije ugaslo zborsko pjevanje u Sisku nego je nastavljeno kroz rad novoosnovanih kulturno-umjetničkih društava u okviru kojih su uz zborove djelovali različiti instrumentalni sastavi, dramske, literarne i likovne grupe. Ankica Vujnović-Tonković je to razdoblje, za koje je imala i više arhivske građe, opisala u poglavlju VII. … I dalje pjevamo … Mješoviti pjevački zbor „Sisak“ koji je utemeljen 1985. godine.
  
  Zbor je izdvojen iz Kulturno-umjetničkog društva Ivan Goran Kovačić (osnovanog 1952. pri Rafineriji Sisak kao Radničko kulturno-umjetničko društvo), a pretpostavka za taj čin bilo je stručno i dobro vođenje zbora koji je od 1982. godine preuzela Marica Pernar, vokalna pedagoginja i profesorica solo-pjevanja na Muzičkoj školi Fran Lhotka u Sisku.
  
  Uspješno vodeći Mješoviti pjevački zbor Sisak od 1985. do 1990. godine, stvorila je zborski sastav velikih izvedbenih mogućnosti, pa su se članovi zbora na raskrižju na kojem je trebalo potražiti novi put i novog voditelja prisjetili uspjeha prvog sisačkog pjevačkog društva Danica i predložili promjenu imena u Hrvatsko pjevačko društvo Danica, što je tema poglavlja VIII. Hrvatsko pjevačko društvo „Danica“ Sisak … za budućnost … Pod starim imenom, ali kao slijednik Mješovitoga pjevačkog zbora Sisak, društvo je upisano u Registar društvenih organizacija 30. srpnja 1991., uoči početka Domovinskoga rata. Unatoč ratnim uvjetima, nastavljeno je okupljanje pjevača na pokusima u podrumu Doma kulture Kristalna kocka vedrine, a nizali su se i novi uspjesi na koncertima, gostovanjima i smotrama do svečano proslavljene 130. obljetnice utemeljenja 1999. godine.
  
  Prvi zborovođa, imenovan 1991., bio je Nikola Bašić (1931-2019), u to vrijeme dirigent Hrvatskog pjevačkog društva Slavulj iz Petrinje. Danicu je vodio 1991. i 1992., zatim od 1999. do 2007., 2009. i 2012. godine, ostvarivši najdulju suradnju od ponovnog ustroja Danice, ne dočekavši proslavu 150. obljetnice. Ova visoka obljetnica Hrvatskoga pjevačkog društva Danica proslavljena je skromno, ali ne i nezapaženo u sredini u kojoj društvo djeluje. Ipak, nije se uspjelo pribaviti potrebna sredstva za opsežnije istraživanje građe razasute u različitim izvorima, arhivima i zbirkama i izradu monografije koja bi možda uspjela rasvijetliti godine rada društva čija je arhivska građa uništena u više navrata. Upravo zbog toga je nezahvalno vrednovati podatke u odnosu na repertoar i zahtjevnost izvedenih skladbi, osobito u razdoblju do 1912. godine. No, već spomenuti događaj – posveta društvene zastave 1875. godine, sigurno je jedan od najznačajnijih u mozaiku glazbenih događanja u Sisku, ali i u Hrvatskoj.
  
  Nastavlja se...
  
  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 6. veljače 2021.

Piše: