Izazovi najzahtjevnijeg gitarističkog repertoara

Koncert gitarista Petrita Çekua, Guitarra viva, Hrvatski glazbeni zavod, 26. siječnja 2021.

• Otkako se 2002. godine nakon osnovne glazbene naobrazbe kao učenik Luana Sapunxiua iz rodnog Prizrena preselio u Zagreb kako bi nastavio glazbeno obrazovanje na Muzičkoj akademiji, prvo kao student Xhevdeta Sahatxhiua a potom Darka Petrinjaka u čijem je razredu diplomirao 2008. godine, gitarist Petrit Çeku trajno privlači pozornost kao osobito nadareni glazbenik i nadasve sposoban gitarist. Usavršavanje od 2009. do 2013. u SAD-u na konzervatoriju Peabody pod mentorstvom uglednog Manuela Barrueca zacijelo je pridonijelo mnogim elementima njegova umjetničkog, kao i tehničkog razvitka i uspon u solističkoj karijeri omogućio mu je doista izuzetan glazbenički ugled i koncertiranje diljem Europe i SAD-a - jednako na solističkim recitalima i kao solist u pratnji simfonijskih orkestara.
  
  Tako je Petrit Çeku u proteklim godinama bio gost Simfonijskog orkestra Allentowna, Simfonijskog orkestra Baltimorea, Komornog orkestra Češke filharmonije, Orkestra državnog hermitaža St. Petersburga, Simfonijskog orkestra Albanske radiotelevizije, a u Hrvatskoj nastupa sa Zagrebačkom filharmonijom, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom te Simfonijskim orkestrom HRT-a. Redovno svira sa Zagrebačkim solistima te gitarskim triom Elogio.

  Još za vrijeme studija - 2005. godine, Petrit Çeku bio je dobitnik prestižne nagrade za mlade talente Ivo Vuljević, koju mu je dodijelila Hrvatska glazbena mladež, a 2008. nagrađen je godišnjom nagradom Mladi glazbenik godine koju dodjeljuje Zagrebačka filharmonija. Pobijedio je na natjecanju Ferdo Livadić koje se održava u sklopu festivala Samoborska glazbena jesen. Osvojio je devet prvih nagrada na međunarodnim gitarskim natjecanjima, primjerice na natjecanju Christopher Parkening u Malibuu (2012., SAD), Schadt u Allentownu (2011., SAD), Maurizio Biasini u Bologni (2011., Italija) te natjecanju Michele Pittaluga u Alessandriji (2007., Italija). Sa skupinom izvođača bio je nominiran za nagradu Porin 2019. u kategoriji br. 24 - Najbolji album klasične glazbe.

  
  
  Nabrojeni su osnovni podaci iz životopisa Petrita Çekua, a nedvojbeno ima izostavljenih i zanemarenih podataka, ali ono što bih željela posebno istaći je činjenica da je riječ o čovjeku, o glazbeniku, o gitaristu koji svoj životni poziv shvaća izuzetno ozbiljno, disciplinirano i nadasve požrtvovno. Samo jedan od primjera je da je upravo Çeku s pijanisticom Martinom Filjak i violončelisticom Kajanom Pačko održao prvi dobrotvorni koncert za Hrvatski glazbeni zavod nakon tragičnog potresa i dramatičnih oštećenja najstarije hrvatske glazbene institucije. Uopće, kada se čita neke od tekstova objavljenih na Internetu o Petritu Çekuu, saznaje se vrlo dirljiva priča o dječaku koji je s mnogim problemima opterećenog Kosova dospio na školovanje u Zagreb pa onda i u Baltimore, obdaren dugim prstima, odličnom memorijom, tehničkim virtuozitetom i prirodnom skromnošću umjetnika koji svojim sviranjem obogaćuje glazbenu kulturu i uvijek brojnim obožavateljima pruža nezaboravne glazbene poslastice.

  Sve do sada navedeno zapravo je tek uvod u osvrt na koncert koji je gitarist svjetskog glasa održao 26. siječnja u zagrebačkom HGZ-u. Nisam bila osobno u dvorani; epidemiološke mjere i ugroza od zaraze koronavirusom drže me u rodnom Varaždinu jer mi je ovdje obitelj, a i svakodnevica je komotnija. Dakle, Petritov sam nastup gledala preko live streaminga i iskreno rečeno, bila ganuta pažnjom koju je Petrit posvetio svojem nešto starijem kolegi, u Rimu prošle godine iznenada i mnogo prerano preminulom gitaristu, skladatelju i pedagogu Goranu Listešu (Split, 1961. - Rim 2020.). Listeš je 30 godina bio član Zagrebačkog gitarskog trija s Darkom Petrinjakom i Istvánom Römerom, a na Glazbenom odjelu Umjetničke akademije u Splitu bio je mentor generacijama gitarista. Predavao je metodiku gitare i povijest izvođačke umjetnosti. Dobitnik brojnih gitarističkih nagrada, jednako kao solist i kao član Zagrebačkog gitarskog trija, Goran Listeš nerijetko je i skladao, dakako prvenstveno za svoj instrument.
  
  Petrit Çeku započeo je solistički recital 26. siječnja u HGZ-u upravo skladbom Gorana Listeša koju je autor kao Omaggio à Marko Ruždjak, op. 17 posvetio akademiku Marku Ruždjaku (1946-2012),  a Petrit praizveo na prošlogodišnjim 45. Osorskim glazbenim večerima. Gorana Listeša osobno sam poznavala i osobito cijenila. I sada slušajući njegovu melankoličnu, introvertiranu, melodijski oskudnu i harmonijski skladnu posvetu jednom od velikana hrvatske suvremene glazbe koji je preminuo u šezdesetim godinama života, prerano, tužno, činilo mi se da je riječ o posveti sebi samome, o posveti kojom se, kao svojom posljednjom skladbom, Goran Listeš oprostio od života, ali na prvome mjestu oprostio od glazbe. Solist večeri ciklusa koji se naziva Guitarra Viva, gitarističkom je repertoaru svojom dostojanstvenom interpretacijom dodao minijaturu koja pobuđuje osjećaje karakteristične upravo za život, i smrt kao njegovu neminovnost.

  Daljnje dvije skladbe u prvom dijelu koncerta bile su Suita u d-molu, BWV 997 J. S. Bacha i Sonata u G-duru, Hob II:11 Josepha Haydna, obje u obradi Valtera Dešpalja. Çeku je prvu studijsku ploču objavio 2008., a njegovu snimku svih Bachovih čelo-suita u aranžmanu Valtera Dešpalja objavila je 2016. španjolska diskografska kuća Eudora Records. Drugim riječima, Valter Dešpalj znatno je svojim obradama obogatio gitaristički repertoar. Tako je  Druga suita u d-molu, BWV 997, pisana u izvorniku za lutnju 1738-1741, to jest za lautenwerk (lute-harpsichord), barokno glazbalo  s tipkama, sa svojih pet stavaka, Preludio, Fuga, Sarabande, Gigue i Double (variation on the gigue) za Petrita Çekua bila prigoda za poniranje u baroknu misaonost, pokretljivost i duhovitost koje su proslavile genija J. S. Bacha a čija glazba sada na modernoj gitari dobiva novu zvukovnost.

  Kod najavljene Haydnove Sonate u C-duru riječ je zapravo o Divertimentu iz 1765. godine, kasnije prerađenom u klavirsku sonatu u tri stavka. U svakom slučaju, pomalo zagonetan nastanak djela, ali za Çekua svakako prigoda da s klasičnim mirom i tehničkom sigurnošću odsvira Dešpaljevu obradu.

  
  
  Drugi dio koncerta bio je u klasicističko-romantičnom ugođaju, na početku sa Sonatom u C-duru, op. 25 Ferdinandna Sora, o kojoj čitamo u diplomskom radu gitarista Isidora Erazema Grafenauera: „Sonata op. 25 izdana je 1827. Sadrži četiri stavka koji su oblikovani i povezani u cjelinu. Prvi je stavak umjesto standardnog Allegra označen kao Andante Largo. Slijedi attacca prijelaz u drugi stavak koji je označen kao Allegro ma nontroppo. Treći je stavak u obliku teme s varijacijama, a na kraju, umjesto virtuoznog finala, završava maenuet s triom. U usporedbi s prvom, druga sonata već sadržava neka romantična obilježja, poput melankolične atmosfere c-mola u prvom stavku i već spomenutog prijelaza između stavaka bez pauze.“

  Za kraj koncerta odabrao je Çeku Rêverie op. 19 Giulia Regondija. Regondi, manje poznato ime osim gitaristima, bio je rođen u Genevi od majke Njemice i oca Talijana, pa ga se navodi kao „u Švicarskoj rođeni skladatelj“. Živio je od 1822. do 1872. godine. Kao čudu od djeteta Ferdinando Sor mu je posvetio skladbu Souvenir d'amitié op. 46 kada je Regondi imao tek devet godina. Skladba Rêverie op. 19, Sanjarenje, uglavnom se najavljuje kao Nocturne 'Rêverie' op. 19 za gitaru, a prema izjavama mnogih gitarista pripada najzahtjevnijem gitarističkom repertoaru. Pa i ne čudi da to nadasve romantično emocionalno, a tehnički bravurozno djelo izvodi i Petrit Çeku na svojoj gitari američkog graditelja Rossa Gutmeiera i to, dakako, s velikim uspjehom i na radost ljubitelja glazbe za gitaru.

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 15. veljače 2021.
  
  Program:
  Goran Listeš: Omaggio a Marko Ruždjak, op. 17
  Johann Sebastian Bach: Suite BWV 997; Suita u d-molu BWV 997
  Joseph Haydn: Sonata u C duru, Hob. II:11
  Fernando Sor: Sonata u C-duru, op. 25
  Giulio Regondi: Rêverie, op. 19
  

Piše: