Zanimljivo štivo s mnoštvom podataka pretočenih u jednostavno, pitko pripovijedanje

Monografija Varaždinske barokne večeri - 50 festivalskih godina, gl. ur. Ernest Fišer, 2020.

• 
  
  Svaka obljetnica može biti povodom njezina svečanog obilježavanja i dakako, sagledavanja i vrjednovanja postignuća u promatranom vremenskom razdoblju. Najčešće se slave okrugle obljetnice kao dvadeset i peta – srebrna, pedeseta – zlatna, sedamdeset i peta ili stota godina utemeljenja ili neprekinutoga djelovanja neke udruge, ustanove, festivala, i dr. Nastup obljetnica može se kalendarski predvidjeti, a način proslave planirati prema profilu uključenih suradnika i raspoloživim materijalnim sredstvima. Pedeset godišta neprekinutog održavanja proslavio je festival Varaždinske barokne večeri u rujnu 2020. godine koncertima, prigodnim događanjima i monografijom o prijeđenome glazbenom putovanju od 1971. do 2020. godine.
  
  Priređivači su pokroviteljstvo nad jubilarnim festivalom željeli povjeriti Europskoj uniji i na koncertima ugostiti najistaknutije europske vokalne i instrumentalne soliste i ansamble koji izvode glazbu baroka, ali program je u potpunosti promijenila pandemija COVID-19. Tako su pozvani samo hrvatski glazbenici koji su između 18. i 27. rujna 2020. priredili dvanaest koncerata u Varaždinu i pet u nekoliko mjesta u više županija za malobrojnu publiku, okupljenu prema epidemiološkim uvjetima.

  Završni događaj proslave zlatnoga jubileja bilo je predstavljanje monografije Varaždinske barokne večeri: 50 festivalskih godina u ponedjeljak, 28. rujna 2020. u Velikoj koncertnoj dvorani Hrvatskoga narodnog kazališta u Varaždinu. Pisana riječ, dopunjena likovnim prilozima – fotografijama – ostat će podsjetnikom na raskoš varaždinskih jesenskih glazbenih događanja onima koji su festival pratili svih pedeset ili manje godina, ali i budućim naraštajima koji će potražiti i pronaći potvrdu za daljnju opstojnost ovoga festivala svjetskog ugleda.
  
  
  
  Je li objavljena monografija, promovirana samo dan po završetku festivala, doista odgovorila svim kriterijima izrade „stručno-znanstvene“ publikacije kako je najavljeno prigodom promocije „male monografije“ pretposljednjega dana 40. Varaždinskih baroknih večeri 3. listopada 2010.? Što se podrazumijeva pod pojmom „stručno-znanstveni“ pristup, koji su se suradnici mogli uključiti i koliko je vremena trebalo predvidjeti za istraživanje, obradu podataka, odabir fotografija i drugih likovnih priloga te pisanje tekstova? Je li oznaka Label 2019-2020 EFFE (Europe for Festivals Festivals for Europe) ovog međunarodnog festivala koju dodjeljuje EFA (European Festivals Association) dovoljno poticajna da se pedeset godina djelovanja snažnije predstavi i inozemnoj publici u dvojezičnoj monografiji (hrvatski i engleski)? Koliko su mogli iznositi troškovi autorskih honorara, pripreme i tiskanja knjige s obzirom na planirana sredstva Ministarstva kulture Republike Hrvatske (650 tisuća kuna), sredstva članova Kluba mecena Varaždinskih baroknih večeri i brojnih sponzora navedenih na programskoj knjižici?
  
  Činjenica je da je nepredviđena pandemija COVID-19 uzdrmala ne samo gospodarski život i prihode u Hrvatskoj, nego i u cijelom svijetu, što se sigurno odrazilo i na prihode Varaždinskih baroknih večeri, pokriće troškova osjetno skraćenog programa koncerata, tiskanja popratnih publikacija i napokon tiskanja monografije. Na neka od ovih pitanja nije moguće odgovoriti bez uvida u relevantne podatke, ali moguće je prolistati stranice knjige čije je predstavljanje ovim riječima najavljeno na web-stranici Varaždinskih baroknih večeri:

  „Kroz pet festivalskih desetljeća Varaždinskih baroknih večeri održana su 952 koncerta, predstavljali su se publici domaći i strani glazbenici, a festival je od nekoliko dana u matičnom gradu prerastao u festival europskog i svjetskog glasa. Njegova je polustoljetna povijest sažeta na više od 300 stranica monografije na kojoj je radilo 20 suradnika (...) Detaljno je u njoj popisana i diskografija festivala, programi kroz festivalska desetljeća, a aktualna je i jer su u njoj zabilježena i ovogodišnja koncertna događanja. (...)“

  
  
  O sadržaju monografije i pristupu njenoj realizaciji možda najbolje govore riječi urednika mr. sc. Ernesta Fišera, tiskane u istome tekstu, koje će poslužiti kao ishodište za daljnju prosudbu:

  „Pratim festival od početka i na neki sam način bio involviran. Tko god će sljedećih 25, pa i 50 godina pisati o Varaždinskim baroknim večerima, istraživati glazbenu baštinu Varaždina i baroka neće preskočiti ovu knjigu, koja na najljepši način zaokružuje 50 festivalskih godina, a u njoj je naglasak stavljen na hrvatske ansamble, hrvatske soliste i Varaždince koji su zadužili Barokne večeri. (...)“

  Navedeni odlomci, usudili bismo se zaključiti, upućuju na to da je pred čitateljem popularnije pisano štivo i da je naglaskom na hrvatske izvođače barokne glazbe sužen međunarodni profil Varaždinskih baroknih večeri, čime je, čini se, postala izlišnom primjedba o tekstu na dva jezika (hrvatski i engleski). Nadalje, u ovoj monografiji izostao je stručno-znanstveni pristup u smislu analitičke prosudbe repertoara, zastupljenosti domaćih i stranih interpreta, usporedbe s festivalima sličnoga programskog profila u Europi (i u svijetu), određenja mjesta festivala u glazbenim prilikama u Hrvatskoj, odjeka koncertnih izvedbi u glazbenoj kritici, izrade iscrpne bibliografije i tematski različitih priloga. Stoga će daljnja razmišljanja slijediti misao-vodilju urednika o predstavljanju doprinosa hrvatskih glazbenika koji su se, osobito u posljednjih desetak godina, sve više usavršavali u interpretaciji (povijesno osviještene) barokne glazbe.

  
  
  U više su navrata prigodnim tiskanim izdanjima proslavljene obljetnice trajanja Varaždinskih baroknih večeri: 20. Spomenicom uz dvadesetu obljetnicu 1971.-1990., 25. monografijom Varaždinske barokne večeri: 25 festivalskih godina, 30. (po formatu malom) monografijom Varaždinske barokne večeri: 30 festivalskih godina u kojoj se uz tekst Vladimira Kranjčevića o povijesti festivala našao i esej Seadete Midžić posvećen obilježavanju 250. obljetnice smrti Johanna Sebastiana Bacha. O 35. obljetnici objavljen je dvostruki DVD s nekoliko skladbi i popisima skladatelja, dirigenata, vokalnih i instrumentalnih solista, ansambala, nosača zvuka i slike, prostora koncertiranja, i dr. Već je spomenuta „mala monografija“ objavljena o 40. obljetnici, a pravi znanstveni prilog dali su Eduard Vargović i Vladimir Huzjan u izvornom znanstvenom članku (objavljenom 2016. u zborniku Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin) naslovljenom Vrijednosti i značaj popratnih programa 45 festivalskih godišta Varaždinskih baroknih večeri.
  
  Uz izložbe, kazališne predstave, književne večeri i dr., iscrpno su navedeni svi koncerti održani unutar „(...) varaždinske povijesne urbane sredine kroz 45 godina“, koncerti izvan Varaždina (u Hrvatskoj i inozemstvu), svi znanstveni skupovi (25) s detaljnim popisom sudionika i godinama sudjelovanja, kao i predavanja, razgovori, seminari, radionice i drugi glazbeni programi. Eduard Vargović je u monografiji o 50. obljetnici autor kratkoga priloga Popratni festivalski programi Varaždinskih baroknih večeri (1971.-2019.) u kojem je znanstvene skupove podijelio u dva razdoblja: 1. od 1971. do 1983. kad ih organizira sam festival i od 1983. do 2019. kad njihovu organizaciju preuzima Zavod za znanstveni rad JAZU (danas HAZU).

  Možda i nije pogrešno što je izlaganje o najnovijoj monografiji Varaždinskih baroknih večeri krenulo od posljednjeg autorskog priloga i znanstvenih skupova, jer u većini tekstova upravo su oni isticani kao iskorak hrvatske muzikologije u istraživanju hrvatske glazbene baštine od 16. do 19. stoljeća, obrade, objavljivanja notnih zapisa i koncertnog predstavljanja skladbi već ranije otkrivenih ili gotovo potpuno nepoznatih skladatelja. Od posljednjeg autorskog priloga vratimo se početnim stranicama i sadržajnoj podjeli monografije.
  
  Kako je uvriježeno u takvim obljetničkim izdanjima, uvodne riječi slavljeniku su uputili predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, Radimir Čačić – župan Varaždinske županije i gradonačelnik Grada Varaždina dr. sc. Ivan Čehok. Između ova posljednja dva kratka teksta interpoliran je prilog ravnatelja Varaždinskih baroknih večeri prof. art. Davora Bobića Glazbeni festival europskog formata i umjetničkih dosega, a završni je prilog ravnatelja Koncertnog ureda Varaždin mag. inf. Raymonda Rojnika Koncertni ured u službi Varaždinskih baroknih večeri. U 2020. godini Koncertni ured Varaždin proslavio je 25. obljetnicu osnivanja, a od 1996. organizator je Varaždinskih baroknih večeri.

  Monografija je podijeljena u tri velike cjeline: Varaždinske barokne večeri u obzoru povijesti i suvremenosti, Umjetnički i organizacijski prinos Varaždinskim baroknim večerima i Prilozi. Podudarnost u koncepciji (uz iznimke zbog izostavljanja stranih glazbenika na festivalu) uputila je autoricu na usporedno praćenje tekstova u monografijama o 25. i 50. obljetnici. Dakako, novih dvadeset i pet godišta proširili su vremensko razdoblje, ali dio novih priloga odgovara koncepciji uredničkog dvojca monografije iz 1995. godine: Ernesta Fišera i Jagode Martinčević. Na početku su dva preuzeta, neizmijenjena teksta Zdenke Weber Varaždinski festival – plod sjajne glazbene tradicije baroknoga Grada i Jagode Martinčević Dvadeset i pet godišta Varaždinskih baroknih večeri (1971.-1995.).
  
  Između njih se nalazi tekst Erike Krpan Barokne večeri – životno djelo maestra Kranjčevića kojim mu je odano priznanje za trideset i šest godina vođenja festivala. Stilski istovjetno, što znači kronološkim redom navođenja koncerata, izvođača i važnih događaja, prikazala je Erika Krpan sljedećih Deset bogatih festivalskih godišta (VBV, 1996.-2006.), a Zdenka Weber zaokružila je razdoblje u kojem je novi ravnatelj festivala skladatelj Davor Bobić uveo svake godine drugu zemlju-partnera u tekstu Festival u znaku zemalja-partnera (VBV, 2007.-2020.).
  
  Ernest Fišer pojasnio je u prilogu Klub mecena Varaždinskih baroknih večeri njihovu ulogu (mecena) u financiranju festivala tijekom zadnjih dvadeset i pet godina, dok je još jedan kratki prilog Muzikološka misao kao pratiteljica glazbe Zdenka Weber posvetila održanim znanstvenim skupovima. Autorice Ivana i Nataša Maričić potpisale su prilog Varaždinski glazbeni prilozi Baroknim večerima, a Dada Ruža opisala je kako su povezani Glazbena škola u Varaždinu i Varaždinske barokne večeri. Kako se radi o više autora različitih struka i stilova pisanja, razumljivo je da su svoje priloge ostvarili prema vlastitom poimanju središnje teme i svom spisateljskom umijeću. Tako se neki opći podaci ponavljaju u više tekstova, a duljinom priloga (i duljinom rečenica s nagomilanim podacima o koncertima) ističu se tekstovi Zdenke Weber. Potkrale su se neke faktografske pogreške koje bi vjerojatno uočio recenzent da je imao prilike pročitati rukopise.

  Naslov drugoga dijela monografije proširen je riječima i organizacijski u odnosu na isti dio iz monografije objavljene 1995. godine. Prvo potpoglavlje Utemeljitelji i istraživači Varaždinskih baroknih večeri sadrži osim ranijih tekstova o tri osobnosti – Vladimiru Kranjčeviću, Lovri Županoviću i Ladislavu Šabanu, i tekstove o Jurici Muraiu (koji je preseljen iz potpoglavlja Varaždinci koji su obilježili Varaždinske barokne večeri) i Enniu Stipčeviću (istraživaču). U potpoglavlju Zaslužni glazbeni pedagozi ostali su Ankica Opolski i Marijan Zuber, a najviše promjena doživjelo je već spomenuto potpoglavlje Varaždinci koji su obilježili Varaždinske barokne večeri.
  
  U monografiju iz 1995. uvršteno je osamnaest imena (Ruža Pospiš-Baldani, Nada Puttar-Gold, Srebrenka-Sena Jurinac, Josip Klima, Višnja Mažuran, Rudolf Klepač, Franjo Petrušanec, Nevenka Petković-Sobjeslavski, Vlatka Oršanić, Lidija Horvat-Dunjko, Jože Haluza, Vladimir Ščedrov, Igor Ščedrov, Augustin Detić, Đurđica Hison-Martinjak, Inge Heinl-Stančić, Nina Ladika-Čangalović i Miljenka Grđan). Glazbenika-Varaždinaca navedeno je više u monografiji iz 2020., iako su izostavljena četiri (Igor Ščedrov, Augustin Detić, Đurđica Hison-Martinjak i Nina Ladika-Čangalović). Nova imena su: Darija Hreljanović, Lana Kos, Tomislav Mužek, Valentina Fijačko-Kobić, Krešimir Lazar, Natalija Imbrišak, Višeslav Jaklin, Anđelko Igrec, Dada Ruža, Zdenka Weber; uz njih su još kulturni djelatnici Stjepan Mikac, Vladimir Gotal, Marijan Kraš, Janko Pavetić, Darko Sačić i Ćiril Grabrovec te znanstvenik Franjo Ruža.

  Životopisi glazbenika zastupljenih u obje monografije gotovo su istovjetni u podacima do 1995., iako je često izmijenjen redoslijed izlaganja i riječi u rečenici, a kraćenja su kadikad kao posljedicu imala nepotpune ili čak netočne podatke. Za djelovanje ovih glazbenika iza 1995. godine kao i novo-uvrštenih glazbenika korišteni su suvremeni izvori podataka dostupni putem interneta. U pravilu nisu poznati autori tih tekstova, ali se za tekstove o nekim glazbenicima (npr. Lana Kos, Tomislav Mužek) može utvrditi da su preuzeti s web-stranice njihove matične kazališne kuće Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, a za Nataliju Imbrišak s njenog web-profila. U skraćivanju teksta izostao je podatak o njenom sudjelovanju u Orguljaškoj ljetnoj školi u Šibeniku od prve godine 1994. kao polaznice, a od 1999. kao asistentice prof. Anđelka Klobučara i samostalne predavačice (od 2000. do 2020.).
  
  Orguljaška ljetna škola spomenuta je u životopisu Anđelka Igreca, iako je njegovo djelovanje u Šibeniku kraćega trajanja. Pišući o suradnji Glazbene škole Varaždin i Varaždinskih baroknih večeri spomenula je Dada Ruža opširno ljetnu školu barokne glazbe i plesa Aestas musica koja je djelovala od 1995. u Primoštenu, a od 1999. u Varaždinu ostavši do 2015. značajnim čimbenikom usavršavanja učenika u interpretaciji barokne glazbe. Možda bi se ovdje, u kontekstu usporedbe s glazbenim životom u Hrvatskoj, moglo spomenuti da su upravo učenici orgulja iz Glazbene škole Varaždin bili prvi polaznici Ljetne orguljaške škole u Šibeniku, nastavljajući usavršavanje nakon završenog prvog razreda srednje škole. Mnogi od njih zabilježeni su u kronologiji koncerata Varaždinskih baroknih večeri, a u istoj školi stasao je i orguljaš i čembalist Pavao Mašić, ostvarivši u Varaždinu niz nastupa kao solist, komorni glazbenik ili interpret bassa continua od 2005. godine.

  Navođenje imena može slijediti prema proizvoljno odabranim kriterijima, što bi se u ovome slučaju moglo povezati s doprinosom pojedinih glazbenih umjetnika Varaždinskim baroknim večerima. No, teško je – bez doista provjerenih podataka – nizati umjetnike tim redoslijedom, pa se može postaviti pitanje je li mladi Višeslav Jaklin (rođen 1982.) značajniji u kontekstu Varaždinskih baroknih večeri od Vladimira Ščedrova (1931-2018) koji je na njima sudjelovao od 1977. godine. Stoga bi bilo preporučljivo i prihvatljivo nizati imena glazbenika abecednim redom, ostavljajući čitateljima samostalno prosuđivanje o njihovu doprinosu. U monografiji iz 1995. slijedi zatim potpoglavlje Istaknuta imena hrvatske glazbe na Varaždinskim baroknim večerima, što je u monografiji iz 2020. izostavljeno.
  
  
  
  Čitatelji će biti uskraćeni za podatke o devetnaest imena solista i dirigenata (koje nećemo ovdje nabrajati, ali dovoljno je spomenuti dirigenta Lovru pl. Matačića, mezzosopranisticu Marijanu Radev ili pijanista Ranka Filjaka) čiji je prilog Varaždinskim baroknim večerima također zapažen. Slavni inozemni umjetnici na Varaždinskim baroknim večerima također nisu našli mjesta u monografiji iz 2020., sukladno koncepciji predstavljanja samo hrvatskih umjetnika. No, u potpoglavlju Prinosi hrvatskih ansambala Varaždinskim baroknim večerima navedeno je njih šesnaest (u monografiji iz 1995. samo devet) bez obzira na to jesu li varaždinski ili ansambli iz drugih gradova.
  
  Varaždin kao grad brojnih iskonskih glazbenika i duge glazbene tradicije (ali ne i više stoljeća komornog i orkestralnog muziciranja, kako je navedeno u tekstu o Varaždinskome komornom orkestru) ipak nije kroz povijest uspio stvoriti preduvjete za djelovanje stalnog orkestra. Razumljivo je stoga da su navedeni i Zagrebačka filharmonija i Simfonijski orkestar HRT-a kao veliki orkestri bez kojih nije bilo moguće ostvariti neke projekte iako se radi o baroknome repertoaru. Prava je šteta da nisu navedeni Poznati inozemni ansambli na Varaždinskim baroknim večerima kao u monografiji iz 1995., jer upravo kroz gostovanja ansambala iz zemalja-partnera upoznala je naša publika neke od najboljih u svijetu.
  
  U trećem poglavlju monografije Prilozi više je potpoglavlja. Najveće od njih naslovljeno je Festivalski programi Varaždinskih baroknih večeri (1971.-2020.), a pred čitateljem je ispis svih koncertnih programa s podacima o mjestu, vremenu, organizatorima, autorima skladbi i interpretima. Ovako objavljeni podaci mogu postati ishodištem sustavnog upisa u računalni program u kojem će se moći pretraživati prema više kriterija – npr. skladatelju, naslovu djela, izvođačima, mjestima i prostorima izvedbe, glazbenim vrstama, zadržavajući pri tome njihovu cjelovitost. Takav sustav razlikuje se od popisa Autori i djela na Varaždinskim baroknim večerima u monografiji iz 1995. godine, a u obje je monografije potpuno izostavljen popis izvođača, koji bi isto tako mogao pružiti dragocjen uvid u interpretativne domete gostujućih i hrvatskih glazbenika.
  
  
  
  Potpoglavlje Diskografija 50 godina Varaždinskih baroknih večeri potpisao je Raymond Rojnik, a slijedi još nekoliko popisa: Dobitnici Nagrade "Ivan Lukačić" (od 1985.), Dobitnici Nagrade "Jurica Murai" (od 1999.), Dobitnici Nagrade "Ivan Lukaičić" (od 2004. do 2011.), Članovi Programskog odbora Varaždinskih baroknih večeri, Članovi Organizacijskog odbora Varaždinskih baroknih večeri, Članovi Festivalskog vijeća Varaždinskih baroknih večeri, a na kraju je sažetak Ernesta Fišera Zlatni jubilej Varaždinskih baroknih večeri (preveden i na engleski jezik).

  Možda će se čitatelju ovoga prikaza činiti neuobičajenim predstavljanje dviju monografija nastalih u razmaku od dvadeset i pet godina. No, takav pristup nametnuo se sam po sebi iz više razloga. Identičan im je format A4, sjajni Kunstdruck-papir, podjela sadržaja i naslovi te urednik Ernest Fišer (u monografiji iz 1995. potpisana je i Jagoda Martinčević). Na razlike u sadržaju ukazano je u ovome tekstu, a bitna je razlika i veličina fonta-slova koja su u monografiji iz 1995. znatno manja, tako da je i znatno manji broj stranica (144). U prijelomu je ostavljena veća margina s vanjske strane, pa su povremeno citirani odlomci iz glazbenih kritika u rubrici Festivalski odjeci, što daje naslutiti začetke bibliografije koje zapravo nema ni u jednoj od monografija.
  
  Razlika je i u fotografijama koje su u monografiji iz 1995. sve crno-bijele, dok su u onoj iz 2020. uglavnom u boji uz nekoliko crno-bijelih. a pri raspoređivanju na stranice nije se uvijek vodilo računa o tom aspektu fotografija. Legende ispod njih nisu uvijek precizne, a možda se nisu trebale uvrstiti ni one fotografije koje interprete ne prikazuju na koncertima u Varaždinu (primjerice Ansambl Antifonus je na fotografiji iz Dubrovnika, Ansambl Responsorium na fotografiji iz Šibenika, i dr.). Nastup pjevača Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado na otvorenju 34. Varaždinskih baroknih večeri otvorio je pitanje opravdanosti njihova nastupa na usko profiliranom festivalu barokne glazbe. Odgovor, s kojim možda i nisu bili svi zadovoljni, pronađen je u predstavljanju višestoljetne glazbene tradicije božićnih i korizmenih napjeva hrvatskog naroda.
  
  
  
  Fotografija s tog nastupa otisnuta je preko cijele stranice uz tekst Radimira Čačića Slika Hrvatske koju želimo pa se možda viziju Hrvatske u budućnosti pokušalo povezati s tradicijskom kulturom – običaji, glazba, nošnja. Možda bi neka druga fotografija iz bogate arhive Varaždinskih baroknih večeri primjerenije približila čitatelju festival umjetničke glazbe nastale u jednom sasvim određenom razdoblju na putu stilskih mijena europske glazbe. U prijelomu knjige ostavljeno je dosta neiskorištenog prostora, a da su se tekst i fotografije spretnije složili, stvorile bi se uštede na broju stranica (i njenoj težini).

  Smjelim pothvatom urednika i svih suradnika u projektu bilo je objavljivanje monografije o pedeset festivalskih godina Varaždinskih baroknih večeri dan nakon njihova završetka i to s fotografijom snimljenom na koncertu otvorenja. Pred čitateljem je svakako zanimljivo štivo s mnoštvom podataka pretočenih u jednostavno, pitko pripovijedanje. No, svi propusti na koje smo ukazali sigurno su dijelom posljedica želje i nastojanja da se što brže dođe do zacrtanoga cilja. Budućim piscima neke nove obljetničke monografije o Varaždinskim baroknim večerima trebalo bi podastrijeti stručno obrađenu arhivsku građu na kojoj će graditi nastavak priče o jedinstvenom glazbenom festivalu u Hrvatskoj nastojeći ga rasvijetliti iz više uglova, stalno ga povezujući s ukupnim glazbenim zbivanjima u Hrvatskoj na koja je utjecao tijekom prvih pedeset godina postojanja.
  
  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 15. veljače 2021.

Piše: