Prvijenac sa svim značajkama majstorstva

CD album pijanista Bruna Vlaheka, Touches, Bernstein, Ligeti, Stravinsky, Croatia Records, 2020.

• Bruno Vlahek (Zagreb, 1984.), pijanist i skladatelj, ili skladatelj i pijanist, pa k tome još i komorni glazbenik koji sa suprugom Dubravkom Vukalović kao Klavirski duo D&B oduševljava međunarodnu publiku i osvaja nagrade, pripada onim glazbenicima koji sve čime se bave obave na odličan i uvijek pohvalan način. Vlahek se tako potvrdio, sa samo 36 godina, kao jedan od najistaknutijih glazbenika i to ne samo u domovini Hrvatskoj, gdje je učio klavir na Glazbenoj školi Pavla Markovca u razredu Mare Bolfek da bi već samo dvije godine učenja okrunio prvom nagradom na međunarodnom pijanističkom natjecanju u talijanskom Pinerolu, te diplomirao u razredu Vladimira Krpana na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kao njezin najmlađi polaznik, nego je naredao i brojne međunarodne nagrade na pijanističkim natjecanjima, a poslijediplomske je studije završio ne Konzervatoriju u Lausannei u razredu Jeana- Françoisa Antoniolija te potom na Visokoj školi za glazbu u Kölnu kao polaznik Vasilija Lobanova. Usporedno je studirao i kompoziciju i improvizaciju, a od 2010. do 2013. godine usavršavao se pod mentorstvom legendarnog ruskog pijanista i pedagoga Dmitrija Baškirova na Visokoj školi za glazbu kraljice Sofije u Madridu.

  Pobjednik natjecanja u Parizu, Lleidi, laureat u Šangaju, dobitnik švicarskih nagrada, dobitnik nagrada u Madridu i u Izraelu, kao i počasne diplome za osobita postignuća u Kraljevini Španjolskoj, koju mu je osobno uručila španjolska kraljica Sofija, Bruno Vlahek nositelj je i naslova Mladi glazbenik godine Zagrebačke filharmonije za 2010. godinu, a jedan od najnovijih uspjeha je njegov nastup sa Zagrebačkom filharmonijom u studenome 2020. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog pod ravnanjem slovenskog maestra Simona Krečiča s djelima Rahmanjinova i Brahmsa. Bruno Vlahek na opće je divljenje izveo solističku dionicu  2. koncert za klavir i orkestar u c-molu, op. 18 Sergeja Rahmanjinova.

  
  
  Vlahekov jednako uspješan i međunarodno priznati skladateljski rad u ovoj prigodi tek navodim kao činjenicu zbog koje i dolazi do dileme je li on pijanist i skladatelj, ili pak skladatelj i pijanist. Brojne nagrade i izdanja potvrđuju i njegovu skladateljsku vrsnost. Bruno Vlahek sa suprugom Dubravkom Vukalović živi u Madridu i profesor je na Konzervatoriju Katarina Gurska. Oboje održavaju majstorske radionice diljem svijeta.

  Uz sve navedeno, što potvrđuje osobitu nadarenost, ustrajnost i upornost, marljivost i disciplinu, a dakako i izuzetnu energiju kako bi se svladalo sve postavljene zadatke i odgovorilo na sve pozive, Bruno Vlahek je u 2020. godini - godini obilježenoj dramom korona-zaraze, koja je osobito u Španjolskoj nemilosrdno harala, kao i sa svim ograničenjima koja su zacijelo odložila brojne nastupe i gostovanja, snimio čak tri solistička albuma i to Touches s djelima Leonarda Bernsteina, ciklusom Györgya Ligetija i s Tri stavka suite Žar ptica Igora Stravinskog za tvrtku Croatia Records, cjelokupne Etide-slike Sergeja Rahmanjinova za tvrtku Play Classics i sonate Domenica Scarlattija za tvrtku Naxos. Priznajmo, nije li to jedinstveno? I koja je koncentracija neophodna za takve podvige….

  
  
  Kako je nosač zvuka Touches hrvatske tvrtke Croatia Records bio prvo izdanje, želim mu pokloniti više pozornosti jer riječ je o CD-u koji je po mnogim odlikama neosporno jedinstven. O tome da je Bruno Vlahek dokazani virtuoz, da je tehnički jedinstveno spretan i sposoban za najkompliciranije pijanističke izazove, a da su k tome njegove intelektualne i emocionalne sposobnosti nadasve uravnotežene, vjerujem da u ovoj prigodi nije potrebno posebno naglašavati.

  Međutim, postavlja se pitanje zbog čega je pijanist za svoj debitantski CD odabrao upravo skladbe Touches – Chorale, Eight Variations&Coda američkog velikana Leonarda Bernsteina, niz od 10 varijacija koje je Bernstein skladao 1981. godine, dakle ipak već u poodmakloj dobi, potom 11 stavaka okupljenih u ciklusu Musica ricercata Györgya Ligetija, niz minijatura na kojima je Ligeti radio od 1951. do 1953. godine i na kraju Tri stavka iz suite Žar ptica Igora Stravinskog, koju je kao trostavačnu klavirsku suitu 1928. godine obradio slavni talijanski pijanist i pedagog Guido Agosti.

  Nakon nekoliko ponovljenih slušanja Vlahekova zvučnog prvijenca te napose nakon čitanja njegova komentara, kojim je osobno opisao sadržaj CD-a, uvjerena sam da je riječ o nadasve osobnom odabiru i programu nosača zvuka čiji je glazbeni sadržaj osobit i jedinstven. Ako je Leonard Bernstein pojam Touches pojasnio u dvojakom značenju, francuskom, prema kojemu je riječ o „vrstama dodira prstiju i ruku: o dodiru klavirske tipke koje je dubinsko, površinsko, perkusivno, klizeće, lebdeće, otegnuto, milujuće…“, dok u engleskom predstavlja „male komadiće, minijature, diskretne emocije: sažete glazbene manifestacije i naposljetku, iskaze ljubavi, posebice one između skladatelja i izvođača, te izvođača i publike“, a Vlahek to preuzima kao „balansiranje na granici dodira Stare i Nove glazbe“, moguće je zaključiti da je pijanist u uvodnom koralu, osam varijacija i završnoj Codi nastojao obuhvatiti bogati dijapazon ugođaja i emocija, tematskih i variranih minijatura u kojima vrlo suptilno, ponekad i u američkom bluesy-ugođaju, oživljava Bernsteinovu glazbenu imaginaciju, koji je u svojoj 63. godini života upravo klaviru povjerio svoja intimna snatrenja.

  Ligetijev ciklus Musica ricercata daljnji je enigmatski izvor u opusu skladatelja čiji je dramatični životni tijek otvorio vrata glazbi koja ne traži samo novo nego se pomirbeno obraća i glazbi prošlosti, spajajući izraze u iskaze kojima neposredno nakon tragedije Drugog svjetskog rata nastoji pružiti utjehu. Ligeti je ostavio svjedočanstvo „u mojoj glazbi ne može se naći niti ono što se smatra „znanstvenim“ niti „matematičkim“, već najprije jedinstvo konstrukcije s poetičnom, emocionalnom imaginacijom“. Vlahek savršeno empatično spoznaje Ligetijeve dileme između uzaludnosti tvrdoglave avangarde ali i nepobitne nemogućnosti potpunog vraćanja na tonalnost. Krećući se samouvjereno nizom od jedanaest kraćih i poduljih minijatura, pijanist Bruno Vlahek daruje nam glazbu pjevne duhovnosti, energične živosti, kao i kapriciozne igre koja završava Posvetom Girolamu Frescobaldiju. Time se zacijelo pojašnjava i naziv Musica ricercata, karakteristično barokni pojam ali i prošireno shvaćanje „tražene glazbe“, glazbe koja je bila i bit će uvijek spoj emocije i imaginacije.

  Za Tri stavka suite iz Žar ptice koje je prema Stravinskom za klavir obradio Agosti, saznajemo da je Bruno Vlahek - student Vladimira Krpana a koji je opet majstorstvo stjecao kod Guida Agostija, tu glazbu upoznao još za vrijeme studija u Zagrebu. Tri stavka tri su studije o plesu; tu je Uspavanka i na kraju vehementni Finale. Tehnički zahtjevno, stravinskijevski razuzdano, glazbeno uvjerljivo i dojmljivo. Za kraj CD-a petnaestak minuta barda moderne klasične glazbe pod prstima virtuoza koji se svojim debitantskim CD-om predstavlja kao znalac, sjajan poznavatelj glazbe te nedvojbeno bravurozni pijanist ali i glazbenik s dušom. Bravo, Bruno i hvala za glazbu kojoj je moguće uvijek se vraćati!

  Za snimanje i mastering odgovoran je Krešimir Petar Pustički, footograf Damil Kalogjera, likovno oblikovanje Ana Luketin Fahrenwald, urednik izdanja Domagoj Bešlić, a za izdavača Croatia Records potpisuje Želimir Babogredac (CD 60904959).
  
  CD Touches Bruna Vlaheka nominiran je u Kategoriji br. 25 - Najbolja izvedba klasične glazbe za Nagradu Porin u 2021. godini.
  
  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 26. veljače 2021.

Piše: