Visokovrijedno izdanje koje potvrđuje Lisinskog kao velikog majstora Lieda

CD-album Vatroslav Lisinski – Zborovi i popijevke, Glazba HRT-a, 2019.

• Zahvaljujući zauzimanju za hrvatsku glazbu svoje rukovoditejice Ivane Kocelj Glazba HRT-a uz potporu Ministartva kulture Republike Hrvatske objavila je 2019., nakon cjelovitih snimki opera Ljubav i zloba i Porin, CD Vatroslav Lisinski – Zborovi i popijevke.   

   Ovaj izbor iz vokalnog opusa Lisinskog koji možda najbolje osvjetlava autorovu umjetničku osobnost: izvorno melodijsko nadahnuće, toplinu glazbene misli, saživljenost s tekstom i majstorstvo male forme velikog sadržaja. Za svoj bogati opus od sedamdesetak (62 sačuvane) popijevaka birao je vrlo pažljivo tekstove, najčešće one Petra Preradovića (1818-1872), a i sam ih je pisao. Na izdanju su i popijevke na njemačke i češke tekstove koje se baš i ne čuju na našim vokalnim koncertima. Između ostalih kao pisci stihova zastupljeni su sam  Lisinski – Die Botschaft (Poruka) iz 1846. u prepjevu Augusta Harambašića, hrvatski pjesnik Vatroslav Vernak (1824-1863) – Prosjak također iz 1846., austrijski Hyazinth von Schulheim (1815-1875) – Vergessen (Zaborav) također iz 1846. u Harambašićevu prepjevu, češki Karel Drahotin Marie Villani (1818-1883) – Vystĕhovanec  (Iseljenik) iz 1849. u prepjevu Ivana Trnskog, njemački – Johann Friedrich Schink (1755-1835) – Hoffnung (Nada) iz 1851. u prepjevu Seata Muhamedagića Tu je i poznata An die Tanne (Jeli) u prepjevu skladatelja i dirigenta Mladena Pozajića (1905-1979), nastala 1849. iz ciklusa Dječakov čarobni rog. U popijevkama se Lisinski možda i najviše dokazuje kao stvaralac profinjenog senzibiliteta.

  
  
  Popijevke na CD-u pjevaju afrmirani koncertni pjevači – bas-bariton Krešimir Stražanac i mezzosopranistica Renata Pokupić (1972.), a za klavirom ih prati vrstan američki pijanist međunarodnog ugleda Jonathan Ware (1984.). Na CD-u je i nekoliko zborskih skladbi u izvedbi zbora HRT-a pod ravnanjem Tomislava Fačinija (1975.). U umijeće dvoje vokalnih solista ne treba sumnjati, ono je već i međunarodno potvrđeno, ali njihov izbor je dvojben. U vrijeme kada su te popijevke nastale, dakle sredinom 19. stoljeća, popijevke za ženski glas skladane su za sopran, gotovo isključivo za visoki glas, što se u hrvatskoj glazbi dugo zadržalo, do Seh duš dan Blagoja Berse i kasnije pjesama Jakova Gotovca. Takav glas slušamo u višeglasnoj skladbi Jutro iz 1852. u kojoj je sopran solo Monika Cerovčec.
  
  Bas-bariton posve sigurno nije bio omiljeni muški glas Lisinskog, ali za kasnije njegove popijevke, one na češke a pogotovo njemačke tekstove (npr. Der Zufluchtsort (Utočište) na vlastiti tekst iz 1846.) pogodan je jer im daje novu dimenziju. No izbor mezzosoprana za možda najpopularniju popijevku Lisinskog koja je postala gotovo narodna pjesma, Miruj, miruj, srce moje promašen je, a i Lisinski je naznačio da je za bariton. Ona je u izvornom izdanju tzv. muška pjesma (Nije Milka tvoja više, već za drugog ona diše….) A Ribar na alegorijski Preradovićev tekst upravo traži mladenačku svježinu tenorskog (Lisinski ju je napisao za tenor) ili visokog baritonskog glasa. Valja spomenuti i lijep violinski solo Vlatke Peljhan u popijevki Hoffnung.

  Fačini nije mogao odoljeti Zboru Hrvatica iz Porina, jednom od najljepših u opernoj literaturi uopće (stilski bi bolje odgovarala Prelja, ali neka se u dobroj izvedbi čuju i Hrvatice, nije na odmet). Muški zborovi Die Nacht – Noć, na autorov tekst u prepjevu Trnskog i Prosto zrakom ptica leti na stihove Dimitrije Demetra, koja ga je odmah, već od 1841. uvrstila u prvi plan ilirskih glazbenika, zaokružuju skladateljev vokalni opus, jedinstven u hrvatskoj glazbi, prema izvornom nadahnuću, tehničkoj razrađenosti i potpune odsutnosti težnje za jeftinim efektima (za kojima se nije rijetko posezalo u budnicama i davorijama toga vemena).

  Vrlo studiozan, opširan i muzikološki utemeljen popratni tekst izdanja djelo je Nataše Leverić-Špoljarić. Priključeni su i tekstovi pjesama i biografski podaci, naravno uz engleski prijevod Velde Babić i njemački Sandre Mlađenović i prepjeve pjesama raznih autora. Skladbe su snimljene u studiju Bajsić HRT-a u studenome 2018. Glazbeni producent je Vjekoslav Nježić, tonska majstorica Marijana Begović. Koncept izdanja, vizualni identitet, dizajn i autorski tekstovi djelo su G.A.D. produkcije d.o.o. Odgovorna urednica je Ana Vidić, nakladnik HRT.

  To je visokovrijedno izdanje koje, unatoč nekim primjedbama, s ponosom možemo predstaviti i u inozemstvu! Ne bi li tako mogli doći na red i Rudari Ivana pl. Zajca, skladani za izvedbu u Scali (koju nisu dočekali jer skladatelj nije imao potrebna novčana sredstva) ali koncertno su praizvedeni, i to u odličnoj izvedbi, 1983. u sklopu Večeri na Griču u Zagrebu i isto tako odlično simljeni za tadašnju RTZ? Kao što ovaj CD jasno potvrđuje da je Lisinski, pogotovo u svojim popijevkama, skladao u duhu svojega vremena i pokazao se velikim majstorom Lieda, tako bi Rudari dokazali kako je glasovita Scala pokazala zanimanje za opus jednog hrvatskog skladatelja.

  No vrijednost i važnost Vatroslava Lisinskog u hrvatskoj kulturi ipak se instinktivno osjećala: najavnica Trećeg programa Hrvatskoga radija je glazba iz njegove idile Večer, a prelijepa zagrebačka koncertna dvorana, na žalost teško oštećena dvama prošlogodišnjim potresima, nosi njegovo ime. Je li ono izabrano na prijedlog njegova, možda, najvećeg interpreta - Vladimira Ruždjaka? Pouzdano se ne zna ali iz nakih spisa dalo bi se naslutiti.
  © Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 19. ožujka 2021.

Piše: