Kontemplativna violinska ispovijest

Korizmeni koncert Simfonijskog orkestra HRT-a, Stanko Madić, violina, Sonja Runje, alt, Ivan Repušić, dirigent, Crkva Sv. Blaža, Zagreb, 31. ožujka 2021.

• 
  
  Bez publike, bez publike. Bez slušatelja ili s malo njih po epidemiološkim propisima u dvorani, crkvi ili bilo kojem prigodnom prostoru. Tonski majstori i snimatelji su u gadnom iskušenju. Osobito će se to iskazati ako izvanredna situacija potraje. A po svemu sudeći, hoće. Mrežni prijenos uživo, radio ili televizijski prijenos jedino je što je ostalo. U tom novonormalnom akteri se zasad dobro snalaze. Dokad? Douvijek­? Rekla bih da hoće i usput se nadam da neće. Uzalud? Nisam nikad vjerovala da će mi kao desetljećima zasićenoj slušateljici pomalo bolno nedostajati koncerti uživo. A oduvijek su mi prijenosi i snimke bile drugotne. A drugotnim okolnostima i novonormalnom se korak po korak prilagođavam. Kao i mnogi drugi. Vjerujem i nadam se. Ili me, ne jedinu, pregazilo vrijeme. Opalalala…

  
  
  Ogledni primjerak novonastale situacije bio je koncert Simfonijskog orkestra HRT-a i dirigenta Ivana Repušića, šefa Minhenskog radijskog orkestra u praznoj Crkvi sv. Blaža.  Koncert je bio oslonjen na radijski i televizijski prijenos ili snimku. Bez ijednog slušatelja uživo. Cijeli projekt, koji postaje stvarnost unedogled, bio je više nego uspio u novonastalim okolnostima. Zapravo ne i novonastalim, starim tek oko godine, nego poduhvat doveden do sadašnjih granica. Prazna crkva, svirači raspoređeni po epidemiološkim pravilima, odlični solisti i kompetentan dirigent, kao i radijska i televizijska snimka. Vrlo je pomno uoči Uskrsa odabran kontemplativni program djela na repertoaru, a dirigent Ivan Repušić pobrinuo se da pozove i soliste koji će ga svojim izvedbama poduprijeti.
  
  

  Vivaldijeva Stabat Mater za alt i orkestar s izražajnom, ujedno i opreznom Sonjom Runje, otvorila je koncert savjesnom izvedbom. Neutralno i potpuno u skladu sa suvremenim zahtjevima, kojima se prilagodila bez suvišnih pitanja. Odlično izvedeno u skladu s pravilima struke i s poznavanjem stila. Izazov „pjevanja nekome“ je silom prilika izostao. Slijedio je izazov i zbog središnjeg mjesta u programu, kao i u izazovnom pismu latvijskog skladatelja Peterisa Vasksa. Sklon mistici, koncert za violinu nazvat će Daleka svjetlost. Iz stvarnosti, svjetlost u prenesenom smislu doista se čini dalekom. Solist je bio Stanko Madić, koncertni majstor Repušićeva orkestra, čovjek koji je od Beograda i Novog Sada prošao sve i sva da bi se zasad skrasio na mjestu koncertnog majstora u Orkestru minhenskog radija. Iskonski muzički pogon očito ga vuče da proučava i svira solistički kada se ukaže prilika.
  
  I tako je u Crkvi sv. Blaža nadasve koncentrirano i intenzivno  predstavio Vasksovu Daleku svjetlost iz 1997. godine, djelo oprečnih i uzbudljivih glazbenih događanja. Polazište su bili zapisi Gidona Kremera, objavljeni kao Trenuci iz djetinjstva, a Kremer je i praizveo koncert sa svojim ansamblom Kremerata Baltica. Daleka svjetlost u pola sata izvire iz tišine i u nju se vraća, dok se u toj glazbenoj, violinskoj ispovijesti u kratkom vremenu zbivaju drame i prepuštanja melankoliji. Stanko Madić je violinsku ispovijest znao pročitati i do zadnjeg detalja i dojmljivo oživiti Vasksov zapis. Njegova je potraga za Dalekom svjetlosti uz Simfonijski orkestar HRT-a i Ivana Repušića ostavila svjetlosni trag.
  
  

  Drukčije je bilo s izvedbom izdvojenog i nenadmašnog Viscontijevog filmskog uprizorenja stavka Adagietto iz Pete simfonije Gustava Mahlera, stavka koji je postao amblem više generacija glazboljubaca i filmoljubaca. Očekivanja su u takvom slučaju iznimno velika, ali se nisu ostvarila u mlohavoj izvedbi bez fokusa, u lutajućim namjerama i povremenim proplamsajima koji nisu uspjeli postati smislenom cjelinom u velikom, intenzivnom luku stavka Simfonije.

  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 14. travnja 2021.

  Simfonijski orkestar HRT-a
  Ivan Repušić, dirigent
  Stanko Madić, violina
  Sonja Runje, alt
  
  Program:
  Antonio Vivaldi: Stabat Mater
  Pēteris Vasks: Daleka svjetlost, koncert za violinu i orkestar
  Gustav Mahler: Peta simfonija, Adagietto

Piše: