Prva zabilježena izvedba skladbe Igora Stravinskog u Zagrebu
50. obljetnica smrti Igora Stravinskog; Skladbe Igora Stravinskog u glazbenom životu Zagreba (1. dio)
-
Skladatelj Igor Stravinski (1882-1971) jedna je od onih glazbenih osobnosti čiji su skladateljski opus i pogledi na glazbu obilježili glazbenu baštinu 20. stoljeća. Njegove su skladbe prilično rano pronašle put i do glazbenoga Zagreba zahvaljujući glazbenicima koji su pokušavali ovdašnjoj publici već nakon Prvoga svjetskog rata približiti suvremenu europsku (svjetsku) glazbu. U Zagrebu su djelovali i neki glazbenici s kojima se Stravinski upoznao i posvetio im nekoliko skladbi. Bili su to sopranistica Maja Strozzi-Pečić (1882-1962) i njen dugogodišnji pratilac na klaviru suprug Bela Pečić (1878-1938), a u više navrata Stravinski je gostovao u Zagrebu. Burni životni put kojim je išao od Rusije gdje je rođen, preko Švicarske gdje je živio između 1910. i 1920. godine, Francuske u kojoj je živio između 1920. i 1939. godine do konačnog odlaska 1939. godine u Sjedinjene Američke Države, završio je Stravinski 6. travnja 1971. u New Yorku, a za svoje posljednje počivalište odabrao je groblje San Michele u Veneciji.
Igor Stravinski rođen je 17. lipnja 1882. u Oranienbaumu u Sankt Petersburgu u obitelji opernoga pjevača (basa) Fjodora Ignjatjeviča. Već u dobi od devet godina Igor (Fjodorovič) Stravinski je dobio prvu glazbenu poduku. Nakon završene klasične gimnazije upisao je studij prava suprotno svojoj, ali prema želji svojih roditelja. Još tijekom studija prava koji je završio 1905. godine, Igor Stravinski postaje 1903. godine učenikom skladatelja Nikolaja Rimskog-Korsakova (1844-1908). Posjećujući ga gotovo svakodnevno sljedećih nekoliko godina, Stravinski je s tolikim uspjehom svladao skladateljske vještine da su već 1907. godine na koncertu u Petrogradu izvedene skladbe Simfonija in Es i ciklus pjesama za glas i orkestar Faun i pastirica. U razgovorima s dirigentom Robertom Craftom o prvim susretima s Nikolajem Rimskim-Korsakovim Stravinski je rekao:
„Moje su tijesne veze s Rimskim počele ljeti 1900., u Neckarsgemündeu blizu Heidelberga, gdje je Andrej Rimski-Korsakov studirao. Ja sam ljetovao s roditeljima u obližnjem Bad Wildungenu, a Andrejev brat Vladimir, moj kolega s petrogradskog sveučilišta pozvao me k sebi. Za vrijeme te posjete pokazao sam Rimskom svoje prve kompozicije, kratke klavirske komade, "andante", "melodije", itd. Stidio sam se što mu oduzimam vrijeme, no u isto vrijeme sam neobično želio postati njegov učenik. On je s velikom strpljivošću pregledao te moje slabašne napore i rekao tada da, ako nastavim raditi s Kalafatijem, mogu dolaziti i k njemu na lekcije dvaput tjedno. Bio sam toliko oduševljen da nisam samo prionuo na Kalafatijeve vježbe, nego sam do kraja ljeta njima čak ispunio nekoliko teka. Rimski je i tada i kasnije pazio na to da me ne hvali i ne bodri upotrebljavajući površno riječ "talent".“Sljedeće pitanje Roberta Crafta upućeno Igoru Stravinskom odnosilo se na početak njegovih nastupa kao pijanista. Vraćamo se koncertu u Petrogradu 1907. i praizvedbi Stravinskijeve suite za glas i orkestar Faun i pastirica. Listajući podatke o izvedbama njegovih skladbi u Zagrebu do 1940. godine naišli smo na naslov Suita "Faun i pastirica", op. 2 br. 1 skladanoj na stihove Aleksandra Sergejeviča Puškina (1799-1837). Nadnevak izvedbe 10. siječnja 1920. ujedno je i prva poznata izvedba neke od skladbi Igora Stravinskog u našem gradu, a nastupila je pjevačica Anka Koščević (1892-1985) uz klavirsku pratnju Krešimira Baranovića (1894-1975) u obradi izvornika za mezzosopran i klavir koju je skladatelj dovršio 1905/1906. godine.
Samo mjesec dana ranije, 23. prosinca 1919. mladi dirigent Krešimir Baranović dirigirao je Filharmonijom kazališnog orkestra na jednom od prvih koncerata nakon njezina prvog nastupa i ulaska u glazbeni život Zagreba 7. studenoga 1919. Koncert održan pred Badnjak 1919. nije programski bio primjeren ugođaju Božića s obzirom na naslove nekih od triju skladbi: Koncert za violončelo i orkestar u h-molu, op. 104 Antonina Dvořaka (1841-1904), Simfonijska pjesma Tasso Franza Liszta (1811-1886) i Uvertira „Veliki ruski Uskrs“ Nikolaja Rimski-Korsakova, skladatelja koji je Stravinskoga podučavao komponiranju. Solističku dionicu u Dvořakovu koncertu svirao je violončelist Ljudevit Ćulumović (1898-1983). Slavenski repertoar bio je jedan od glavnih oslonaca u planiranju koncerata Filharmonije kazališnog orkestra pa se možda Suita „Faun i pastirica“ mogla izvesti na orkestralnom koncertu u izvornoj inačici za mezzosopran i orkestar kojim bi ravnao Krešimir Baranović.
On je često nastupao i kao vrstan pratilac pjevača, često članova Opere Hrvatskoga narodnog kazališta s kojima je surađivao, kao i s pjevačicom Ankom Koščević. O Anki Koščević-Badalić postoji kratka bilješka u Leksikonu jugoslavenske muzike prema kojoj je u vrijeme njegova objavljivanja 1984. godine bila u visokoj životnoj dobi s obzirom na podatak o nadnevku rođenja 5. srpnja 1892. u Lipiku. Učiteljice pjevanja bile su joj Maja Strozzi(-Pečić) u Zagrebu (privatno) i Selma Niclass Kempner u Berlinu. Između 1917. i 1924. bila je članica Zagrebačke opere, a kako navodi autor bilješke u spomenutom Leksikonu „(…) Istakla se i kao koncertna pjevačica interpretacijom djela suvremenih autora.“
Opširniji tekst o Anki Koščević-Badalić donosi i Hrvatski biografski leksikon (8. svezak, 2009) u kome autor Stanislav Tuksar piše kako su „(…) Kritičari (su) isticali lijepu boju njezina glasa, koji je zvučao kao taman sopran izrazite mekoće i kultiviranosti, interpretativnu rafiniranost i sigurnost te ukus i stručnost u odabiru programa. Nakon udaje za slavista J. Badalića prekinula pjevačku karijeru.“ Pjevačka karijera Anke Koščević-Badalić trajala je kratko – do 1928. godine, ali je ostvarila niz zapaženih opernih uloga i koncertnih nastupa, promičući suvremeni repertoar Lieda.
Nastavlja se...
© Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 14. travnja 2021.