Bujni tokovi Brucknerove gromada-simfonije
Koncert Simfonijskog orkestra HRT-a, dir. Aleksandar Marković, Majstorski ciklus, Mala dvorana Doma sportova, 15. travnja 2021.
-
Malobrojni su slušatelji smjeli zbog epidemioloških pravila posjetiti Malu dvoranu Doma sportova za koncert Simfonijskog orkestra HRT-a i relativno često gostujućeg srpskog dirigenta Aleksandra Markovića sa stalnom adresom u inozemstvu od Leedsa do Brna. Zato je bar dio atmosfere nadoknadio izravni radijski i televizijski prijenos. Cijelu sezonu obilježava seljakanje većih ansambala po više ili manje prikladnim prostorima od crkava do sportskih dvorana. Nijedni nisu sasvim novi okoliš za koncerte jer se sjećamo i koncerata, u dovoljno velikim crkvama i u Ciboni ili Domu u iznimnim, uglavnom političko-sportskim situacijama.
Takvo stanje se očito neće skoro promijeniti, sve dok se velika dvorana Lisinski ne osposobi, ali i tada tko zna do kada ostaje korona i vrlo razrijeđena publika dok ne bude proglašen kraj epidemije. Tako je za Filharmoniju došao na red prostor Globusa na Velesajmu, a za Simfonijski orkestar HRT-a u Domu sportova. I nakon godine dana, ostaje samo nada da će orkestri uspješno preživjeti nemirna vremena, a valja napomenuti da je Simfonijski orkestar HRT-a u nešto boljem položaju jer su mu dostupniji kanali prijenosa koncerta. Manji ansambli se još nekako i snalaze s jako prorijeđenom publikom, ali staronormalno za simfonijske orkestre ostaje tek velika nada.Unatoč izravnom radijskom i televizijskom prijenosu, Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem Aleksandra Markovića, praćen svim pogodnostima koje pruža suvremena tehnologija, našao se u velikom iskušenju na koncertu Maloj dvorani Doma sportova. Ponajprije stoga što je na repertoaru bila opsežna i na neki način ključna Osma simfonija u c-molu Antona Brucknera, posljednja dovršena u njegovu grandioznom simfonijskom opusu, djelo koja na svoj način obuhvaća sva njegova htijenja. Čak su joj u doba nastanka krajem 19. stoljeća prišili nadimak „apokaliptična“ koji bi današnjem vremenu pristajalo da je manje estradizirano. Nadimak nije nikad zaživio jer su ih se skladatelji mahom klonili, ali entuzijastična publika uvijek zna nadimkom opisati svoj doživljaj.
Za praizvedbe tog opsežnog introspektivnog koliko i snažnog djela, neki slavni članovi publike poput utjecajnog estetičara glazbe Eduarda Hanslicka bez pardona su napuštali dvoranu Musikvereina u Beču. Zapisano je čak da su ostali Hugo Wolf i Johann Strauss. Tračerski dio zapisa očito je i tada bio aktualan, ali se primjećuje i da su u doba bez snimki skladatelji uživo željeli saznati što se zbiva jer im je to bio jedini način.Danas je pak problem opterećenje brojnim snimkama i tumačenjima, usporedbama u ovom slučaju rijetkih izvedbi uživo s uređenim snimkama, usporedbama bez kraja i konca. Aleksandar Marković je uz discipliniran orkestar nastojao krenuti savjesnim putem čitanja zapisa ujedno svjestan sadašnjeg trenutaka u kojemu se „outfit“ itekako broji, a on je bio precizno elegantan s pomakom u tumačenju fraka. Ali nema veze, dirigent je u velikoj mjeri, doduše, čini se s premalo iskustva, uspio objediniti simfonijsku cjelinu velikih zamaha, osjetljivih detalja i promjenjivosti tijeka poštujući zadanu si zadaću da ni u čemu ne pretjera i ne zamjeri se sve rjeđim brucknerijancima.
Uistinu je to bio pošten posao orkestra i dirigenta kojem je manjkalo malo hrabre inspirativnosti i prepuštanja uzbudljivom tijeku koja ovu Brucknerovu gromada-simfoniju čini jedinstvenom i teškom za izvođače i slušatelje kojima u današnje vrijeme razlomljene pažnje i nedostatka kontinuirane pažnje teško postaje žuđenom atrakcijom. No ipak su u tom pothvatu ostali bujni tokovi Brucknerove Osme simfonije uza savjesni posao tonskih majstora koji su objedinili raštrkane svirače u jedinstvenu tonsku sliku.© Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 26. travnja 2021.
Simfonijski orkestar HRT-a, Majstorski ciklusu
Aleksandar Marković, dirigent
Program:
Anton Bruckner: Osma simfonija u c-molu
Piše:
Stanetti