Karizmatičan najmlađi šef-dirigent najstarijeg hrvatskog profesionalnog orkestra

Koncert Zagrebačke filharmonije, Dawid Runtz, dirigent, Plavi ciklus, Tvornica kulture, 14. svibnja 2021.

• 
  
  Od mojeg prvog osvrta na nastup mladog poljskog dirigenta Dawida Runtza za pultom Zagrebačke filharmonije, koji je u veljači 2020. bio objavljen na internetskom portalu klasika.hr (Pročitajte tekst ovdje...), a koji sam tada naslovila Rođen za dirigenta, prošlo je tek nešto više od godinu dana. Čini se da je panegirički intonirani osvrt bio u cijelosti točan, budući da je u siječnju ove, 2021. godine, mladi maestro, s već dobrom popudbinom nastupa i stečenim ugledom u svojoj domovini i izvan nje, izabran i od nadležnih institucija imenovan za šefa-dirigenta Zagrebačke filharmonije u 150. godini postojanja profesionalnog orkestralnog muziciranja ne samo u glavnom gradu nego i u Hrvatskoj općenito, čiji je legitimni nasljednik upravo Zagrebačka filharmonija.
  
  Dawid Runtz ponovno je bio u Zagrebu, sada s uglednom titulom šefa-dirigenta, te u Tvornici kulture 14. svibnja sa Zagrebačkom filharmonijom izveo u okviru Plavog ciklusa dvije vrlo opsežne i sadržajno nadasve zahtjevne skladbe – Peer Gynt suitu br. 1, op. 46 Edwarda Griega i Drugu simfoniju u D-duru, op. 43 Jeana Sibeliusa.
  
  
  
  Svaki od navedenih podataka doista zavrjeđuje širu eksplikaciju. Kao prvo, maestro Dawid Runtz za dirigentskim je pultom obje partiture ravnao napamet, što svakako valja istaći. Takav način vođenja orkestra na prvome mjestu dokazuje ne samo sjajnu koncentraciju i pamćenje – kao i vladanje cijelim kompleksnim notnim zapisom odabranog orkestralnog djela, a svatko tko je barem jednom vidio dirigentu namijenjenu orkestralnu partituru pouzdano zna o čemu je riječ (za razliku od pojedinačnih dionica koje su na pultovima svih orkestralnih instrumentalista), nego i želju da kao najodgovorniji za izvedbu i interpretaciju upravo s dirigentskog pulta voditelj može ostvariti izravni kontakt sa svakim od glazbenika.

  Uostalom, javnost je već upoznata s činjenicom da je orkestar već od prvog susreta s Dawidom Runtzom na gostovanju u Kuvajtu, već nakon prve probe poželio nastaviti suradnju sa 29-godišnjim poljskim dirigentom. Jer, orkestralni glazbenici nedvojbeno najbolje mogu procijeniti kako se osjećaju i s kojim povjerenjem prate upute i kretnje glazbenika za dirigentskim pultom. A da je Dawid Runtz obdaren osobitom karizmom, da je dirigent koji inspirira glazbenike te da posjeduje izuzetnu muzikalnost, mladenački šarm i profesionalnu ozbiljnost, koji osvajaju i slušatelje, do sada su se uvjerili i oni malobrojni pretplatnici ciklusa Zagrebačke filharmonije budući da je koncert nažalost, zbog epidemioloških mjera izazvanih ugrozom korone, mogao čuti tek vrlo  ograničeni broj slušatelja.
  
  

  Doda li se podatak da se koncerti zbog oštećenja izazvanih potresima na KD Vatroslav Lisinski, koja nažalost još uvijek nije dostupna, održavaju u Tvornici kulture – dakle prostoru ne samo neadekvatnom za tako veliki orkestar nego i neprimjerenom za slušateljstvo smješteno malo na tribinama, malo na malobrojnim stolicama – što je sve akustički problematično, onda se nameće nužnost još glasnijih čestitki jednako orkestru kao i njegovom novom, po godinama starosti najmlađem šefu-dirigentu (rođen je 1992. u glazbeničkoj obitelji u poljskom gradu Wejherowie), koji su stoičkom strpljivošću i očitom predanošću odabranom umjetničkom pozivu ostvarili koncert i tako zaključili zbog trajne zdravstvene ugroze zbilja i psihički kompliciranu koncertnu sezonu.

  Nalaženje što je moguće originalnijih PR, reklamnih poziva upućenih potencijalnim slušateljima u današnje je vrijeme očito neophodnost kojom se služe svi organizatori kulturnih događanja. Tako je slavljenička sezona Zagrebačke filharmonije protjecala pod geslom Grlimo vas glazbom. Nježno i neizbježno! Maestro Dawid Runtz očito dobro zna kako treba „grliti glazbom“. Tako je navedeno prvo djelo na programu koncerta 14. Svibnja – Peer Gynt, suita br. 1, op. 46 Edwarda Griega, bilo itekako pogodno za nježne, romantične, glazbene zagrljaje.
  
  

  Norvežanin Edward Grieg skladao je scensku glazbu za na danskom jeziku pisanu dramu svojega sunarodnjaka Henrika Ibsena i glazba je pod naslovom Peer Gynt, op. 23 praizvedena 1876. u Oslu. Tek je kasnije Grieg iz te scenske glazbe sastavio dvije suite koje pripadaju njegovim najpoznatijim djelima uz raniji Koncert za klavir i orkestar u a-molu, op. 16.
  
  Peer Gynt lik je iz nordijskih bajki, a po karakteru je zapravo probisvijet koji se ravna prema devizi „snađi se kako znaš“, te tako prolazi kroz različite i vrlo kontrastne životne situacije. Suita br. 1 ima četiri stavka – Jutro, Allegretto pastorale, Åsina smrt, Andante doloroso, Anitrin ples, Tempo di Mazurka i završni U pećini gorskog kralja, Alla marcia e molto marcato. Široj je publici vjerojatno najpoznatiji Griegov stavak Solvejgina pjesma, ali to je završni stavak Druge suite, op. 55.

  Riječ je dakle o tzv. programnoj glazbi i upravo taj narativni karakter koji glazbenim jezikom pripovijeda odabrani tekstualni sadržaj ono je što treba prenijeti slušatelju kako bi se zvučnim, glazbenim parametrima pobudilo maštu i pružilo umjetnički, estetski, glazbeni dojam i dakako užitak. Zagrebačka filharmonija, a sjedila sam tako blizu da sam mogla gotovo i gledati u dionice na pultovima puhača, pod Runtzovim je vodstvom ispričala Ibsen/Griegove priče u vrlo širokom rasponu dinamičkih kontrasta, s preciznim puhačkim i gudačkim solima i s jasnim programskim aluzijama bajkovitog sadržaja. Pri tome doista impresionira način na koji novi šef-dirigent komunicira sa svojim orkestrom i vrlo jasnim pokretima oblikuje dinamički i ritmički protok melodijsko-harmonijski izrazito romantičnih ugođaja.
  
  

  Ništa manje dojmljiva bila je i interpretacija Druge simfonije u D-duru, op. 43 Jeana Sibeliusa. Za tu je simfoniju finski skladatelj, koji je svoju Drugu simfoniju započeo skladati 1901. u Rapallu u Italiji a završio 1902. u Finskoj, rekao da je to „ispovijed duše“. Premijerno ju je izvelo Helsinško filharmonijsko društvo 8. ožujka 1902., pod vodstvom skladatelja. Simfonija ima četiri stavka – Allegretto, Tempo andante, ma rubato, Vivacissimo i Allegro moderato, a dopuštam si označiti ju kao – glomaznu. Da, namjerno ne pišem da je riječ o velebnoj nego o doista glomaznoj partituri koja pred orkestar postavlja vrlo kompleksne zahtjeve. Trajanjem od 45 minuta, djelo je to koje traži koncentraciju s obje strane podija, dakle i od slušatelja. Tematski je materijal krajnje koncentriran, a budući da je Sibelius ostavio i pisane tragove svojih ideja kada je skladao djelo, moguće su i naznake programskim sadržajima pojedinih stavaka. U svakom slučaju, sola fagota, oboe praćene klarinetom i rogovima, uznemirena pizzicata u gudačima, izmjene svjetlijih i tamnijih ugođaja, skladateljevo spominjanje smrti u vezi s drugim stavkom, ali i lirski trenuci u Triju trećega stavka – sve su to tek kratko naznačene pojedinosti duge Druge simfonije za koju je finski dirigent Robert Kajanus, suvremenik Jeana Sibeliusa, rekao da je to „Italija koja je otišla na Sjever.“
  
  

  U svakom slučaju, novi šef-dirigent Dawid Runtz već odabirom djela očito želi dati na znanje da sa Zagrebačkom filharmonijom itekako rado nastupa i teži obogaćenju repertoara te daljnjem napretku orkestra. Budući da je suradnja s obje strane s oduševljenjem dogovorena i potpisana, možemo očekivati zanimljivu novu sezonu, najavljenu pod novim geslom – Glazba uvijek pronađe put!. Dakako, nadamo se da će to biti u do jeseni obnovljenoj KDVL, a možda i u neko dogledno vrijeme u novoj koncertnoj dvorani koja bi bila sjedište i dom Zagrebačke filharmonije!

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 21. svibnja 2021.

  Zagrebačka filharmonija
  Dirigent: Dawid Runtz

  Program:
  
  E.Grieg: Peer Gynt, suita br. 1, op.46 
  J.Sibelius: 2. simfonija u D-duru, op.43

Piše: