Koncertno djelovanje supružnika Strozzi-Pečić i poznanstvo s Igorom Stravinskim

50. obljetnica smrti Igora Stravinskog; Skladbe Igora Stravinskog u glazbenom životu Zagreba (3. dio)

  • Maja Strozzi-Pečić, Igor Stravinski, Bela pl. Pečić prigodom zajedničkog nastupa u HGZ-u, 23. ožujka 1926.

    Danas, kao i u ranijim stoljećima, osobito u 20. zahvaljujući većem broju koncerata različitih priređivača, pozornost su privlačila gostovanja skladatelja. Jedno od takvih gostovanja odnosi se i na skladatelja Igora Stravinskog čiji su domaćini na koncertu održanom 23. ožujka 1926. godine bili Maja Strozzi-Pečić i njen pratilac na klaviru, suprug Bela pl. Pečić. Poznanstvo s Igorom Stravinskim datira od ranije što potvrđuju Ruske popijevke posvećene supružnicima Pečić koje su izveli na koncertu 7. travnja 1922. (o čemu smo pisali u prethodnome nastavku). Možda je ovo prigoda da se prisjetimo pjevačice Maje Strozzi-Pečić, rođene iste godine kad i Igor Stravinski (1882). Njezina bogata i uspješna pjevačka karijera trajala je više desetljeća, a nekoliko godina prije smrti (1962) ostvarila je zvučne zapise solo-pjesama u pratnji sina Borisa Papandopula (1906-1991) koji, bez obzira na poodmaklu dob, svjedoče o ljepoti njena glasa.

    Tito Strozzi, Maja Strozzi, Boris Papandopulo i Marija Ružička-StrozziKao ni o mnogim drugim hrvatskim vokalnim solisticama ni o Maji Strozzi-Pečić nije do danas napisana monografija pa se većinu podataka o njezinu životu i djelovanju krije u objavljenome priručniku Bibliografija rasprava i članaka. Struka VI. Muzika koji obuhvaća naslove periodike do 1945. Zanimljiva su tri članka objavljena 1912. godine. Književnica i pedagoginja Antonija Kassowitz Cvijić (1865-1936) predstavila je u rubrici Fresco-portraiti u listu Narodne novine od 30. ožujka dvije predstavnice ugledne umjetničke obitelji: glumicu – majku Mariju Ružičku-Strozzi i pjevačicu – kćerku Maju pl. Papandopulo-Strozzi. Nepunih mjesec dana kasnije Milan Grlović je potpisao opsežan članak pod naslovom Dva oproštaja u listu Narodne novine najavivši odlazak iz Zagreba dviju kazališnih umjetnica Maje Strozzi-Pečić i Ljubice Car. Osvrnuo se na njihove oproštajne predstave u kazalištu, napomenuvši sjetno kako ih (...) nam ne otimlje ni nemoć ni starost, nego tudjina,  a koje su bile    p o d p u n o   n a š e    po krvi i rodu, kao i po svim simpatijama. (...) Tek jedan podatak o glumici Ljubici Drachsler-Car doznajemo iz studije povjesničarke Nevenke Bezić-Božanić (1927-2012) objavljene 1980. godine u 7. zborniku Dani Hvarskog kazališta pod naslovom Novinske vijesti o scenskim priredbama u Splitu (1884-1918).

    Je li Maja Strozzi-Pečić doista 1912. godine napustila na neko vrijeme Zagreb (Hrvatsku?) nije moguće zaključiti iz članka u priručniku Leksikon jugoslavenske muzike (1985), ali potvrda za to nalazi se u članku povjesničara umjetnosti i teatrologa Slavka Batušića (1902-1979) objavljenom u tjedniku za kazalište, književnost i umjetnost Komedija u ožujku 1936. uoči proslave 25-e obljetnice umjetničkoga rada Maje Strozzi-Pečić 4. travnja. Iz članka smo izdvojili sljedeće:

    Boris Papandopulo i Maja Strozzi-Pečić (?)(...) Od 1910 počela je djelovati sa nekoliko prekida na zagrebačkoj pozornici, gdje je nosila sav lirsko-dramatski i koloraturni repertar.

    Već potkraj svjetskoga rata počela je da u zajednici sa svojim mužem odličnim pianistom Belom Pečićem priređuje koncerte. Ti njeni koncerti bili su prava senzacija za muzički Zagreb. Njene interpretacije Rusa: Čerepnjina, Grečanjinova, Musorgskog, te Čeha: Novaka i Kričke, pa zatim otkrivanje modernih kompozitora Debussya i Igora Stravinskoga, bile su duboka, snažna i impresivna atrakcija za vjerne i mnogobrojne posjetnike čuvenih intimnih večeri Glazbenoga Zavoda. (...)

    Nove podatke o nastupima Maje Strozzi-Pečić i supruga Bele Pečića nalazimo u godinama 1917., 1918. i 1919. u kojima je uz koncerte u Zagrebu dio svoga pjevačkog umijeća predstavila i publici u nekim gradovima Hrvatske o čemu izvješćuju suradnici novina Die Drau, Primorske novine, Tjednik bjelovarsko-križevački, idr. Opširnu kritiku koncerta koji su supružnici Strozzi-Pečić osmislili pod nazivom Međunarodna večer popijevke i održali u prosincu 1917. u Zagrebu u Hrvatskome glazbenom zavodu napisao je u novinama Agramer Tagblatt književnik Milutin Cihlar-Nehajev (1880-1931), našavši se te večeri u ulozi "uvodničara" i "voditelja" kroz program. Iz njegove kritike izdvojili smo nekoliko zanimljivosti:

    (...) nadnevak međunarodne večeri pjesama Maje pl. Strozzi ostat će ponovno podcrtan crvenom bojom. Piscu ovih redaka pripala je počasna zadaća da uvod u "Modernu" podastre u obliku govorenoga "glazbenog vodiča" (...) Zamisao (običaj, navika, navada) najave koncerta u obliku "glazbenoga vodiča", objašnjenje tema i sadržaja glazbenih djela i značenja skladatelja u osnovnim crtama dalo je poticaja za naglašavanje programnosti te međunarodne večeri popijevke. Strani pjevač odabire svoj program prema stavovima koja dosta često ne odgovaraju pravim glazbenim ciljevima, već slučajnim, osobnim. Ovdje se željelo pokazati kako osjećaju i stvaraju "Modernu" u glazbi predstavnici četriju naroda, Česi, Nijemci, Francuzi i Rusi. (...)

    Plakat poznatog hrvatskog slikara i grafičara Tomislava Krizmana, koji je korišten za najavu komornih koncerata Maje Strozzi-Pečić i Bele pl. PečićaVisoka umjetnička ozbiljnost s kojom je Maja pl. Strozzi odabrala svoj međunarodni program bila je gdjegod je to bilo moguće nadvišena kroz iznimno produhovljenu sabranost prikazanoga. (...) Umjetnici i njenome pratiocu, gospodinu pl. Pečiću, koji je tako spremno prihvatio finoću njena stila u svome dorečenom sviranju, pripada vekiki uspjeh te međunarodne večeri, a kao njegov znak može se shvatiti odobravanje publike i zahvalnost poznavatelja promicateljske djelatnosti Maje Strozzi na koncertnome podiju (...)

    Milutin Cihlar-Nehajev pratio je koncerte Maje Strozzi-Pečić i 1919. i 1921. godine što potvrđuju dvije kritike objavljene u novinama Agramer Tagblatt i Jutarnji list. S godinom 1921. počinje najzanimljivije i najuspješnije koncertantno razdoblje Maje Strozzi-Pečić koje je pratio njen vršnjak, skladatelj i glazbeni kritičar Lujo Šafranek-Kavić (1882-1940). Od 138 kritika njenih nastupa on ih je potpisao petnaest i to za Zagrebački dnevnik, za časopis Kritika, za dnevne novine Obzor i za Zagrebački list. Prema bibliografskim podatcima čini se da nije pratio koncert održan 7. travnja 1922. koji su supružnici Strozzi-Pečić posvetili Igoru Stravinskom i praizveli njima posvećene tri Ruske popijevke. Spominjući taj koncert u prošlome nastavku zabilježili smo da je njegovu opširnu najavu objavio u novinama Zagreber Tagblatt dr. Božidar Širola koji je o nastupima Maje Strozzi-Pečić napisao deset tekstova.

    Nastavlja se...

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 5. lipnja 2021.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

eseji