Magična izvedba opere-bajke u bajnoj Opatiji

Zagrebačka filharmonija, solisti i Zbor Zvjezdice: Engelbert Humperedinck, opera-bajka Ivica i Marica, dir. Dawid Runtz, Festival Opatija, Ljetna pozornica, 12. lipnja 2021.



  • Gostovanje Zagrebačke filharmonije s novim šefom dirigentom Dawidom Runtzom i opernim solistima na opatijskoj Ljetnoj pozornici 12. lipnja bio je ne samo za Festival Opatija važan glazbeno-scenski događaj, nego nedvojbeno i veliki doživljaj za sve uključene u postavljanje opere-bajke Ivica i Marica njemačkog skladatelja Engelberta Humperedincka (1854-​1921). Naime, iako je premijera tog vrlo zanimljivog, zabavnog i poučnog, ali nadasve zahtjevnog  projekta bila planirana za KD Vatroslav Lisinski u okviru OFF ciklusa Zagrebačke filharmonije još u listopadu prošle godine, zbog poznatih poteškoća – pandemije koronavirusa i oštećenja Lisinskog, sve je moralo biti odgođeno. Tako je izvedba, ali bez publike, održana u Domu hrvatske vojske, snimljena za HTV i, kao što je to za taj naslov uobičajeno, bila predstavljena javnosti na tv-ekranima uoči Božića 2020.

    Srećom, bilo je moguće ostvariti izvedbu na Ljetnoj pozornici koja je dovoljno prostrana za primanje velikog filharmonijskog orkestra i postavljanje scenografije za odvijanje radnje u uvijek čarobnoj, bajkovitoj Opatiji, u ugođaju tople večeri i pred brojnom opatijskom publikom u kojoj je bilo mnogo najmlađih. Uostalom, opera-bajka Ivica i Marica namijenjena je upravo najmlađima, ali svakako ne samo njima. Jer, riječ je djelu koje još od davne 1893. godine, kada je uoči Božića 23. prosinca pod dirigentskim vodstvom velikana kakav je bio Richard Strauss praizvedeno u Weimaru, nekoliko dana potom u Münchenu i Karlsruheu, osvaja i traje na svjetskim opernim pozornicama kao jedinstveni spoj poznate bajke koju su proslavila braća Grimm i nadasve vrijedne glazbe Engelberta Humperdincka. Zanimljiv je podatak da je opera-bajka Ivica i Marica prva opera koja je u cijelosti doživjela prijenos na radiju, 6. siječnja 1923. iz Kraljevske opere Covent Garden u Londonu, a prvi je put u Zagrebu zaživjela samo dvije godine nakon praizvedbe, dakle 1895.

    Libreto za operu-bajku u tri čina, kako ju je označio skladatelj, napisala je njegova sestra Adelheid Wette (1858-1916) prema priči Hänsel und Gretel Jacoba Ludwiga i Wilhelma Carla Grimma, a u svojoj je dramatizaciji bajke unijela likove Pješčanog i Rosnog čovječuljka (Pjesuljka i Rosuljka). Vrlo iscrpni opis iz pera povjesničarke Marije Barbieri o životu skladatelja te tako omiljene opere-bajke može se pročitati na web-portalu o klasičnoj glazbi www.klasika.hr/opera-bajka.

    Jedinstvena je ideja da se operu ostvari s filharmonijskim orkestrom i izvan operne kuće. Zagrebačka filharmonija i njezin novi, mladi i očito vrlo angažirani šef-dirigent, poljski maestro Dawid Kuntz, krenuli su u projekt okupivši izuzetno nadareni tim suradnika s očitom željom osvajanja novog opernog repertoara na novi, ne samo koncertantni način, te odabravši naslov koji je doista, kao što piše u programskoj knjižici opatijske izvedbe, namijenjen publici od 2 do 102 godine starosti. Dakako, ovo s dvije godine još prolazi ako je dijete sposobno odsjediti tako dugo, no sa 102 je već malo problematičnije, ali nije bitno! Ostajem kod one stare reklame nekadašnjeg Plavog vjesnika „od 7 do 77“, tko se toga još sjeća?!

    Režija je povjerena Petri Radin, glumici, redateljici, producentici i spisateljici rođenoj u Zagrebu 1977. godine, već okrunjenoj brojnim redateljskim uspjesima, a ona je, potaknuta aktualnim problemima s kojima se globalno i lokalno svijet susreće, promijenila sadržaj bajke utoliko što vještica ne krade dušu Ivici i Marici nego otima umjetnost, glazbu i glazbenika, simbolično oduzimajući dirigentu dirigentski štapić. Iz opisa u programskoj knjižici i vrlo simpatičnih izjava svih sudionika izvedbe saznaje se da rad i pripreme za zagrebačku izvedbu doista nisu bili laki. Da, radilo se u uvjetima različitih ograničenja, s maskama na licu i s probama tek onda kada je bilo dopušteno. Ali, ako ljubav sve pobjeđuje (amor vincit omnia, znali su još stari Latini), tako i umjetnički porivi, želja za kreativnim djelovanjem kao spiritus movens svakog umjetnika na bilo kojem području stvaralaštva, tako su i u konkretnom slučaju svladane sve zapreke i ostvarena je glazbeno-scenska priča koja je upravo na Ljetnoj pozornici u Opatiji pokazala koliki su  ulozi učinjeni – od doista maštovite režije Petre Radin (asistent Borko Perić), duhovite scenografije Branka Lepena (scenografiju izradio Krunoslav Ozimec), domišljato korištenih starih, dakle recikliranih kostima uvijek pune ideja kostimografkinje Dženise Pecotić (suradnica kostimografije Tihana Cizelj), do svih daljnjih potrebnih suradnika i rekvizita, oblikovatelja svjetla i projekcije Martina Šatovića, Igora Barberića koji je osmislio pokret i koreografiju, a za rekvizite i mini-scenu pobrinula se Dunja Niemčić, za šminku Mihaela Dodić i za frizure Studio Evelin. Za razumijevanje teksta pobrinuo se Hrvoje Banaj, prepjevavši libreto na hrvatski jezik.

    A tek glazbeni dio! Dakle, uz na dugačkoj pozornici smještenu Zagrebačku filharmoniju, zbog čega su glazbenici bili prilično udaljeni jedni od drugih pa je to zahtijevalo još veću koncentraciju, s poletnim Dawidom Runtzom za pultom, s desne je strane (gledano iz gledališta) smještena scena, kućica s malim predprostorom te visoke stepenice (kako bi vještica mogla još bolje doći do izražaja), a iznad glava bili su u paru vrlo veliki panoi s projiciranim slikama cvijeća i drugim motivima, žarki, razigrani.

    Pjevačke su uloge podijeljene jako dobro, štoviše odlično! Na prvom mjestu Josipa Bilić kao Marica i Josipa Gvozdanić kao Ivica – dvije mlade sopranistice koje glasom i stasom, mladošću ali i vrsnim pjevačkim kvalitetama, predstavljaju generaciju hrvatskih opernih solistica (i solista) koji naviru, javljaju se u zadivljujuće velikom broju i sa spremnošću za pjevanje, glumu i scenski pokret svojstven doista neopterećenoj mladosti. Obje su oduševile predstavljanjem sestre i brata, svega onoga što o Ivici i Marici djeca znaju iz pričanja roditelja (ili baka i djedova). Uloge roditelja povjerene su glasovno pouzdanoj sopranistici Adeli Golac Rilović kao Majci i sonornom baritonu Ozrenu Bilušiću kao Ocu. Sudjelovanje Zbora Zvjezdice i njihovih istaknutih članica Gite Hajdarhodžić u ulozi Pjeska i Gite Erben u ulozi Roska, trajno potvrđuje kako s mladim pjevačicama već 36. godinu uspješno, ozbiljno, angažirano i znalački radi njihov utemeljitelj, dirigent Zdravko Šljivac.

    Maestro Dawid Runtz, kada ga se gleda s leđa, djeluje smireno, ali njegovi pokreti ruku i rad s dirigentskim štapićem otkrivaju krajnju koncentraciju i pouzdanost u davanju znakova i kontroli nad tempima i dinamikom. U uvjetima kakve je imao na opatijskoj Ljetnoj pozornici s projektom orkestralno-scenske realizacije opernog sadržaja što pretpostavlja glumu, dakle stalno kretanje pjevača (i sa samo jednom ipak kraćom probom), pokazao je novi šef-dirigent da je doista maestro, majstor, vođa i učitelj (tal. maestro – majstor, lat. magister – vođa, učitelj). Jer s tim se nazivom ne bi trebalo razbacivati, valja ga zaslužiti!

    Namjerno pak za kraj ostavljam lik Vještice koji je bio povjeren mezzosopranistici Martini Tomčić, a čija se fotografija nalazi na plakatima i na prvoj stranici programske knjižice. Koliko god da su visoke stepenice otežavale kretanje ili pak udaljenost od dirigenta pri pojavi na sceni, Martina Tomčić svoju je ulogu otpjevala srčano, nosivim glasom, pa ako je djelovala zastrašujuće, možda je to bilo za one od 2 godine, oni od 7 sigurno su ju prihvatili kao ne baš tako zlu „tetu“!

    Pljesak je bio glasan i dugotrajan, što upućuje na veliko zadovoljstvo, oduševljenje da je na Ljetnoj pozornici u Opatiji festivalski odbor odlučio predstaviti sugrađankama i sugrađanima vrhunski orkestar s vrhunskim dirigentom i sa solistima koji pripadaju profesiji nadasve zahtjevne umjetničke grane – opernom pjevanju i glumi. Dakle, čestitke svima!

    © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 30. lipnja 2021.

    Izvedeno 12. lipnja 2021. na Ljetnoj pozornici u sklopu Festivala Opatija

    Zagrebačka filharmonija
    Dawid Runtz, dirigent


    Martina Tomčić, mezzosopran
    Josipa Bilić, sopran
    Josipa Gvozdanić, sopran
    Adela Golac Rilović, sopran
    Ozren Bilušić, bariton
    Gita Hajdarhodžić, Gita Erben i Zbor Zvjezdice

Piše:

Zdenka
Weber

kritike