Ugođaj starog Pariza uz očaravajuće pjesničko-glazbene delicije

Koncert ansambla Dialogos, La belle époque… médiévale, Katarina Livljanić, glas i koncepcija programa, Danijel Detoni, klavir, Hrvatski glazbeni zavod, 19. lipnja 2021.

  • Ansambla Dialogos, Katarina Livljanić, glas, Danijel Detoni, klavir

    Muzikologinju i pjevačicu Katarinu Livljanić (Zadar, 1966) Hrvatska enciklopedija navodi kao hrvatsko-francusku stručnjakinju za izvedbu gregorijanskoga korala i liturgijske glazbe ranog srednjovjekovlja. Doista, muzikologinja s doktoratom pariške Sorbonne i odrađenim godinama predavanja na tom najstarijem francuskom Sveučilištu, umjetnička voditeljica i osnivačica međunarodnog vokalnog ansambla Dialogos za srednjovjekovnu glazbu (1997), te od rujna 2019. profesorica za glas na Odjelu za srednji vijek i renesansu jedne od najuglednijih glazbeno-pedagoških ustanova u Švicarskoj, na Scholi Cantorum Basilensis ili Visokoj školi za glazbu FHNVW u Baselu, ime je afirmirano jednako u znanstvenim kao i umjetničkim krugovima. Jer, osim što suvereno vlada razdobljima srednjovjekovne i renesansne glazbe kao znanstvenica, Katarina Livljanić je u svijetu jedna od rijetkih koja je sposobna svoja znanstvena istraživanja pretočiti u nadasve pitke koncertne programe i osobno otpjevati sve što se nadaje kao vokalna partitura u spoju s nekom instrumentalnom pratnjom. Tako je osmišljen i njezin najnoviji projekt La belle époque…médiévale  koji Katarina Livljanić ostvaruje s vrsnim pijanistom Danijelom Detonijem. Na putovanjima koncertnim podijima duo Livljanić-Detoni predstavio se u organizaciji Hrvatskog društva glazbenih umjetnika u okviru ciklusa Glazbeni umjetnici Zagrebu 19. lipnja u Maloj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda, dakako u Zagrebu, jer Katarina je ipak prvenstveno naša, hrvatska!

    Danije DentoniValja dobro poznavati glazbu starina, od gregorijanskog korala, glazbe fin de sièclea, dakle kraja 19. stoljeća, pa sve do početka 20. stoljeća, prvenstveno u odnosu na francuske izvore i ostvarenja, želi li se osmisliti program kakav nudi duo Katarina Livljanić i Danijel Detoni i to pod njezinom firmom Ansambla Dialogos.

    Doista, pripremajući doktorat o prijemu glazbe Claudea Debussya u Hrvatskoj, kada sam krajem 1970-ih studirala u Parizu, ako mi se dopusti samo mali ekskurs ili digresija i iznošenje vlastitih iskustava i znanja o francuskoj glazbenoj baštini u razdoblju koje je kao programsku okosnicu odabrala Katarina Livljanić,  spajanje srednjovjekovnog idioma u glazbi Guirauta Riquiera (oko 1230 – oko 1300) s tada suvremenim stvaralaštvom upravo Claudea Debussya (1862-1918), a onda i Erica Satiea (1866-1925), te uključivanje ostavštine Yvette Guilbert (1865-1944), koja tek naoko izlazi iz nekog drugog filma, u potpunosti je opravdano, reklo bi se znanstveno opravdano. Jer, oduševljenje glazbom vremenski dalekog razdoblja, bijeg od dura i mola u carstvo starih načina, sve glazbene pikanterije koje su važni predstavnici pariške boeme Debussy i Satie utjelovljavali (prije nego što će Debussy krenuti drugim putevima, oponirajući novostima koje je nudila Druga bečka škola, a što je tvrdokornom negatoru svega njemačkog i zastupniku svega francuskog bila trajna misao vodilja i nije se uzalud počeo potpisivati kao musicien français), bio je zajednički nazivnik doduše podosta ekscentričnih ali prkosno aktivnih i vrlo produktivnih umjetnika tog kraja 19. i samog početka 20. stoljeća.

    Katarina LivljanićPariz je bio bogata svjetska metropola, mjesto Svjetskih izložbi, velegrad s tisućama nadobudnih umjetnika na svim područjima koji su navirali u grad svjetla, slobode, ugode i lagodnosti Treće republike, ekonomskog uspona i sveopće usmjerenosti na novo i još nepoznato. A ta duhovno slobodna, iako financijski baš i ne osobito stabilna boema, okupljala se u danas bismo rekli kafićima Montmartrea, raspravljala o smislu i zakonitostima života, stvarajući vlastite umjetničke zakone ispunjene slikama iz davnina, prirode i dakako uvijek aktualne ljubavi.

    Katarina Livljanić, u dugoj crnoj haljini s crvenim pojasom, ušetala je u Malu dvoranu HGZ-a pjevajući stari napjev, Danijel Detoni svirao je Debussyeve rane klavirske minijature, potom i Satieve ironične glazbotvorine, a tijekom nadasve zanimljive i duhovito osmišljene večeri (odlično i pripremljene s prepjevima svih tekstova koje je učinio vrsni znalac Mate Maras), uplitali su se i uglazbljeni stihovi nama manje poznate Yvette Guilbert, obožavane u legendarnom pariškom kabaretu Le Chat Noir, opet Montmartre!

    I kao što je zapisala znanstvenica i umjetnica Katarina Livljanić u popratnom programskom tekstu, misao vodilja nije bila „želja za povijesnom rekonstrukcijom…“. To bi uostalom bilo i nemoguće, jer i Katarina koja je dugo živjela i radila u Parizu, itekako dobro zna da takav Pariz više odavno ne postoji. Ali, bila je to i taj program La belle époque…médiévale, s kojim duo Livljanić-Detoni oduševljava i zacijelo će to činiti na svim budućim nastupima i gostovanjima, znalački i odlično osmišljena cjelina, gotovo kazališni čin, kao sat iz povijesti jednog davnog, predivnog Pariza, središta svijeta u kojemu su stvarana najdragocjenija umjetnička ostvarenja čovječanstva u vremenu koje je bilo lijepo, dakle mirno i spokojno, a duh slobodan u letu ljubavi, ponekad i ironije, sarkazma i frivolnosti, ali trajno živ i neodoljiv.

    Danijel Detoni i Katarina Livljanić

    Katarina Livljanić ovim se programom predstavlja doista kao francuska znanstvenica/umjetnica; njezin je mezzosopran vrlo ugodan, izgovor račljav kako i treba biti, a glazba koju donosi, uz virtuozno sviranje Danijela Detonija, puka je ugoda, blago milovanje ušiju, koje je u polumraku/polusvjetlu Male dvorane začaralo slušatelje pružajući im očaravajuće pjesničko-glazbene delicije i izmamljujući mnogi osmijeh očitog zadovoljstva. Bio je to boravak u Paris d'autrefois, a Katarina Livljanić sjajna je pjevačica i glumica koja zna i umije dočarati te nekada sanjane, nažalost i odsanjane ljepote. Tout honneur chère collegue!

    © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 12. srpnja 2021.

Piše:

Zdenka
Weber

kritike