Zagrebačke parade vokalnog umijeća

W. A. Mozart, Figarov pir, solisti, Zbor i Orkestar Opere HNK u Zagrebu, 26. lipnja 2021.; Ljetne krijesnice: večer operete, Festival Ljetne večeri HNK u Zagrebu, 27. lipnja 2021.; Završni koncert i dodjela nagrada HNK u Zagrebu, 30. lipnja 2021.

  • Ljetna pozornica HNK-a u Zagrebu

    Za kraj lipnja, dakle za kraj sezone 2020/2021., pripremilo je Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu nekoliko večeri posvećenih prvenstveno nastupima solista, Zbora i Orkestra. Drugim riječima, pozornica i prostor ispred kazalište kuće bili su prepušteni pjevačima iz kućnog opernog ansambla kao i mladim pjevačima koji se školuju preko puta nacionalne kazališne kuće, to jest na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Tako je za pretplatnike Opere upriličena koncertna izvedba jednog od najpopularnijih opernih naslova uopće – Figarova pira W. A. Mozarta. Ispred zgrade na podiju priliku za predstavljanje dobile su mlade pjevačke nade, a završna je svečanost bila posvećena dodjeli godišnjih nagrada HNK u Zagrebu i pozornicom su ponovno defilirale solistice i solisti, prvakinje i prvaci Opere te glumice i glumci iz Drame HNK. Ako je suditi prema brojnoj publici koja je pratila sva ta umjetnička uzbuđenja, lako je moguće zaključiti kako osobito pjevačko umijeće i operne i operetne arije imaju prednost pred drugim umjetničkim iskazima i to zacijelo zbog jednostavnog razloga jer glazba uvijek razgali srca i drage je melodije moguće slušati mnogo, mnogo puta.

    Doista, prošla je sezona bila zbog COVID-a 19 izuzetno reducirana u odnosu na broj predstava, ali i u odnosu na dopušteni broj izvođača na pozornici odnosno broj slušatelja u publici. Epidemiološke su mjere svemu dale svoj pečat, pa nije bilo moguće izvesti niti jedan operni niti baletni naslov onako kako bi to trebalo, scenski i sa svim rekvizitima i scenografijom.

    Nužnost da i orkestar bude smješten na pozornici, pa i reduciran kao i zbor, te svođenje operne predstave na koncertnu izvedbu, nije pogodovalo nikome. Pa ipak, u povijesne će anale moći ući izvedba konkretno Figarova pira, a operni su solisti ipak bili zaposleni. Jer, biti u gledalištu i pratiti samo ulomke, Uvertiru i pojedine arije i duete, prema popisu otisnutom na zbilja najjednostavniji (da se ne kaže najprimitivniji) način, za pravog je ljubitelja Mozartove antologijske komične opere iz 1786. godine mogla biti samo noćna mora. Ili možda ne??

    Koncertna izvedba Mozartove opere <em>Figarov pir</em>, solisti, Zbor i Orkestar Opere HNK u Zagrebu, 26. lipnja 2021.

    Pod pretpostavkom da su svi u gledalištu odlični poznavatelji odabranog opernog naslova, da točno znaju tko je kome što u sadržaju opere koja ismijava gospodina grofa, a njegovom prijašnjem brijaču – sada sobaru, daje mogućnost da se naruga svojem gospodaru, i tako redom kroz četiri čina i s brojnim likovima, užitak je eventualno bio moguć. Naime, Orkestar i Zbor na pozornici i dirigent Aleksandar Kalajdžić vješto su pratili i sudjelovali u izvedbama, ili pak strpljivo čekali pojavu solista, a oni su dolazili u nekim stiliziranim kostimima i pjevali pojedinačne arije. Doduše, po redu prema činovima izvedeno je od 28 brojeva njih 17, dakle oni najpopularniji, budući da je bila riječ o skraćenom izdanju koje je trajalo tek oko jedan sat i 20 minuta.


    Ukratko, Opera HNK u Zagrebu doista ima vrijedne i odlične soliste čije je pjevačko umijeće već mnogo puta potvrđeno, a dolaze i mlade snage, što daje nade u prave, uspješne i zanimljive izvedbe u boljim uvjetima. Dakako, kad posustane virus i konačno, nadajmo se, nestane ugroza. Doista bi bilo previše za novinski članak redom nabrajati sve otpjevane duete, kavatine, recitative i arije. Stoga tek ističem i lapidarno nabrajam blistave kolorature Ivane Lazar kao Susanne, suverene i superiorne nastupe baritona Leona Košavića u ulozi Figara, sonorni bariton Ljubomira Puškarića kao Grofa Almavive te topli i puni sopran Valentine Fijačko Kobić u ulozi Grofice Rosine Almaviva, koji su odjekivali gledalištem na opće zadovoljstvo. Tek diplomirana i očito vrlo perspektivna sopranistica Emilia Rukavina dobila je prvu priliku za pokazivanje u ulozi Marcelline, služavke doktora Bartola, a taj je komični lik seviljskog liječnika odlično predstavio svojim nosivim basom Luciano Batinić. Sopranistica Iva Krušć kao grofov paž Cherubino, tenor Nikša Radovanović kao učitelj glazbe Don Basilio, još jedan tenor – Tvrtko Stipić u ulozi suca Don Curzia, u ansambl prizorima potreban bas Neven Paleček kao Antonio, vrtlar, Susannin ujak, i na kraju popisa solista navedena sopranistica Josipa Gvozdanić kao Barbarina, Antonijeva kći, još jedna nova mlada snaga, redali su se prema rasporedu od sola preko dueta i terceta do seksteta i finala, sve kako stoji u partituri, a da ipak nismo vidjeli operu i onako neupućeni ne bismo mogli razumjeti o čemu se tu radi. Osim toga, pjeva se na talijanskom. No, bez sitničavosti. Aleksandar Kalajdžić imao je sve pod dobrom kontrolom a orkestar je, nadam se barem, odsvirao sve note.

    Roko Radovan

    Večer operetnih arija održana na podiju ispred zgrade HNK, samo uz klavirsku pratnju Vjekoslava Babića, ušla je u program Festivala Ljetne večeri HNK u Zagrebu (nastupa je doista bilo nekoliko i svaki put s drugim sudionicima), a ideju je realizirao novi direktor Opere HNK u Zagrebu Giorgio Surian. Ugledni riječki bas-bariton koji je sada „uskočio u cipele“ opernog direktora u Zagrebu, već se mnogo puta sa svojom obitelji dokazao kao iskusan producent takvih komorno-glazbenih pjevačkih programa, a uz pomoć Mateje Pučko Petković, koja je pjevače odlično pripremila u pogledu scenskog pokreta, mladi su se pjevači, uglavnom još studenti, iskazali kao istinski nadareni interpreti operetnih likova.

    Od Lehárovih opereta Zemlja smiješka i Vesela udovica, preko Kálmánove uvijek nam drage Grofice Marice (jer poziva u Varaždin!), do hit-operete Šišmiš Johanna Straussa ml., izmjenjivali su se glasovno svježi, raspjevani i razigrani mladi solisti, doista perspektivni tenori Filip Filipović i Roko Radovan, bariton Ivan Šimatović, sopranistice Darija Auguštan, Josipa Bilić i Lucija Jelušić, izvodili arije ili duete, a na kraju zajedno raznježili ionako već osvojenu publiku u Brate moj i sestrico iz Šišmiša, onako veselo, mladenački i s punim elanom.

    Josipa Bilić i Filip Filipović

    Iako bez pojedinačnih epiteta i opisa glasova, ipak ističem duet Ajmo u Varaždin iz Grofice Marice i to ne samo zbog lokal-patriotskih razloga (!). Naime, odličnost kojom su taj poznati duet pjevački i plesački, onako istinski operetno i zabavno, izveli sopranistica Josipa Bilić i tenor Roko Radovan pokazuje, onako pars pro toto, izuzetne pedagoške uloge profesora pjevanja na Muzičkoj akademiji, kao i odlično vođenje u odnosu na glumu i ples, te daje naslutiti zadovoljstvo koje mladi uglavnom za operno pjevanje školovani pjevači nalaze u operetnom žanru. Je li to renesansa operete u Zagrebu, treba tek vidjeti. Pogotovo Josipa Bilić, koja je u međuvremenu završila magistarski studij i na čijem sam završnom ispitu u Muzeju za umjetnost i obrt bila 2. srpnja na kojem je izvela nadasve zahtjevni program solo popjevki i arija francuskih skladatelja, a koja izlazi iz razreda red. prof. Lidije Horvat Dunjko, još je jedan primjer te nadolazeće sposobne mlade generacije pjevača. I ne bih dalje, jer opernih kuća ima mnogo (mislim na svijet šire od naše drage domovine, a hrvatski su se operni umjetnici tradicionalno odlično snalazili i snalaze se i danas na međunarodnim pozornicama) i ostaje nadati se da će svatko prema sposobnostima naći svoje pravo mjesto na opernome nebu.

    Ivana Lazar i Dubravka Šeparović MušovićLana Kos

    O završenom koncertu i dodjeli nagrada HNK u Zagrebu, a na kojemu su nastupili solisti Opere – sopranistice Adela Golac Rilović, Lana Kos i Ivana Lazar, mezzosopranistica Sofija Ameli Gojić i nacionalna prvakinja mezzosopranistica Dubravka Šeparović Mušović, bariton Ljubomir Puškarić, nacionalni prvak bas Luciano Batinić i njegovi kolege basovi Ozren Bilušić i Siniša Štork, te dramski glumci Alma Prica, Ivana Boban, Franjo Kuhar, Luka Dragić, Filip Vidović i Ivan Colarić, doista samo ukratko. Nažalost, nije bio zastupljen i balet, iako su godišnje nagrade bile dodijeljene i posebno istaknutim baletnim umjetnicima.

    Ljubomir PuškarićLaureatkinja Nagrade Mila Dimitrijević za najbolju žensku ulogu u sezoni 2020/21. je Ksenija Marinković za uloge Otsuka u predstavi Kafka na Žalu Harukija Murakamija te grofice Madeleine Petrovne u predstavi U agoniji Miroslava Krleže, obje u režiji ravnatelja Drame Ivice Buljana. Dragan Despot dobitnik je Nagrade Mila Dimitrijević za najbolju mušku ulogu Nakate u predstavi Kafka na žalu.

    Nagradu Ana Roje za najbolju žensku baletnu izvedbu osvojila je Natalia Kosovac za glavnu žensku ulogu Elizabeth Bennet u baletu Ponos i predrasude koreografa Lea Mujića, dok je za ulogu Charlesa Bingleya u tome baletu Bálintu Rauscheru dodijeljena Nagrada Oskar Harmoš za najbolju mušku baletnu izvedbu.

    Nagradu Marijana Radev za najbolje operno umjetničko ostvarenje dobila je nacionalna prvakinja opere Dubravka Šeparović Mušović za Bizetovu operu Carmen te za ulogu Orfeja u operi Orfej i Euridika Christopha Willibalda Glucka, a nacionalni prvak opere Luciano Batinić dobitnik je Nagrade Vladimir Ruždjak za lik don Basilia u Seviljskom brijaču Gioacchina Rossinija, te ulogu Raimonda u operi Lucia di Lammermoor Gaetana Donizettija.

    Dodjeljivanje nagrada i čitanje obrazloženja pojedinih žirija proteklo je prilično smušeno, ali nagrađenima svakako valja od srca čestitati, jer sezona doista nije bila sklona izvedbenim umjetnostima.

    Laureati nagrada HNK-a u Zagrebu

    U okviru programa koji je slijedio uz Orkestar HNK pod ravnanjem Aleksandra Kalajdžića izmjenjivale su se operne arije sa čitanjima glumaca izbora iz hrvatskog pjesništva, a večer je zaključio Zbor Opere HNK u Zagrebu biserima operne zborske literature, Zborom Židova Va, pensiero iz Verdijeva Nabucca i na kraju Zborom Cigana iz Trubadura, onako moćno i reklo bi se s olakšanjem da je došao kraj tako nesigurne i pod stalnom ugrozom od zaraze ipak ostvarene sezone (nažalost, ipak s jednom žrtvom COVID-a 19 budući da je od zaraze preminuo ugledni član Zbora Ante Topić). Uostalom, HNK u Zagrebu je ipak bilo kazalište koje je organiziralo izvedbe, makar i pred reduciranim brojem gledatelja/slušatelja i u okvirima epidemioloških ograničenja u odnosu na izvođače. A to je već mnogo!

    © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 12. srpnja 2021.

Piše:

Zdenka
Weber

kritike

najavljujemo...