Briljantne izvedbe klavirskog opusa Igora Stravinskog u Zagrebu

50. obljetnica smrti Igora Stravinskog; Skladbe Igora Stravinskog u glazbenom životu Zagreba (5. dio)

• Na kraju prethodnog nastavka spomenuli smo koncert koji su supružnici Maja Strozzi-Pečić i Bela Pečić priredili 23. ožujka 1926. u Hrvatskome glazbenom zavodu. Bila je to skladateljska večer Igora Stravinskog koji je nastupio kao pijanist odsviravši svoju Sonatu za klavir i Serenadu in A. Nije to bila prva izvedba neke klavirske skladbe Igora Stravinskog u Zagrebu, jer na popisu skladbi izvedenih do 1940. godine sastavljenom prema koncertnim programima sačuvanima u Arhivu Hrvatskoga glazbenog zavoda zabilježena je prva skladba za glasovir u godini 1924. Prvi od više koncerata pijanista Aleksandra Borovskog (1889-1968) planiran za 10. travnja, najavljen je sljedećim riječima u novinama Zagreber Tagblatt u rubrici Theater, Kunst und Literatur:

  „Kazalište, umjetnost i literatura (...)

  Klavirno veče Alaksandra Borovskoga, jednoga od najvećih pianista u slavenskom svijetu, biti će sutra u četvrtak u Hrv. Glazb. zavodu. Na rasporedu uz ostalo najnovije skladbe ruske klavirske literature. Ulaznice u poslovnici Hrv. Glazb. zavoda.“

  Aleksandar Borovski svirao je, prema riječima glazbenoga kritičara Milana Grafa (1892-1975), u prvome dijelu koncerta „konvencionalni program“, dok je u drugome dijelu svirao skladbe Aleksandra Skrjabina (1882-1915), Sergeja Prokofjeva (1891-1952) i Igora Stravinskog (1882-1971). Pijanističko umijeće Borovskog Milan Graf ocijenio je najvišim ocjenama, istaknuvši kako njegovo sviranje pokazuje da:

  „On nije pijanist s pogrešnim, nježnim osjećanjem, njegovo sviranje odaje Rusa koji nosi obilježja svojega naroda. (...) Trebalo je čuti kako je svirao plesove iz "Petruške" [Igora Stravinskog]! Nakon toga slijedilo je pljeskanje i pozivanje kakvim su u Zagrebu bili počašćeni samo rijetki umjetnici. Šteta što je umjetnik svirao na Pleyel-glasoviru (je li ga Cortot ostavio u Zagrebu baš za Aleksandra Borovskog? Bio bi to lijepi znak kolegijalnosti!), jer on ni izdaleka ne može zamijeniti jednog Bösendorfera; ovaj put, kad je svirao pijanist drugačijeg udara nego [Alfred] Cortot [1877-1962], došle su još više do izražaja slabosti (osobito u forteu). (...)“

  Bila je to prva zagrebačka izvedba Ruskoga plesa u obradi za klavir iz baleta Petruška. Sljedeću koncertnu sezonu 1924/1925. u Hrvatskom glazbenom zavodu 27. rujna 1924. otvorio je Aleksandar Borovski, čiji je koncert popratio Lujo Šafrank-Kavić (1882-1940) u novinama Obzor:

  „Klavirno veče Aleksandra Borovskog

  Prvi koncert ove sezone bio je veliki umjetnički uspjeh. A. Borovsky čuveni ruski pianista, osvojio je već kod svojega prvog nastupa u Zagrebu (travanj ove godine), našu publiku. Subotnje klavirno veče produbilo je još znatno odlični dojam prvog nastupa.

  Borovsky je seriozni muzičar najviših kvaliteta, koji sebe u punoj predaji podredjuje autoru i njegovom djelu, on interpretira nedostiživom stilskom dotjeranošću, a u isto vrijeme vlada svojom savršenom, virtuoznom spremom suvereno tehničkom stranom. Njegov repertoir [!] obuhvaća sve periode i stihove [stilove!] od Bacha do Stravinskoga, – u svime [!] je on jednako velik. Ova mnogostranost čini, da je on kao mirni, odmjereni interpreta klasika jednako iskren i jednako istinit kao i onda, kada ga neobuzdani, vatreni ritmovi Stravinskog zanesu u svoj vrtlog. On naprosto živi u stilu djela, koje interpretira. (…)

  Briljantan završetak bio je tehnički nevjerojatno teški, ritmijski opojni „Ruski karneval“ od Stravinskog, njegova klavirna studija za „Petrušku“. Ako je kod Bacha g. Borovsky pretvorio klavir u orgulje, ovdje nam je izmamio čitavi orkestar. (…)“

  U vrijeme svoga prvog gostovanja u Zagrebu pijanist Aleksandar Borovski već je iza sebe imao bogatu karijeru. Rođen je u mjestu Jelgava u Latviji kao najstarije od osmero djece. U ranoj je mladosti prvu poduku iz klavira dobio od svoje majke Vere Vigelmovne Vengerove (1870-1926), školovane pijanistice. Prepoznavši Aleksandrovu nadarenost i sustavno ga uvodeći u klavirsku glazbu, nije dopustila da kao „čudo od djeteta“ javno nastupa i preskače postupno izgrađivanje tehnike sviranja i interpretacije. Tako je Borovski završio gimnaziju te 1907. godine upisao Konzervatorij Nikolaj Rimski-Korsakov u Skt. Petersburgu u klasi profesorice Ane Esipove (1851-1914). Njeno ime navodi se u literaturi u više varijanti: Anna Yesipova, Annette Essipova, Anna Nikolayevna Yesipova, a pravo ime (na ruskome jeziku) je Аnnа Nikolaevna Еsipova.
  
  
  
  Djelovala je kao pijanistica (od 1871. godine) i pedagoginja od (od 1893. do 1908. godine), a među njenim učenicima bio je i skladatelj Sergej Prokofjev. Možda je na spomenutim koncertima Aleksandra Borovskog u Zagrebu sjedio i neki posjetitelj koji je pratio koncerte Anne Esipove koje je priredila u Zagrebu 26. i 28. veljače 1878. godine. Vrijedno ih je spomenuti, jer je tada pijanistica Anna Esipova priredila dva programski različita pijanistička recitala, što je bilo rijetko u koncepciji koncerata u Zagrebu. Među prvim je interpretima skladbi Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750) koje su sporadično predstavljane zagrebačkoj publici.

  Nastavlja se...

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 4. listopada 2021.

Piše: