Programsko osvježenje i školnički korektna izvedba

Zagrebačka filharmonija, Plavi ciklus, Pavle Zajcev, dirigent, Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, 8. listopada 2021.

• 
  
  Djela Franza Liszta bila su okosnica programa koncerta Zagrebačke filharmonije pod vodstvom Pavla Zajceva. Ali osim Druge mađarske rapsodije, naširoko poznate po neodoljivom MGM-ovom Oscarom nagrađenom animiranom filmu redateljskog dvojca Williama Hanne i Josepha Barbere o mačku Tomu pijanistu i mišu Jerryju koji spava u klaviru, pojavile su se i dvije rijetko izvođene Lisztove simfonijske pjesme – trodijelna Od kolijevke do groba i Svečani zvuci. To bi bilo pravo programsko osvježenje da izvedba, osim vrlo precizne, gotovo školničke korektnosti, ujedno nije bila i donekle troma.

  Pavle Zajcev u našoj je sredini ponajprije poznat kao vrstan, nagrađivani violončelist međunarodne karijere i nadasve osjetljiv i prilagodljiv komorni glazbenik. No glazbenička znatiželja ga, poput mnogih slavnih violončelista, tjera u nove izazove – za dirigentski pult. Tako, zašavši u četvrto desetljeće života odlučuje studirati i dirigiranje kako bi osigurao kompetentnost u tom zanatu. Znan kao odličan glazbenik, k tome i dugogodišnji pouzdani suradnik mnogih muzičara, vjerojatno puno lakše osigurava put do željenog dirigentskog podija od drugih početnika koji šansu da stupe pred veliki orkestar eventualno dobiju tek nakon stečene diplome.

  Savjesno radeći na tom putu ne griješi, samo što će mu do razine njegove violončelističke kompetencije, čini se, trebati još mnoge godine. Zasad se utječe korektnosti kojoj doduše ne nedostaje muzikalnosti, ali manjka zanatske okretnosti koja bi se odmakla u pravcu nadahnuća koje bi pružila živa izvedba. Tako je i zvučanje Filharmoničara bilo razrađeno, s dosta uložena truda, ali ipak plitko.

  Dugočasnom se činila simfonijska pjesma Od kolijevke do groba Franza Liszta, iako njezino trajanje ne prelazi uobičajene okvire za simfonijsku pjesmu koja je bila omiljena Lisztova orkestralna forma koju je promovirao sa svim mogućnostima tipično romantičarskih nadahnuća literaturom, likovnim djelima, pa i burnim iskustvima iz vlastita života. Liszt tako sneno prolazi kroz stavak Kolijevka, osnažen isto takvom izvedbom, da bi se ona za trunku pomakla u ritmičkim naglascima stavka Životna borba i završila kontemplacijom zadnjeg stavka U grob ili Kolijevka budućeg života. Sva se ta slikovitost Lisztovih namjera nije ocrtavala u dinamički ravnomjernoj izvedbi, bez životno glazbenih izazova, kojoj se nije mogla odreći spremnost svirača.

  Slično je bilo s ranom simfonijskom pjesmom op. 7 – Svečani zvuci, kada je zabavnija strana svečanosti bio tiskani program koji pomno navodi tračerske zavrzlame i pričice oko nastanka kompozicije. Zato je pristup Drugoj mađarskoj rapsodiji, popularnoj klavirskoj skladbi koju je Liszt orkestrirao, za kraj koncerta ugodno iznenadio transparentnom izvedbom i umjerenošću koja je bistro i samosvojno izbjegla prve asocijacije na nezaboravni crtić.
  
  
  
  Prije Lisztovih simfonijskih pjesama, u koncertnu večer uveo je Simfonijski stavak Srđana Dedića, bogato nijansirana, slojevita i raskošno orkestrirana skladba koju je svojedobno naručila upravo Zagrebačka filharmonija i koja se svojom konciznošću i pomno doziranom a dojmljivom dramatikom, uspješno probila na europsku glazbenu scenu. 

  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 18. listopada 2021.

  Program:
  
  Srđan Dedić: Simfonijski stavak, za orkestar
  Franz Liszt: Od kolijevke do groba, simfonijska poema br. 13
  Franz Liszt: Festivalski zvuci, simfonijska poema br. 7
  Franz Liszt: Mađarska rapsodija br. 2

Piše: