Mladi glazbenici i zrelost muziciranja
Koncert Zagrebačke filharmonije iz Crvenog ciklusa, Ivan Krpan, klavir, Dawid Runtz, dirigent, KD Lisinski, 15. listopada 2021.
-
Na drugom koncertu za pretplatnike Crvenog ciklusa Zagrebačke filharmonije predstavila su se dva glazbenika, potvrdivši zavidnu interpretativnu zrelost unatoč svojoj mladosti. U Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u petak, 15. listopada 2021. ravnao je Zagrebačkom filharmonijom šef-dirigent Dawid Runtz (kojem je tek dvadeset i devet godina). Kao solist u Koncertu za klavir i orkestar br. 1 u e-molu, op. 11 Frédérica Chopina (1810-1849) nastupio je mladi, nadareni hrvatski pijanist Ivan Krpan (rođen 1997. godine). Uvodna skladba koncerta bila je Uvertira operi Čarobna frula Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756-1791) a Koncert za orkestar skladatelja Witolda Lutosławskog (1913-1994), izveden u drugome dijelu, povezao je domovinu skladatelja i novoga šefa-dirigenta koji je na čelu orkestra od siječnja ove godine.Mozartova Uvertira operi Čarobna frula svrstava se u red najpopularnijih, ali i najzahtjevnijih istovrsnih skladbi, osobito za gudače. To je posljednje skladateljevo glazbeno-scensko ostvarenje, praizvedeno 30. rujna 1791. Uvertira nagovješćuje sadržaj složene radnje (formalno ne opere nego pravog Singspiela – glazbeno-scenskog djela u kojem dijalozi zamjenjuju recitative praćene instrumentima) u kojoj se isprepliću biografski momenti i pripadnost masonskoj loži, etička načela, egipatska mitologija itd. Simbolika brojeva utkana u sam tekst kao i u glazbeno tkivo uočljiva je u polaganom uvodu uvertire (broj tri – uvodna tri akorda, tonalitet s tri predznaka) dok je brzi dio fuga, glazbeni oblik s najstrožim pravilima kontrapunktskog vođenja glasova.
Chopinov Koncert za klavir i orkestar br. 1 u e-molu, op. 11 po redoslijedu nastanka je drugi, a praizveden je u Varšavi 1830. godine prije skladateljeva končanog odlaska iz Poljske. Redoslijed dvaju Chopinovih klavirskih koncerata odredile su godine njihova objavljivanja (prvi u f-molu objavljen je 1836. godine, tri godine nakon koncerta u e-molu), a oba su nastala u skladateljevoj mladenačkoj dobi. Chopin, vrsni poznavatelj klavirske tehnike koju je obogatio novim rješenjima, oblikovao je klavirsku dionicu virtuozno u brzim stavcima, osobito u završnom Rondu čija je ritamska podloga sinkopirani obrazac poljskoga plesa krakowiaka, dok polagana Romanca plijeni ljepotom mirne melodije u solističkoj dionici. Orkestralni slog je jednostavan, a međusobni odnos solista i klavira svodi se često na nastupe poput usklađenog dijaloga dobro poznatih sugovornika.
Witold Lutosławski, jedan od poljskih skladatelja koji su obilježili glazbeno stvaralaštvo 20. stoljeća, rijedak je gost na koncertima Zagrebačke filharmonije. Izvedba njegova Koncerta za orkestar zabilježena je u kronologiji koncerata do 1996. godine, prema podacima u monografiji Zagrebačka filharmonija, samo 24. rujna 1966. pod ravnanjem dirigenta Paula Kletzkog (1900-1973). Još jedna izvedba Zagrebačke filharmonije zabilježena je 7. travnja 1995. u monografiji Muzički biennale Zagreb 1961-2001, a ravnao je njen tadašnji šef-dirigent Kazushi Oño (1960.). Koncert za orkestar naručila je 1950. godine Varšavska filharmonija, a praizveden je četiri godine kasnije. Često se ovo djelo Lutosławskog spominje uz poznatiji Koncert za orkestar (1943.) Béle Bartóka (1881-1945) zbog sličnosti u koncepciji, nadahnuću tradicijskom glazbom, formalnom dispozicijom te istraživanjem opsega i artikulacije tonova instrumenata pojedinih orkestralnih grupa.
Skladavši Koncert za orkestar na kraju svog folklornog perioda, posegnuo je Lutosławski za folklornim uzorima ne koristeći ih u izvornom obliku nego kreirajući motive prema određenim metričko-ritamsko-melodijskim odnosima. Poštujući formu, skladba – za razliku od Bartókove peterostavačne dispozicije, ima tri stavka: Intradu (brzi), Capriccio notturno ed Arioso (Vivace) te barokni triptih Passacaglia, Toccata e Corale koji bi se mogao podijeliti na tri zasebna dijela, jer je Passacaglia u polaganome tempu, dok se posljednja dva s oznakama Allegro giusto i Presto približavaju efektnome završetku skladbe. Tako Passacaglia s nizom varijacija na jednu temu postaje poveznicom između dvije grupe brzih stavaka. Iako sam folklorni prizvuk može sugerirati oslonac na klasičnom harmonijskom izričaju, Lutosławski ga izbjegava koristeći slobodno disonantne akorde, kromatske veze, izbjegavajući potvrđivanje tonaliteta. Prošireni orkestralni sastav postao je tako izvor sjajne i zanimljive igre s bojama i izražajnim mogućnostima pojedinih instrumenata.I ovaj koncert Zagrebačke filharmonije otkrio je velike mogućnosti orkestra koji ne skriva veliko zadovoljstvo muzicirati sa svojim šefom-dirigentom. Dawid Runtz tek pet godina djeluje kao dirigent, a već je ostvario suradnju s mnogim uglednim orkestrima i opernim kućama, prenoseći i kao pedagog svoja bogata iskustva (stečena u tek nekoliko sezona). Procijenivši mogućnosti orkestra odlučio se za veoma brzi tempo za Mozartovu Uvertiru operi Čarobna frula. Mladi pijanist Ivan Krpan zabljesnuo je prije četiri godine na pijanističkom natjecanju Feruccio Busoni i uspješno gradi karijeru na promišljenom pristupu notnom tekstu, poniranju u stilske značajke skladbi, razrađenoj dinamici i muzikalnosti koja spojena s besprijekornom pijanističkom tehnikom zaokružuje njegove interpretacije.
Ivan Krpan sjajan je suradnik orkestra. Fascinantno je bilo pratiti izvedbu Koncerta za orkestar Witolda Lutosławskog kojom je Dawid Runtz ravnao ne prateći notni zapis. Skladba duljega trajanja puna je novih situacija, prelazaka motiva ili tema iz jedne grupe instrumenata u drugu, a sve je to mladi dirigent čvrsto držao u svojim mirnim rukama i jasnim pokretima vodeći izvedbu do sjajnoga dinamičkog vrhunca. Svi su glazbenici savršeno surađivali, dajući ono najbolje što mogu postići na svojim glazbalima, pruživši publici pravi glazbeni užitak. Izvrsna suradnja mladih glazbenika koji su pokazali zrelost i sjajnu suradnju s dobro raspoloženim orkestrom.© Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 1. studenog 2021.
Program:
Wolfgang Amadeus Mozart: Čarobna frula, uvertira
Frédéric Chopin: 1. koncert za klavir i orkestar u e-molu, op. 11
Witold Lutosławski: Koncert za orkestar
Piše:
Miklaušić-Ćeran