Zvučni i emocionalni glazbeni užici potrebni izvođačima i slušateljima

Varaždinski komorni orkestar, Mario Korunić, violina solo i umjetničko vodstvo, Velika koncertna dvorana HNK u Varaždinu, 24. listopada 2021.



  • Koncertom održanim 24. listopada u doista odlično obnovljenoj Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu, aktualno zacijelo akustički i vizualno jednoj od najljepših koncertnih dvorana u Hrvatskoj, započeo je Varaždinski komorni orkestar (VKO) svoju 28. pretplatničku sezonu. Nažalost zbog epidemioloških razloga broj posjetitelja je ograničen, ali i raspoloživa bi mjesta mogla biti bolje popunjena. Naime, trajno se u gradu koji se diči glazbenom kulturom događa slabija posjećenost koncerata i postavlja se pitanje zbog čega u osiguravanju publike nije aktivnija Glazbena škola i Hrvatska glazbena mladež kada već školu pohađa veliki broj srednjoškolaca a i pedagoški je kadar prilično brojan. Je li problem doista u tome što se koncerti održavaju nedjeljom ili nedostaje više angažmana oko animacije publike, pitanje je na koje do sada nije nađen odgovor. A upravo koncertna sezona VKO dokazano predstavlja vrijedne programe i u grad dovodi afirmirane dirigente i soliste. Nadati se poboljšanju!

    Očito se sada već učestala praksa pozivanja hrvatskih glazbenika koji djeluju i afirmaciju su stekli u inozemstvu potvrđuje jako korisnom i dobrodošlom. Za prvi koncert u sezoni VKO je ponovno pozvao violinista Maria Korunića (Zagreb, 1964.), jednog od vodećih hrvatskih violinista koji djeluje kao vođa drugih violina u Minhenskom komornom orkestru. Korunić je do 1981. godine studirao u razredu Milana Barića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu a potom na Državnom konzervatoriju P. I. Čajkovski u Kijevu, gdje je u razredu Bogodara Kotorovića diplomirao 1988. godine. Nadareni se violinist usavršavao kod uglednika kakvi su bili Henrik Szeryng i Yfrah Neaman, dobitnik je niza nagrada, a do sada je već šest puta gostovao kao koncertni majstor, solist i umjetnički voditelj programa pretplatničkih koncerata VKO. Pozvani se gost i ovaj put iskazao dobro osmišljenim programom, a predstavio se i kao skladatelj.

    Na početku večeri praizvedena Toccata Insomnia Maria Korunića bila je pravo otkriće. O nastanku skladbe dao je autor slijedeće tumačenje: „Kompozicija je bila dovršena u ožujku 2020. godine, otprilike u isto ono vrijeme koje je Zagrebu donijelo mnogobrojne neprospavane noći. Da li je to bila intuicija ili slučajnost? Tehnika kompozicije je kombinacija minimalističkog razvoja prve teme u kontrastu s melankolično raspjevanom drugom temom. Neka vrsta provedbe sukobljuje ta dva antipoda, pobjeđuje neurotični puls prvog motiva, koji je kompoziciji na kraju dao ime.

    Glazbenici su u prošlosti najčešće bili i skladatelji. Tek je 19. stoljeće instaliralo skladatelje koji nisu bili aktivni glazbenici ali dakako uvijek, pa i oni danas, nužno bi trebali vladati nekim od instrumenata. To je dakako uglavnom klavir. Pa kada se sada u 21. stoljeću violinist odlučuje na skladateljski rad kako bi prvenstveno sebi samome dao partituru za izvođenje, takav se postupak može protumačiti i kao izvjesni protest. Dakako, riječ je o skladateljskom porivu, o sposobnosti skladateljskog mišljenja i zapisivanja, ali nedvojbeno i o svojevrsnom pokušaja pisanja glazbe koja će se razlikovati od one koju pišu skladatelji „za stolom“. Tema se može činiti provokativnom, ali vlastito djelo koje je s VKO praizveo Mario Korunić očiti je primjer gudačke partiture koja je namijenjena vrsnim, tehnički sposobnim gudačima, koja im daje glazbeno osmišljene sadržaje, pred njih postavlja zadatke koji traže bravuru, uživljenu interpretaciju, riječju skladbu koja postaje relevantna jednako za interprete kao i za slušatelje koji u glazbi traže zvučni i emocionalni užitak. Dugi pljesak pokazao je spontano odobravanje publike.

    I u nastavku koncerta koji je programski osmislio violinist Mario Korunić izvedena su djela koja pripadaju kategoriji lijepe, uhu ugodne glazbe nastale u novije vrijeme. Naime, armenski skladatelj Aleksandar Aratjunian (1920-2012) i katalonski skladatelj Eduardo Toldrá (1895-1962) pisali su u 20. stoljeću ali se nisu odrekli estetike Lijepoga, glazbe čiji su parametri melodije i harmonije kao i forme vjerni tradiciji, a koja od interpreta traži sve ono što može isticati nadarenost i tehničko umijeće.

    U Koncertu za violinu i gudački orkestar Aleksandra Aratjuniana solist Mario Korunić imao je priliku za iskazivanje virtuoznog vladanja instrumentom, osobnu muzikalnost, kao i spremnost za isticanje svih elemenata ljepote violinističkog zvuka. Kroz četiri stavka praćen odlično uigranim gudačima „pjevao“ je glazbom kakvu se, najjednostavnije rečeno, rado sluša.

    A ta ugoda glazbenih užitaka nastavljena je u i tri stavka djela naslovljenog Vistas al mar (Pogledi na more) Eduarda Toldre. Obrada za gudački orkestar inicijalno gudačkog kvarteta iz 1920. godine, koju je godinu dana nakon prve izvedbe i dobivene prve nagrade Fundacion Rabell izradio sam skladatelj, donosi tri kontrastna ugođaja asocirajući atmosferu Mediterana, temperamente ritmove tarantelle i u srednjem stavku Lento (Nocturno) blage trenutke snatrenja. Sve u svemu, notni zapisi koji su manje poznati i  koji nisu „razvikani“, a koji svjedoče kontinuitet glazbenog humanizma za kojim pouzdano čeznu jednako glazbenici-izvođači kao i publika u koncertnim dvoranama. Ugledni violinist Mario Korunić je s VKO upozorio i podsjetio upravo na tu željenu glazbenu izražajnost. Pa, hvala mu!

    © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 4. studenog 2021.

    Program:

    Mario Korunić: Toccata Insomnia - praizvedba
    Aleksandar Aratjunian: Koncert za violinu i orkestar
    Eduard Toldrà: Vistes al Mar - Evocaciones poéticas za gudače

Piše:

Zdenka
Weber

kritike