Praizvedba simfonije posvećene rodnom gradu

Varaždinski komorni orkestar, Marco Graziani, violina, Ivan Hut, dirigent, Velika scena HNK u Varaždinu, 5. prosinca 2021.

  • Varaždinski komorni orkestar, HNK u Varaždinu, 5. prosinca 2021.

    Koncert uz Dan grada Varaždina, održan u HNK u Varaždinu 5. prosinca, po mnogočemu je bio doista poseban. Taj drugi koncert u 28. sezoni Varaždinskog komornog orkestra programiran je za muziciranje ne kao što je uobičajeno u predivno obnovljenoj Velikoj koncertnoj dvorani varaždinskog kazališta, nego na njegovoj Velikoj sceni – dakle na pozornici na kojoj se održavaju dramske predstave i drugi programi koji traže mnogobrojnije sudionike, budući da je inače komorni gudački orkestar bio znatno proširen uključivanjem puhačkog korpusa, kao i s timpanima i čembalom. Tako su naime zahtijevala djela na programu, a i posebna svečana prigoda. Jer, koncert je održan uoči 6. prosinca, dakle u povodu Dana grada Varaždina, koji se tradicionalno obilježava na blagdan sv. Nikole. Naime, varaždinska župna crkva, koja je postojala još u srednjem vijeku, posvećena je svetom Nikoli i nosi ime tog biskupa i čudotvorca, sveca katoličke i pravoslavne crkve, zaštitnika moreplovaca, ribara, pekara, zatvorenika, putnika, brodova, trgovaca, djece i studenata, dakle i odabranom zaštitniku grada Varaždina. Tako je već ulaskom u gledalište brojna publika bila nedvojbeno osupnuta brojnošću stolaca na pozornici, koji su nagoviještali veliki, filharmonijski orkestralni sastav, a to u gradu ipak nije čest slučaj.

    Povod za veliko zanimanje slušatelja bio je svakako najavljeni program. Na početku praizvedba nove simfonije Varaždinca, uglednog skladatelja i profesora Davora Bobića, potom violinski koncert sa solistom Marcom Grazianiem,  na kraju Beethovenova simfonija, a sve pod ravnanjem stalnog dirigenta Dubrovačkog simfonijskog orkestra Ivana Huta, elementi su koji su već na plakatima izvješenima gradom, obećavali izuzetan glazbeni događaj. A Varaždinke i Varaždinci poslovično vole glazbu. Dakle, brojne glazbenike koji su se smještali na podiju dočekala je i jednako brojna zainteresirana publika. Koncert je mogao početi.

    Davor Bobić, skladatel i umjetnički ravnatelj Varaždinskih baroknih večeriDavor Bobić (Varaždin, 1968) rodnom gradu već desetljećima kao umjetnički ravnatelj osigurava izuzetno zanimljive programe Varaždinskih baroknih večeri i tim itekako odgovornim zadatkom, koji je preuzeo još 2006. godine, postigao je mnoga priznanja. Ali, Davor Bobić uz sve je svoje funkcije,  a među njima se dakako ističe njegov visokoškolski pedagoški rad redovnog profesora na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku, nedvojbeno prvenstveno skladatelj. Kada bi skladatelji danas, a i ne samo danas nego i tijekom povijesti, mogli živjeti samo od svojeg stvaralačkog rada, zacijelo bi mnogi, na svjetskom planu, bili sretni. Kako je to uglavnom nemoguće, sklada se noću, u pauzama između drugih aktivnosti ili pak blagdanima i praznicima. Ali, ako si skladatelj, skladati se mora! Takva je sudbina koju živi i Davor Bobić, skladatelj obrazovan na Državnom konzervatoriju P. I. Čajkovski u Kijevu, a do danas autor brojnih solističkih, komornih, orkestralnih, vokalno-instrumentalnih i drugih većih djela. Uopće, riječ je o jednom od najplodnijih hrvatskih skladatelja, od kojega mnogi glazbenici traže djela i očito ih vrlo rado izvode, a čiji je rad društveno priznat i potvrđen mnogih nagradama i odlikovanjima.

    Rodnom Varaždinu poklonio je Davor Bobić 1998. godine poemu za simfonijski orkestar pod naslovom Varaždin 1776, asocirajući naslovom na godinu u kojoj je zbog tragičnog požara Varaždin izgubio funkciju glavnog grada Hrvatske. Na koncertu 5. prosinca praizvedeno je dakle drugo Bobićevo djelo koje već naslovom eksplicitno upućuje na posvetu rodnome gradu, a riječ je o njegovom četvrtom djelu simfonijskog karaktera. Čuli smo dakle prvi put Karakterističnu varaždinsku simfoniju Davora Bobića, simfonijsko djelo sa četiri stavka.

    Naslovi stavaka Čarobna škrinjica-Alegro molto vivace, Nostalgija-Largo, Menuet-Allegro molto/Tempo di Menuetto i Finale-Allegro molto vivace kombiniraju na intrigantan način postulate programne i apsolutne glazbe. Doista, već u prvom stavku koristi skladatelj motiv iz svoje glazbe kojom je popraćen petominutni animirani film Čarobna škrinjica, kojim su umjetnici okupljeni u kreativnom timu zagrebačke agencije Luminus – Kristijan Petrović, Renato Grgić i Tonči Klarić, ostvarili s varaždinskom tvrtkom Gold – moguće je reći, antologijski primjer vizualnog brendiranja grada (pogledajte video). Na taj način već prvi stavak Bobićeve Karakteristične varaždinske simfonije otvara mogućnosti za izvanglazbene asocijacije i možda barem malo omogućuje razumijevanje i pridjeva „karakteristična“. Jer, da je posvećena rodnom gradu Varaždinu, to je jasno prema drugoj oznaci u naslovu, ali zašto – karakteristična? Valja li to razumjeti kao znakovita, kao jedinstvena, možda posebna? Mnogi su sinonimi navedeni uz pojam „karakterističan“, ali jedan se ipak posebno ističe, a to je „klasičan“!

    Marco Graziani, violina

    Nova Bobićeva simfonija doista je klasična. Ili bolje neoklasična, izrasla iz uma i mašte glazbenika koji poštuje principe skladateljskog rada i oblikovanja tonske građe u okvirima baštinjenog odnosa prema formi, tradicionalnom postupanju u odnosu na ugođaje pojedinih stavaka, ostajanju u domeni tonalne prepoznatljivosti, korištenja instrumenata i njihovih pojedinačnih karakteristika, te ostvarivanju orkestralnog sklada u kojemu mogu uživati interpreti i slušatelji jednako. Nakon samo jednog slušanja nemoguće je pouzdano analizirati svaki od stavaka, ali već i letimičan opis upućuje na poštivanje karakterizacija danih naslovima. Tako je prvi stavak svježa i razigrana, optimistična glazba, drugi je stavak smirena meditacija u kojoj zvuci harfe i flaute upućuju na sjećanja na neka  prošla vremena, u trećem se autor poigrava metrom pa uobičajeni plesni menuet piše u dvodobnoj mjeri da bi na kraju stavka ponavljanjem uzorka uputio dirigenta da se okrene publici i sve nazočne potakne na skandiranje, na ritmično pljeskanje koje se repeticijom pretvara u svojevrsnu ekstazu zajedništva, a četvrti je stavak za autora tipična ritmička živost koju ističe glasanje bubnja, vjernost harmonijskom protoku u domeni dijatonike, riječju glazbom koja, klasičnim jezikom rečeno, prepoznatljivim i prihvatljivim ustrojstvom potiče radost i optimizam.

    Praizvedba je uvijek povijesni čin i događaj. Varaždin je novom partiturom za simfonijski orkestar Davora Bobića dobio svoju prvu, pravu i pri prvom predstavljanju odlično izvedenu simfoniju. Nadati se dakako novim izvedbama, nadati se prihvaćanju djela i od drugih orkestara, drugih dirigenata, u drugim prigodama. Ali, o tome više ne odlučuje skladatelj. Njemu u ovoj prigodi i nakon prvog slušanja valja čestitati i zahvaliti.

    Ivan Hut, dirigent

    Zahvaliti za uspješan koncert treba i dirigentu Ivanu Hutu i posebno virtuoznom Marcu Grazianiu, koji je izveo solističku dionicu u Koncertu za violinu i orkestar Profumi del tempo Petra Obradovića. Solistički koncert za violinu Petra Obradovića (Dubrovnik, 1972) praizveden je 2019. godine na koncertu u povodu 90. obljetnice Umjetničke škole Luka Sorkočević u Dubrovniku sa solistom Marcom Grazianiem uz pratnju Dubrovačkog simfonijskog orkestra pod ravnanjem Slobodana Begića.

    Nakon Varaždinca Bobića, na pozornicu su stupili Riječanin Graziani, Splićanin Hut i Dubrovčanin Obradović. Ima li što ljepše, simboličnije, radosnije? Po obrazovanju trubač, solo trubač u Simfonijskom orkestru HRT-a, Petar Obradović očito pripada onim glazbenicima koje stečeno instrumentalno i šire glazbeno obrazovanje potiče na skladateljski rad. Ili, drugim riječima, Obradović je neupitno bogomdani skladatelj koji je znanja stekao u instrumentalnoj praksi a skladateljsku inspiraciju mu šapuće glazbena muza. Jer, njegov je Koncert za violinu i orkestar Profumi del tempo primjer solističkog koncerta s violinom u glavnoj ulozi, koji otkriva širinu povijesnog, skladateljsko-tehničkog i violinističko-tehničkog znanja na temelju kojeg ostvaruje partituru velikog bogatstva glazbenih ideja, svježih melodija, kompleksne instrumentacije i iznad svega sjajne violinske, solističke dionice. 

    Petar Obradović, skladatelj i trubljačTri stavka, Allegro con fuoco, Adagio religioso i Allegro scherzando u potpunosti glazbeno korespondiraju s danim oznaka. Vatreni prvi stavak na početku daje dojam samosvojnog, samostalnog života violine u odnosu na orkestar, koji kao da živi svoj život. Ali takav je dojam varljiv iako solist nerijetko, tijekom djela, u kratkim ubačenim cadenzama ističe svoju individualnu, prvenstveno tehničku superiornost. Uključivanjem čembala (Linda Mravunac Fabijanić) skladatelj zvukom i motorikom, prvenstveno s baroknom glazbom asociranog instrumenta, podcrtava bliskost s baroknim skladateljskim idiomom nazočnim u koncertu. Uopće, Obradovićev je Koncert za violinu i orkestar primjer zanimljivog, uspješnog i odlično razrađenog skladateljskog odnosa prema glazbenim stilovima prošlosti, pa i folklornim uzorcima (u opisu djela Obradović spominje Balkan i Iberijski poluotok), tako da bi bilo moguće spominjati neobarok, neoklasiku, neoromatizam, pa onda i sve to s prefiksom „post“, a ima i modernijih uzora, minimalizma na primjer. U svakom slučaju violinisti, oni ambiciozniji i izazovima otvoreniji, dobili su solistički koncert s hrvatskim predznakom koji im može pružiti važne glazbene impulse. Jednako tako i orkestar u vizijama dubrovačkog skladatelja ima dovoljno posla, a u drugom stavku, koji mi se najviše dopao, dodanu mogućnost za nadahnuto glazbeno snatrenje.

    Davor Bobić i Petar Obradović, svaki na svoj način odužuje se svojim rodnim gradovima i to je istovremeno dirljivo ali i vrlo pohvalno i korisno. Glazbenice i glazbenici okupljeni pod zajedničkom nazivnikom Varaždinski komorni orkestar, iako je to bila svojevrsna Varaždinska filharmonija(!), muzicirali su disciplinirano uvježbano, predano i pozorno pratili dirigentove kretnje. Na kraju svečanog koncerta zdušno su izveli Simfoniju br. 8 u F-duru, op. 93 Ludwiga van Beethovena. Da je to bilo prvo izvođenje uživo velebne simfonije bonskog genija u Varaždinu ne tvrdim, ali da je bilo sugestivno i bravurozno, potvrđujem. Koncert uz Dan grada Varaždina ostat će bez svake dvojbe zapamćen.

    © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 4. prosinca 2021.

    Program:

    Davor Bobić: Karakteristična varaždinska simfonija – praizvedba
    Čarobna škrinjica - Allegro molto vivace
    Nostalgija – Largo
    Menuet - Allegro molto/Tempo di Menuetto
    Finale - Allegro molto vivace


    Petar Obradović: Koncert za violinu i orkestar Profumi del tempo
    Allegro con fuoco
    Adagio religioso
    Allegro scherzoso


    Ludwig van Beethoven: Simfonija br. 8 u F-duru, op. 93
    Allegro vivace e con brio
    Allegretto scherzando
    Tempo di Menuetto

Piše:

Zdenka
Weber

kritike