Oduševljavajuća praizvedba izazovne Dystopie

Majstorski ciklus Simfonijskog orkestra HRT-a, Pavao Mašić, orgulje, Pascal Rophé, dirigent, Koncertna dvorana Lisinski, 2. studenog 2021.

• 
  
  Posljednji koncert Majstorskog ciklusa HRT-a u Lisinskom potvrdio je da je izbor novog šefa-dirigenta od sljedeće jeseni pravi izbor. Riječ je o francuskom dirigentu Pascalu Rophéu, koji već odavno surađuje sa zagrebačkim ansamblima. Stariji pamte da je njegovo prvo predstavljanje bilo još davno, kao potpunog dirigentskog mladca u HNK-u za premijeru opere Thèrese Julesa Masseneta s Dunjom Vejzović u naslovnoj ulozi i u režiji Vlade Habuneka. Od tada se Rophé rado odaziva na zagrebačka gostovanja – od Muzičkog Biennala Zagreb do najčešće, Simfonijskog orkestra HRT-a. Brojčano to i ne bi bilo puno, ali je ipak kontinuirano.

  Čini se da profesionalna savjest, znalački i temeljit pristup djelima bez neke želje za toliko prisutnom dirigentskom samopromocijom ili samodopadnošću, nije desetljećima napustila Pascala Rophéa. Svakom novom koncertu uživo pristupa kao jedinstvenom i u to će slušatelja svojom dosljednošću ponovno uvjeriti, pa i one koji vole živopisnije dirigente-heroje. Program je okvirno slijedio obrazac uvertira-koncert-simfonija, ali je sadržajno bio ispunjen novim saznanjima.
  
  

  Na početku je izvedena uvertira Polyeucte, mladalačko djelo Paula Dukasa, glazbena slika o mučeništvu sveca Polieukta s Corneilleovom literarnom potkom. Priča je bila tek potka za prevladavajuće majstorstvo instrumentacije tipične francuske škole nijansiranih orkestralnih boja. U njoj prevladava nježnost melodike i boje u odnosu na mučeničku temu, a to je pomna izvedba znala istaknuti. Ujedno je bila i pouka o raznolikosti Dukasova opusa kojega publika uglavnom pamti po Čarobnjakovom učeniku, naširoko poznatom nakon upotrebe u Disneyevom crtanom filmu.  Izazovan koncertni program u drugom dijelu večeri zaokružila je izvedba velebne, najizvođenije Treće simfonije, Orguljske Camillea Saint-Saënsa koja u gustoj orkestraciji, gradnji u velikom luku, u posljednjem stavku donosi i moćnu orguljsku potporu u izvedbi sveprisutnog Pavla Mašića, sve do praska zvuka kao iskupljenja nakon niza otvorenih pitanja i slutnji koje je ostavila praizvedba Dystopie, koncerta za orkestar Krešimira Seletkovića.

  Središnji, koncertni dio večeri ispunila je praizvedba izazovne Dystopie, koncerta za orkestar Krešimira Seletkovića koja je zaslužila svoj veliki pljesak koji je unatoč malom broju slušatelja u velikoj dvorani Lisinski svojom srčanošću sve nadoknadio. I svakako ne bez razloga, jer i Orkestar i savjesni Rophé praizvedbi su zasluženo pristupili s punom pažnjom, uvjerivši da nova Seletkovićeva skladba itekako zaslužuje i u budućnosti reprezentativno mjesto na repertoaru simfonijskih orkestara. Šansu da kao rezidencijalni ovosezonski skladatelj napiše orkestralnu skladbu koja će biti izvedena, Seletković je na najbolji način u potpunosti iskoristio nakon gotovo dvadeset godina orkestralne šutnje. A i tko bi se razuman prihvatio zahtjevnog i opsežnog posla skladanja orkestralne kompozicije samo za ladicu.
  
  
  
  Naslov Dystopia, u potpunom suglasju s doživljajem sadašnjice, na kraju će u prasku orkestra ostaviti tračak nade ili pak potpune destrukcije, ako se želi tako razumjeti. Djelo se oslanja u formalnom smislu na trodjelnost koncerta, kao koncert za orkestar podsjeća i na ostvarenja dvadesetog stoljeća, u prvom stavku priziva svojevrsni sonatni oblik, u drugom naznake passacaglie i ekspozicije fuge u kompleksnosti svoje građe koja do zadnjeg atoma koristi sve mogućnosti orkestra i njegovih skupina, pa čak i njegova gotovo elektroničkog zvučanja u posljednjem stavku. Seletkovićeva rječita Dystopia je u minucioznoj i dramatičnoj izvedbi iz trena u tren pokazivala što sve orkestar može biti u svoj svojoj raskoši izraza, pri tome stvarajući zaokruženu i strogo kontroliranu, a ipak zamamnu i na asocijativan način i kubrickovsku cjelinu. 

  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 10. studenog 2021.

  Simfonijski orkestar HRT-a
  Pascal Rophé, dirigent
  Pavao Mašić, orgulje
  
  Program:

  Paul Dukas: Polyeucte, uvertira
  Krešimir Seletković: Dystopia, koncert za orkestar (praizvedba)
  Camille Saint-Saëns: 3. simfonija u c-molu, Orguljska, op. 78

Piše: