Tehnički i interpretativno zahtjevan program u čast Bachu

Hrvatski barokni ansambl, One & Only JSBach, Laura Vadjon, violina i umjetničko vodstvo, Satiričko kazalište Kerempuh, 12. prosinca 2021.



  • Na koncertima održanim u ovogodišnjoj dvadeset i prvoj sezoni Hrvatski barokni ansambl je obilježio 300-u obljetnicu nastanka jednog ciklusa koncerata za manje instrumentalne sastave. To je šest Brandenburških koncerata Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750) koje je skladao u Cöthenu na dvoru princa Leopolda od Anhalt-Cöthena (1694-1728) gdje je između 1717. i 1723. godine vodio njegovu dvorsku kapelu. Bach ih je objedinio pod naslovom Šest koncerata za više instrumenata, a brandenburškim koncertima nazvao ih je povjesničar glazbe Philipp Spitta (1841-1894) u prvome od dva sveska monografije Joh. Seb. Bach objavljenom 1873. godine. Ovo novo ime potaknula je posveta grofu Christianu Ludwigu od Brandenburg-Schwedta (1677–1734), koga je Bach upoznao u zimi 1718./1719. u Berlinu, a u proljeće 1721. mu poslao prijepis šest koncerata u nadi da će dobito novi posao.

    Izvodeći Bachove Brandenburške koncerte na nekima od šest koncerata za pretplatnike, Hrvatski barokni ansambl ostavio je za završni koncert sezone i njegovu posljednju točku jedan od najljepših, Peti brandenburški koncert za poprečnu flautu, violinu, čembalo i gudače u D-duru, BWV 1050. Iako su već Bachovi suvremenici – kako je zapisano u programskoj knjižici – ovaj koncert shvaćali kao prvi pravi koncert za glazbalo s tipkama (uz pratnju gudača) Philipp Spitta smatra da to nije solistički koncert za čembalo, već concerto grosso u stilu Antonija Vivaldija (1678-1741). Poprečna flauta, violina i čembalo tvore mali sastav concertino koji se nadmeće s većim sastavom ripienom u kome su na koncertu HRBA-e bili zastupljeni samo violina, viola, violončelo i kontrabas. Možda je presudna za tu prosudbu bila dugačka kadenca improvizacijskih obilježja koja je čembalu, kao i u nekim drugim dijelovima, dala vodeću, ali ne i solističku ulogu.

    Tražeći i pronalazeći u koncertantnom opusu Johanna Sebastiana Bacha još neke manje poznate ali zanimljive skladbe odlučili su se članovi HRBA-e izvesti Koncert za poprečnu flautu, violinu, čembalo i gudače u a-molu, BWV 1044 za koji je koristio teme iz nekih svojih ranijih skladbi: Preludij i fugu za čembalo u a-molu, BWV 894 za prvi stavak Allegro te srednji stavak iz Sonate za orgulje u d-molu, BWV 527. Autograf toga dugog koncerta je izgubljen pa je sačuvan u prijepisima, što nije dovelo u pitanje Bachovo autorstvo. Prvi dio koncerta završio je našoj publici gotovo nepoznatim Koncertom za obou d'amore, gudače i basso continuo u A-duru, BWV 1055R. Kako se često događalo s rukopisima Bachovih skladbi ili su zauvijek izgubljeni ili su kasnije otkriveni što je omogućilo izvedbu u izvornoj inačici. Spomenuti koncert u kome je oboa d'amore solistički instrument možda je nastao na temelju ranijih Bachovih djela pisanih za neke druge instrumente (možda čembalo).




    Danas je prihvaćena teza muzikologa na temelju analize djela da je pisan za obou d'amore, a rekonstrukciju djela potpisuje Wilfried Fischer (što je označeno slovom R uz BWV). Ako se radi o izvorniku za čembalo jasno je da se u dionicu oboe d'amore moglo prenijeti samo osnovnu melodijsku liniju bogatu dugim nizovima tonova i rastavljenim akordima što u brzome tempu nije jednostavno odsvirati bez prekidanja čestim uzimanjem daha. Na početku drugoga dijela koncerta slušali smo jednu od dvadesetak Bachovih svjetovnih kantata za sopran, obou, gudačke i basso continuo Weichet nur, betrübte Schatten, BWV 202 za koju se može pretpostaviti da je nastala 1721. godine kao i koncert za obou d'amore. Rukopis po sadržaju teksta svadbene kantate je izgubljen, a sačuvan je kasniji prijepis iz 1730. godine pa ga mnogi povezuju s drugim brakom koji je Bach sklopio 3. prosinca 1721. s Annom Magdalenom. U skladbi se izmjenjuju pet arija s izrazito virtuoznim elementima u solističkoj sopranskoj dionici i četiri recitativa.

    Odlučivši se za program Jedan & samo JSB i odabravši publici poznatije dvije skladbe Peti brandenburški koncert u D-duru i Koncert za poprečnu flautu, violinu, čembalo, gudače i basso continuo uz dvije manje poznate Koncert za obou d'amore, gudače i basso continuo u A-duru i kantatu Weichet nur, betrübte Schatten prihvatili su članovi Hrvatskoga baroknog ansambla izazov interpretacije složenih i virtuozno koncipiranih djela. Isto to vrijedi i za njihove goste Anu Benić Šalinović (poprečna flauta), Stjepana Nodila (oboa d'amore i oboa) i sopranisticu Anabelu Barić. Gudači su u punom sastavu nastupili samo u prvom koncertu u kome je solističku dionicu violine svirala umjetnička voditeljica ansambla Laura Vadjon. Mali sastav (violina 1 i 2, viola, violončelo, kontrabas i čembalo) pratili su obou d'amore u koncertu, dok je pratnja u kantati bila povjerena malo izmijenjenome sastavu (viola da gamba umjesto violončela) koji je u nekoliko arija obojio lijepi ton barokne oboe. Tehnički-interpretativno zahtjevan i dug program iziskivao je sigurno najviše angažmana čembalista Pavla Mašića u izvedbi zahtjevnih dionica u Koncertu za poprečnu flautu, violinu, čembalo, gudače i basso continuo i u Petom brandenburškom koncertu kao i dionice bassa continua u ostale dvije skladbe. Oboist Stjepan Nodilo mnogo se bolje snašao u sviranju barokne oboe dok se oboa d'amore pokazala pomalo nepouzdanim instrumentom s obzirom na inotnaciju u virtuozno koncipiranoj solističkoj dionici u Bachovom koncertu za obou d'amore.

    Melodijske linije u kantati Weichet nur, betrübte Schatten rezervirao Bach je smjestio u visoki registar, a pridruživši tome povremeno i brojne figuracije u brzim tempima sopranistica Anabela Barić trebala je s(p)retno i vješto svladati sve te zapreke te ostvariti jasnu dikciju teksta. Sigurno sviranje Ane Benić Šalinović na poprečnoj flauti doimalo se na trenutke manje uvjerljivo zbog raskoraka u dinamici. Iskušavši na svom drugom nastupu u Satiričkom kazalištu Kerempuh akustičke osobine novoga prostora, članovi Hrvatskoga baroknog ansambla ponudili su publici još jednu interpretaciju skladbi Johanna Sebastiana Bacha koja se – uz neke manje nedostatke – približila publici poznatoj razini njihovih koncertnih nastupa.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 18. prosinca 2021.

    Program:

    Koncert za flautu,violinu, čembalo, gudače i basso continuo u a -molu, BWV 1044
    Koncert za obou d'amore, gudače i basso continuo u A-duru, BWV 1055R
    Kantata za sopran, obou, gudače i basso continuo - Weichet nur, betrübte Schatten , BWV 202 
    Brandenburški koncert br. 5 za poprečnu flautu, violinu, čembalo, gudače i basso continuo u D-duru
    , BWV 1050

    Hrvatski barokni ansambl
    Laura Vadjon, violina i umjetničko vodstvo
    Anabela Barič, sopran
    Ana Benić Šalinović, traverso flauta
    Stjepan Nodilo, oboa d’amore
    Pavao Mašić, čembalo

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike