Ustaljen i neinventivan, ali dobro izveden program

Novogodišnji koncert Riječkog simfonijskog orkestra, 1001 noć, Valentin Egel, dirigent, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka



  • Novogodišnji koncerti u HNK Ivana pl. Zajca neprikosnoven su mamac za publiku koja iz godine u godinu razgrabi ulaznice za sve termine. Ove godine uprava Zajca, osim četiri redovita termina između 27. i 30. prosinca, dodala je još jedan reprizni 3. siječnja 2022. Isto tako, na Staru godinu Novogodišnji koncert svirao se u matineji namijenjenoj djeci koja se tako uvode u čaroban svijet klasične glazbe i u poseban ambijent velike kazališne dvorane. Novogodišnji koncert sviran je ukupno šest puta; na taj su se način ispunile potrebe velikog broja publike koja želi pohoditi Zajc u danima između Božića i Nove godine.

    Na Novogodišnjem koncertu nastupio je Riječki simfonijski orkestar (RSO) pod ravnanjem šefa-dirigenta Valentina Egela (1994.). Lajtmotiv ovogodišnjeg programa, pod naslovom 1001 noć Novogodišnji koncert, bili su orijentalni zvukovi koji su se provlačili kroz sve kompozicije koje su se našle na repertoaru RSO-a.

    Na početku koncerta mo. Egel zavirio je u kajdanku finskog skladatelja Jeana Sibeliusa. Izvedena je En saga – Priča op. 9, a riječ je o skladbi široke melodijske linije u čiju su izvedbu intenzivno uključene sve orkestralne sekcije s posebnim angažmanom puhača koji održavaju glazbenu koheziju apstraktne Sibeliusove skladbe. Kako stoji u programskom letku, Sibelius je Priču zamislio kao simfonijsku pjesmu bez jasnog programskog sadržaja te je dao na volju slušatelju da tijekom slušanja skladbe izgradi vlastiti imaginarni svijet koji po njegovu mišljenju najbolje pristaje Sibeliusovoj glazbi. Glazba Jeana Sibeliusa češće je bila na repertoaru RSO-a u vrijeme kada je maestro Ville Matvejeff intenzivnije nastupao u Zajcu, kada su se održavali koncerti posvećeni isključivo Sibeliusu. Iako su ta vremena prošla, svaki povratak finskog kompozitora na repertoar dobrodošao je.

    Suita Aladin danskog skladatelja Carla Nilsena posjeduje jasne programatske odrednice, a nastala je kao scenska glazba za kazališnu adaptaciju priče iz zbirke 1001 noć. RSO svirao je odlomke iz suite, a izbor je pao na: I. Orijentalni marš, V. Tržnica u Ispahanu i VII. Afrički ples. Orijentalni marš i Afrički ples protekli su u dobro balansiranoj, furioznoj izvedbi, s jasno ocrtanim paučinastim konturama Nilsenove glazbe zaodjenute u orijentalno ruho. Tržnica u Ispahanu nije bila te sreće; izvedba je zvučala pomalo konfuzno s nejasno ocrtanim motivima. Izvedba suite Aladin predstavlja poslasticu za ljubitelje disneyevih crtića i filmova, a najbolji doživljaj u tom segmentu zasigurno su imala djeca na prije spomenutom koncertu priređenom za njih.

    Ruski skladatelj Aleksandar Borodin bio je po struci kemičar, dok mu je skladanje bilo hobi. Ipak, njegova opera Knez Igor i dandanas živi na repertoaru velikih opernih kuća. Najpoznatiji izvadak iz opere zasigurno su Polovjecki plesovi iz drugog čina koji su često na koncertnom repertoaru, posebno na koncertima koji bude interes najšire publike. Riječki simfonijski orkestar i mo. Egel podarili su nam pomalo suzdržanu izvedbu Polovjeckih plesova, posebno u prvom djelu polaganijeg tempa prije glavne teme. Posebne pohvale valja izreći puhačima i gudačima koji su koncentriranim pristupom inducirali uhu ugodnu izvedbu.

    Simfonijska suita Šeherezada Nikolaja Rimski-Korsakova predstavlja poslasticu na svakom koncertnom programu na kojemu se pojavi. Ovom prilikom slušali smo I. More i Simbadov brod, gdje se posebno istaknuo koncertni majstor RSO-a Anton Kyrylov nosivim, mekim i elegičnim solima na violini. Ostatak orkestra kvalitetno mu je parirao i vjerno pratio zamisli dirigenta. Šeherezada je nedavno bila na programu Berlinske filharmonije, a koncert pod ravnanjem Gustava Gimena još je uvijek dostupan na internetu i može se pogledati/poslušati.

    Romantična opera Lohengrin Richarda Wagnera započinje slojevitom uvertirom koja priča priču opere. Počinje polaganim timbrom violinskog korpusa koji opisuje dolazak viteza Lohengrina, preko vrhunca uvertire do ponovnog smiraja i Lohengrinovog odlaska. Uvertira Lohengrinu izvedena je uglavnom kvalitetno, uz lagani nedostatak intenziteta u prvim i posljednjim taktovima.

    Posljednji dio koncerta pripao je Johannu Straussu mlađem, bez čije glazbe ne može proći niti jedan novogodišnji koncert u Zajcu. Najprije smo slušali Egipatski marš u kojemu je orkestar i zapjevao, a onda je uslijedio i prvi valcer na programu – Tisuću i jedna noć. Notorna Trič-trač polka, valcer Ruže s juga i brza polka Pod gromovima i munjama zaključili su službeni dio programa. Slijedili su obligatorni dodatci – valcer Na lijepom plavom Dunavu, uz čestitku orkestra, i nezaobilazna Radetzky-koračnica koja je publiku bacila u delirij, pa je fragmentarno izvedena na bis.

    U program Novogodišnjeg koncerta maestro Valentin Egel i Riječki simfonijski orkestar uložili su izniman trud i na tome im valja čestitati. Ipak, riječki novogodišnji koncerti pate od kolotečine u koju su upali, uz iznimku prošle godine, kada je izvedena Sedma simfonija Ludwiga van Beethovena. Sukladno tome, bilo bi dobro kada bi se iz godine u godinu unosile inovacije u program, npr. nastup nekog solista.

    © Luka Nalis, KLASIKA.hr, 10. siječnja 2022.

    Program:

    Jean Sibelius (1865. – 1957.):
    En saga (Priča), op. 9

    Carl Nielsen (1865. – 1931.):
    Aladdin, suita (ulomci), op. 34 / FS 89

    Aleksandar Porfirjevič Borodin (1833. – 1887.):
    Polovjecki plesovi, baletna scena iz II. čina opere Knez Igor

    Nikolaj Rimski-Korsakov (1844. – 1908.):
    Šeherezada, simfonijska suita op. 35

    Richard Wagner (1813. – 1883.):
    Lohengrin, preludij za 1. čin

    Johann Strauss II. (1825. – 1899.):
    Egyptischer Marsch (Egipatski marš), op. 335
    Tausend und eine Nacht (Tisuću i jedna noć), valcer, op. 346
    Tritsch-Tratsch Polka (Trič-trač polka), op. 214
    Rosen aus dem Süden (Ruže s juga), valcer, op. 388
    Unter Donner und Blitzen (Pod gromovima i munjama), polka, op. 324

     

kritike