Spoj iskustva profesionalnih i zanosa mladih glazbenika

Zagrebačka filharmonija u suradnji s Muzičkom akademijom Zagreb, Koncert na dar, Ivan Josip Skender, dirigent, Koncertna dvorana Lisinski, 14. siječnja 2022.

  • Zagrebačka filharmonija

    U koncertnom životu Zagreba (i Hrvatske) na početku godine u prvim danima mjeseca siječnja malo je koncerata, što se može opravdati vatrometom božićnih i novogodišnjih koncerata od kojih se u zatišju pomalo odmaraju i glazbenici i koncertna publika. Već niz godina sezonu u novoj godini nastavlja Zagrebačka filharmonija s koncertom u suradnji s Muzičkom akademijom, na kojem kao solisti nastupaju njeni studenti. Surađujući s profesionalcima, članovima Zagrebačke filharmonije, mladi glazbenici – poput vjesnika proljeća koje željno očekujemo nakon neugodnih zima – svojim sviranjem daju u tome času novi zamah koncertnome životu, našavši se možda i na početku buduće koncertne karijere. Taj tradicionalni, suradnički koncert priređen je i ove godine u petak, 14. siječnja 2022. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog iako se trebao održati u Koncertnoj dvorani Blagoja Berse na Muzičkoj adirigentukademiji. Ovaj koncert (izvan pretplate) daruju priređivači Gradu Zagrebu odnosno pretplatnicima Zagrebačke filharmonije, a održan je pod pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske, Ministarstva kulture i medija, Ministarstva znanosti i obrazovanja, gradonačelnika Grada Zagreba i rektora Sveučilišta u Zagrebu. Iako se ove godine proslavlja 100. obljetnica osnivanja Muzičke akademije, izostali su prigodni govori predstavnika slavljenika i pokrovitelja pa je publika mogla uživati u muziciranju četvero solista uz Zagrebačku filharmoniju pod ravnanjem maestra Ivana Josipa Skendera.

    Ivan Josip Skender, dirigentU velikoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog malobrojna publika smjestila se po manjim grupama, među kojima su bili kolege koji su žustro navijali za svoje miljenike – soliste. Kako iz dana u dan pratimo sve veći broj oboljelih sugrađana od virusa COVID-19, moglo se očekivati da će se pozivu na koncert odazvati manje posjetitelja iako su nastupali studenti Muzičke akademije na kojoj djeluje velik broj profesora. Besplatan ulaz mogli su iskoristiti i mnogi ljubitelji glazbe i glazbenici koji su u posljednjih nekoliko desetljeća pohađali nastavu i završili različite studije na Muzičkoj akademiji, koja je prije jednoga stoljeća ušla u sustav zagrebačkoga Sveučilišta iz privatne škole Hrvatskoga glazbenog zavoda. Za to su zaslužni članovi Ravnateljstva Hrvatskoga glazbenog zavoda, prije svega povjesničar i sveučilišni profesor Vjekoslav Klaić (1849-1928), njegov tehnički ravnatelj, koji je tu dužnost obnašao od 1890. do 1920. godine.

    Za nastup s orkestrom Zagrebačke filharmonije svake godine izbori se samo nekoliko studenata odabranih na audicijama. U ovoj obljetničkoj godini tu su priliku dobili orguljaš i skladatelj Krešimir Klarić, student 3. godine klavira Fabian Košćak, student 5. godine solo-pjevanja Davor Nekjak i student 4. godine violine Matej Mihaljević. Krešimir Klarić (Karlovac, 1994) završio je studij orgulja 2019. godine u razredu red. prof. dr. art. Ljerke Očić, a studij kompozicije upisao je u razredu red. prof. mr. art. Berislava Šipuša. Njegov završni rad, Koncert za orgulje i orkestar Die Suche nach dem Licht obranjen 23. listopada 2021. godine pred članovima povjerenstva, praizveden je na koncertu u petak, pa se Krešimir Klarić predstavio kao skladatelj i solist.

    Krešimir Klarić, skladatelj i orguljašPrvi studij – orgulje, presudan je dakako za Klarićev odabir solističkog instrumenta, a velika forma – koncert u trajanju od gotovo pola sata, obogaćenje je inače skromne hrvatske orguljske koncertantne literature. Krešimir Klarić ima već dosta dovršenih skladbi koje nisu ostale samo u zapisu nego se i izvode, a nekima od njih – kao i koncertu za orgulje, dao je naslove na njemačkome jeziku. Koncert Die Suche nach dem Licht (Potraga za svjetlom) ima tri stavka. Prvi Der Mond (Mjesec) umjerenoga tempa, omaž je dvojici velikih majstora orgulja – Johannu Sebastianu Bachu (1685-1750) i Anđelku Klobučaru (1931-2016), što se nazire iz kratkih motiva-citata iz njihovih skladbi (prepoznatljivi grafemi iz prezimena B-A-C-H ujedno su i imena četiriju tonova). Drugi polagani stavak Das Polarlicht (Polarno svjetlo) možda se po duljem, figuriranom i ponavljanom motivu na početku u tihom registru orgulja uz povremeno pridružen zvuk timpana, zvona i vibrafona, mogao usporediti s početkom drugoga stavka Koncerta za klavir i orkestar u G-duru Mauricea Ravela (1875-1937) koji smo čuli u nastavku koncerta. Treći stavak Die Sonne (Sunce) nadovezuje se bez stanke s temom u orguljama koju čine dva smanjena intervala, silazni kromatski niz tonova i opet motiv B-A-C-H kao poveznica s prvim stavkom. Ovaj stavak, u kojem se tema više puta ponavlja, iako nije ostvaren u formi ronda a nadahnut opusom Olivera Messiaena (1908-1992), može se shvatiti kao omaž jednom od najvećih skladatelja i orguljaša 20. stoljeća. Odlučivši se za formu koncerta u kojoj se nadmeću solist(i) i prateći (manji ili veći) instrumentalni sastav, Klarić je izbjegavao naizmjenično donošenje iste melodijsko-ritamske građe u dionici orgulja i orkestru, dodijelivši ipak orguljama središnju ulogu. Od samog početka prvoga stavka i dinamički snažnog zajedničkog nastupa orgulja i orkestra mogu se pratiti izmjene dinamičkih nijansi i zvukovnih boja u promjeni registara orgulja i bogatstvu orkestralnih grupa s prevlašću različitih udaraljki, u čemu je Klarić pokazao smisao za istraživanje i vještinu orkestracije.

    Fabijan Korščak, klavirBez obzira na prepoznatljive motive i intervale u motivima, Klarićev koncert mogao bi se u pogledu korištenih mogućnosti povezivanja harmonija podvesti pod pojam proširena tonalitetnost, dakle nizanje akorda koji ne teže sigurnom uporištu – tonici, ostavljajući skladatelju neiscrpno područje kromatskih i enharmonijskih modulacija i promjena akorda. Praizvedba nove skladbe mladoga hrvatskog skladatelja sigurno je bila prilikom da ju se u programskoj knjižici predstavi s nekoliko njegovih riječi, riječima priloženih završnome radu, što je ovaj put izostalo.

    U prvome dijelu koncerta Zagrebačke filharmonije i studenata Muzičke akademije izveden je Koncert za klavir i orkestar u G-duru Mauricea Ravela, u kojem je solist bio Fabian Košćak, student u razredu red. prof. Đorđa Stanettija. Skladati koncert za klavir i orkestar namjeravao je Ravel već od 1906. godine, ali nakon više odustajanja odlučio se skladati ga po povratku s turneje iz Sjedinjenih Američkih Država, gdje je upoznao jazz- i crnačku duhovnu glazbu. Koncert je Ravel skladao između 1929. i 1931. godine i opisao ga kao skladbu kojom želi zabaviti slušatelje, a kroz harmonijsko tkivo blisko impresionističkom izričaju vješto je podvukao motive nadahnute jazzom i tradicijskom glazbom španjolskoga podneblja. Kroz tri stavka klasičnoga rasporeda brzi-polagani-brzi izmjenjuju se nastupi orkestra i virtuozno osmišljene dionice klavira, a možda najljepši dio koncerta je duga, smirena cantilena klavira na početku drugoga stavka. U drugome dijelu koncerta nastupio je bariton Davor Nekjak, student iz razreda red. prof. Vlatke Oršanić i predstavio se u ciklusu pjesama za bariton i orkestar Don Quichotte à Dulcinée Mauricea Ravela. Sadržajno vezane uz roman Miguela de Servantesa (1547-1616) u kojem središnji lik pjeva svojoj odabranici, Ravel je u tri pjesme (Chanson romanesque, Chanson épique i Chanson à boire) nadahnute španjolskom tradicijskom glazbom podcrtao tri različita raspoloženja.

    Davor Nekjak, baritonPosljednju skladbu inače dugoga koncerta Koncert za violinu i orkestar u d-molu, op. 47 Jana Sibeliusa (1865-1957) odslušala je publika pozorno i strpljivo, isprativši s najvećim pljeskom violinista Mateja Mihaljevića, studenta u razredu doc. Marca Grazianija. Sibeliusov koncert jedan je od najpoznatijih iz koncertantnoga repertoara za violinu, pa je svaka izvedba pravi izazov za solista koji ne bi smio iznevjeriti očekivanja publike. Trostavačni koncert sa stavcima Allegro moderato, Adagio di molto i Allegro, ma non troppo počinje odlučnim nastupom violine koji se nadvija iznad gotovo nečujne podrhtavajuće podloge u orkestru, za što je izvrstan odnos pronašao dirigent Ivan Josip Skender. Dionica violine zamišljena je virtuozno, osobito u završnome rondu, ali i nježnih zapjeva u polaganome stavku.

    Kakve je dojmove mogla ponijeti publika napustivši Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog nakon koncerta održanog u petak? Svi su se solisti doimali doista motiviranima za nastup sa Zagrebačkom filharmonijom, a takav je dojam dao i maestro Ivan Josip Skender (1981), docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu na Odsjeku za dirigiranje, udaraljke i harfu te Odsjeku za pjevanje. Rijetko ga viđamo za pultom naših orkestara iako ima iza sebe uspješne nastupe i u inozemstvu, a na koncertu 14. siječnja 2022. potvrdio je svoj ozbiljan pristup čitanju partitura, izvrsnu suradnju sa solistima i orkestrom te muzikalnost kojom je vodio cijeli koncert. Mirnom i sigurnom gestom obraćao se orkestru koji je slijedio sve zahtjeve u odnosu na tempa, dinamiku i oblikovanje tona. U skladbama različitih interpretativnih zahtjeva – od robusnijeg tona u nekim dijelovima Klarićeva Koncerta za orgulje i orkestar, do fino profiliranih impresionističkih i jazz- prizvuka u Ravelovom klavirskom koncertu te prizvuka španjolske tradicijske glazbe u njegovim pjesmama do Sibeliusova violinskoga koncerta, svi su glazbenici Zagrebačke filharmonije svirali predano, intonativno sigurno i ritamski artikulirano, pridonijevši ukupnom, sjajnom dojmu ovoga koncerta.

    Matej Mihaljević, violinaŠto su pokazali solisti? Prije svega ozbiljan i promišljen pristup svojih pedagoga koji su im otkrili stilske značajke pojedinih skladbi i načine kako prevladavati zahtjeve tehnike kako bi se postigla što veća izražajnost i uvjerljiva interpretacija. Sjajno je to svladao Fabian Košćak koji je Ravelov zahtjevni zapis svirao dobro izgrađenom pijanističkom tehnikom i lijepim tonom u kojem su se dobro razabirale različite boje, jasan izgovor i pedalizacija. Bariton Davor Nekjak je Ravelove pjesme otpjevao intonativno sigurno u punom rasponu glasa, dinamički iznijansirano i izvrsno izgovarajući francuski original. Violinist Matej Mihaljević svladao je zahtjevnu dionicu violine u kojoj su prava intonativna opasnost dvohvati, oktave, flageoleti i brzi prijelazi, sigurno pokazavši veliku spretnost u svladavanju svih tehničkih postavki te veliki i lijepi ton. Krešimir Klarić potvrdio se kao izvrstan poznavatelj svog instrumenta – orgulja, ali i kao maštoviti autor. Koncertom u petak ne samo da je obilježena 100. obljetnica Muzičke akademije u Zagrebu, nego se potvrdila ozbiljna pedagoška praksa tijekom čitavog stoljeća, čiji su se dosezi mogli prepoznati i u nastupu maestra Ivana Josipa Skendera, ali i u sviranju Zagrebačke filharmonije u kojoj sjede mnogi bivši studenti zagrebačke Muzičke akademije.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 18. siječnja 2022.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike